Darko Dželetović: Sa Teom u Bruklinu
- February 13, 2018
- 0 comments
- Darko Dželetović
- Posted in NBA
Moj najbolji jaran na ovom kontinentu Talas Val, aka Majstor Aleksa, je s kaldrme Tešnjara, baš kao i Teo, pa je na mom telefonskom kalendaru prva utakmica LA Klipersa u Njujorku na početku sezone u novembru 17. protiv Nikerbokersa bila dugo zaokružena, ali se izjalovila zbog povrede i neigranja Teodosića, ali i Talas Valovog neodložnog puta u Keniju u to isto vrijeme. Ni manje ni više! Kao da se dogovorio sa Teom da ga Teo sačeka da se vrati s puta. A u daleku Afriku je Talas Val, dok je Teo kuburio sa povrijeđenim stopalom, otišao iz umjetničkih pobuda, a ne nekih poslovnih ili humanitarnih razloga… tako da neki od nas Balkanaca u ovoj primitivnoj “kuća-pos’o” tugi od bivstvovanja po sterilnim suburbima ipak žive malo zanimljivije, u sred Sohoa, ne pristajući na puki 9 do 5 način života i putujući po Kenijama. Ili pak propuštajući pola utakmica u sunčanoj južnoj Kaliforniji pod garantovanim ugovorom uzimajući veliku lovu u poređenju s većinom običnih smrtnika.
Talas Val je na utakmicu došao naoružan “zvucima rodnog kraja” na mobilnom telefonu sa pojačalom kojim je demonstrirao folklor valjevskog kraja pred začuđenim lokalnim crncima koji su sjedili tik iznad nas. Već nakon prvog Teovog pogotka krajem prve četvrtine, obučen u odijelo sa kravatom, s rubcem za reverom, ali i sa tradicionalnom šubarom koju je skinuo sa glave tek pred kraj poluvremena nastavio je da ih nervira. Šteta da pravila Barclays Arene nalažu da se ne smiju unositi bilo kakvi transparenti, inače bi tešnjarska konekcija zaiskrila pred TV ekranima kanala YES jer smo utakmicu završili prilično blizu klupe Clippersa spuštajući se u poluvremenu, kako to naš mentalitet nalaže, sa jeftinijih na malo skuplja sjedišta. Nije bilo šanse da propustimo ovu utakmicu večeras protiv mizernih Netsa, i debi Tea na parketima Njujork Sitija, mada na kraju zaključismo da ništa specijalno nismo ni propustili. Klasično otaljavanje posla dosta kvalitetnijeg gostujućeg tima protiv nevjerovatno lošeg domaćeg gdje je u dvorani umjesto za vrijeme utakmice najglasnije bilo dok su Team Hype crnci na minimalcu na dva ili tri tajmauta bacali majice u publiku. Amerikanizacija – što Milica Kosovka-djevojka sjedeći pored nas reče. Zabavnije od bilo kojeg Teovog poteza je bilo kad bi starčić Mr Whammy iza koša, kao i svih prošlih 20-ak godina, čarao i barao pred svako slobodno bacanje gostiju, uglavnom neuspješno.
Bez obzira na 33 godine moje romanse sa Seltiksina, Klipersi mi postadoše simpatični nekad davno za vrijeme Denija Meninga dok sam bio zaluđen NBA cirkusom s daljine. I to čisto kao antiteza, neostvarena slovenska antiteza mrskim mi Lejkersima u gradu Anđela. I tako, dok pucaše po Zadru lubarde, i doslovno, stvorile su se pretpostavke da se Klipersi možda čak i izvuku iz permanentnog sivila kad ih je preuzeo lisac Leri Braun, ali ode ACL Meningu, i Klipersi ostadoše – Klipersi. Ni jedna jedina sezona u pozitivi godinama iza sa Eltonom Brandom i Semom Kaselom a ni netom prohujale godine relativnog uspjeha, osim u plejofu sa Grifinom i Krisom Polom ih ne spasiše, pa vjerovatno neće ni gazda bogatun Stiv Balmer, umjesto starog škrtice Sterlinga. Loša karma valjda. Nešto razmišljam da bi se kod Sterlinga Bobi Marjanović sa ovolikom platom barem sit naigrao. Balmer će morati čekati godinama dok Voriorsi ne zgasnu, jer na zapadu nema ništa novo, a ni u samoj Kaliforniji niko drugi nema nikakve šanse u dogledno vrijeme. Ako se ne dese neki tektonski poremećaji. Ili Tramp ne napravi neku još veću glupost.
Kao dodatna motivacija odlasku na utakmicu čak u Bruklin, i doniranju novca kroz plaćene ulaznice nepopravljivo lošem neuspjelom transplantu iz Nju Džersija od kojeg je nakon obećanja titule u 5 prvih godina i oligarh Prokorov konačno digao ruke, tinjala je nada da će i Marjanović možda dobiti koji minut na parketu, ali osim uvježbanog pozdrava sa DiAndre Džordanom i opstrukcije pogleda pravom heroju ove utakmice, momku u plavoj majici koji je presjedio utakmicu tačno iza Bobija i dobro iskrivio vrat, Bobi po običaju nije dobio ni sekund u igri.
Teo je imao par solidnih proigravanja, jedan baš ružan pogrešan pas, ali i masu propusta u odbrani gdje je uglavnom kasnio u reakcijama na p’n’r i odbijao se od centarskih pikova, pa su Netsi od klasičnog blowouta dobrim dijelom Teovom obrambenom “zaslugom” čak uspjeli prići na desetak koševa razlike polovinom zadnje četvrtine. Teo je zasluženo presjedio ostatak utakmice na klupi ćaskajući s Bobijem, prvi pohitao u svlačionicu, a Bobi ostao najduže na terenu čekajući svog DiAndrea da obavi istrenirani pozdrav, neku vrstu kratkog plesa, očigledno se mireći s ulogom navijača. Pomislih da bi bilo bolje da svog konkurenta na centarskoj poziciji stegne onim ručerdama i polomi mu koju koščicu, jer bi izgleda samo tako dobio koji minut od Riversa i Holinsa.
Na kraju, uz gusti Guinness, koji je moj kum Buco davno nekad u Minhenu nazvao najhranljivijim pivom, skontasmo da je Teo za njegovo metiljanje po parketu večeras zaradio nekih 120 hiljada dolara, doduše bruto, za ovu jednu utakmicu, a Bobi još i više za sjedenje na klupi i blokiranje pogleda normalno izraslim predstavnicima ljudskog roda. Aferim momci, to jest momčine!
Ekipa Koš magazina u Barclays Areni
Puče pivo, na voz kući, pa na posao rano ujutro. A NBA cirkus se nastavlja. Ovakve Clipperse će moji Kelti smlaviti prekosutra, a šta bi tek Netsima uradili! A ja ću, naravno, gledati i pozdraviti još jednim Guinnessom pobjedu mojih voljenih kao i svaki put na uredno plaćenom NBA League Passu, netremice, jer – dok je ovaca za šišanje, biće i vune.
Photo: NBA