Grad Njujork je trenutno u bejzbol groznici jer su i Jenkiji i Metsi u doigravanju u finalima svojih liga, i finalna ‘Subway’ serija, koja se zadnji put odigrala početkom ovog milenija, bi se vrlo lako mogla ponoviti. Slavni Jenkiji su u posljednjem takvom finalu koje Ameri zovu “Svjetskom” serijom – a koju ja pamtim najviše po lično mi bolnom sunovratu mojih dot-kom akcija na berzi u tih 5-6 dana – baksuzne Metse dobili sa 4:1.

Pri spominjanju riječi bejzbol uvijek se sjetim jednog mog komšije sa Švrakina koji je pred rat posjedovao “bezbolnu” palicu – kako ju je on zvao – koju nije koristio za udaranje loptica nego za prijetnje jalijašima sa susjednog manje zajebanog ali puno većeg Alipašina polja, a koja ga je u ratu koštala glave kad su malo veće zvijerke od njega, Juka Prazina i Kruško, između ostalih, postali policija u kraju. 

Metsi su u Njujorku nešto kao Vidak prema Kruški, Željo prema režimskom FK Sarajevu ili “Zehc’ga” prema Bajernu u mom izbjegličkom Minhenu, pa čovjek ne može da ne navija za Metse protiv moćnijeg mu gradskog rivala. Ulaznica za večerašnju utakmicu Metsa i nekadašnjih njujorških, a sada L.A. Dodžersa, koju sam od jednog mog Wall street havera dobio koštala ga je u čak debelo četverocifrenom dolarskom iznosu, u bitkoinima doduše. Pa me je sramota da s njim večeras ne odem na utakmicu i pravim mu društvo, mada bih ja lično radije pohitao na bilo kakvu košarkašku utakmicu.

Upravo tako je bilo sinoć, samo nisam imao kartu za tekmu Jenkija pa sam naravno izabrao da u polupraznom Gardenu gledam pripremnu utakmicu Niksa, dok je čitav grad pratio bejzbol utakmicu kojom su Jenkiji poveli protiv Gardijansa (nekadašnjih Indijansa) koja se igrala u Bronksu. Mene lično ne treba natjerati u Garden jer je i najvažnija bejzbol utakmica vrhunskih timova dosadnija od bilo kakve pa i nevažne košarkaške, jer kraljica sportova je “bezbolna” zbog njene dinamičnosti.

A kad sam već kod menadžmenta boli, psihofizičke, sinoć iz puke predostrožnosti Niksima nije igrao nijedan od pet startera protiv očajnih Šarlot Hornetsa, koje su i tako oslabljeni pobijedili. Ja sam lično iskoristio vrijeme prije a i poslije utakmice da visim u svlačionici Niksa gdje su uglavnom igrači koji će ulaziti s klupe vodili glavnu riječ. Pa sam se ispričao i sa Kemom Pejnom i Prešusom Ačuvom, koji će čini se biti u rotaciji od 8 igrača na početku sezone, uz Mekbrajda. Inače i Kem i Prešus su puni riječi hvale za mog imenjaka Rajakovića koji ih je trenirao i o kojem govore u superlativima, a Kema sam na tu temu na samom kraju našeg razgovora na minut uspio i snimiti.

Vasa Micić se za Šarlot nije ni skidao, a meni je lično žao da takav iskusan “klač” igrač kao on sa svojih 30 godina gubi vrijeme u nezavidnoj situaciji. Ali ‘šta je tu je’, kao što su milozvučni ženski vokali u davnom singlu Dugmeta pjevušili. Bojim se samo da se za Vasu i onaj drugi singl ‘Goodbye Ameriko’ iz 1979. ne obistini, mada mi novi trener Hornetsa Čarli Li o Vasi reče sve najbolje. A direktni Vasini konkurenti za minute Lamelo Bol i Tre Men mogli bi i pored kurtoazne Čarlijeve izjave uz trenersku preferenciju imati i (pre)vellike minutaže.

Ali nikad se ne zna kad se ko može povrijediti. Regularna NBA sezona nije ni počela a brojne povrede igrača zbog kojih su dugo izvan stroja, a i povrede zdravih u nekim egzibicionim utakmicama već su pokosile mnoge igrače, pogotovo u timovima sa najvišim ambicijama. 

Šampioni Seltiksi još uvijek čekaju na povratak Porzingisa, vicešampioni Mevsi su na duže vrijeme izgubili velikog “grobara” Dantea Egzuma, a i favorit za MVP nagradu ‘25 Luka Dončić propušta sve pripremne utakmice zbog povrede lista.

U Filadelfiji se preksinoć povrijedio Pol Džordž, srećom izgleda ne preozbiljno, a Džoel Embid je zbog predostrožnosti oko klimavog koljena odlučio da propusti čitavu predsezonu, ali i sve back-to-back utakmice, koje će – kako reče – propuštati sve do kraja njegove karijere. On sasvim sigirno neće dogurati do 65 utakmica regularne sezone potrebnih za individualnu MVP nagradu narednog proljeća.

Na Zapadu je Kavai Lenard upitan pred početak sezone Klipersa, a moj Bosanac Jusuf Nurkić, od kojeg Budenholzer u Sansima očekuje više šuteva za 3 poena, kuburi s povredom prsta, pa su neuništivi igrači koji ne propuštaju utakmice kao Mikel Bridžis, ili ih propuste samo kad ih natjeraju kao Nikola Jokić, danas prava rijetkost.

Novajlija Daron Holms, koji je ljetos draftovan od strane Denvera u prvoj rundi, trebalo je da povremeno odmori Nikolu Jokića ali je doživio tešku povredu Ahilove tetive na ljetnoj ligi, pa će Dario Šarić, uz koji minut Zika Nadžija, primarno igrati peticu s klupe. Velike minute neuništivog Jokića, ako ga ciljano ne budu štedili, i ako Nagetsi rezultatski budu na prošlogodišnjem nivou, mogle bi mu donijeti četvrtu MVP nagradu u pet sezona. To bi ga stavilo u društvo sa samo petoricom velikana – Džabarom, Džordanom, Raselom, Lebronom i Viltom. A jedini od svih ovih igrača Jokić do sada nije imao pomoć nekog aktuelnog Ol-star igrača, i sa ukupno mnogo manje odigranih utakmica. Samo da ostane zdrav i prav, kao dosad, i za Nikolinu produkciju sigurno neće biti problema.

Nikerbokersi su od sinoć u određenim problemima koje je izazvala povreda šutera specijaliste Lendrija Šemeta koji je u ukupno šest godina svoje NBA karijere igrao čak u pet NBA timova. On je pred sami trening kamp potpisao za Nikse negarantovan takozvani ‘Exibit 9’ ugovor i imao dobar učinak u ćetiri pripremne pobjede u utakmicama nakon, kako mi rekoše, još boljih predstava u trening kampu u Čarlstonu. Obzirom na Lendrijev šuterski talenat, tek 12 garantovanih ugovora, i sa Mičom Robinsonom u fazi oporavka, tanku klupu Niksa čini još tanjom. Već nakon prve pripremne utakmice postalo je jasno da će Šamet izboriti mjesto u rosteru popularnijeg njujorškog NBA tima. Nedostatak pouzdanih dalekometnih šutera na svingmen-poziciji s klupe u Niksima je veoma primjetan.

Ali desila se loša stvar. Povreda šuterskog desnog ramena Lendrija Šemeta u sinoćnjoj predsezonskoj utakmici protiv Hornetsa izgledala je gadno, i utišala je Garden, slično kao Rendlova povreda ramena prošlog januara na praktično istom mjestu na parketu MSG-a. Šemet bi zbog ove povrede nažalost mogao izvisiti i dobiti tek 15 hiljada dolara umjesto višemilionskog ugovora koji bi sasvim sigurno potpisao za koji dan da mu se ova povreda nije desila. Pa će biti zanimljiv naredni potez klupskog predsjednika Liona Rouza kojim će morati pojačati klupu nekim drugim šuterom. Šenetov dres Niksa sa brojem 44 i mjesto u svlačionici pored Anunobijevog, na kojem je noseći isti broj dresa proljetos sjedio ‘Babo’ Bogdanović, su izgleda baksuzni. 

Upravo neko iskusan kao Bojan, koji je još u fazi oporavka u Bruklinu i tamo nema garantovan ugovor, ili Vasa Micić primjerice, pa čak i sa prepolovljenom minutažom od projektovane Šemetove ili one Bogdanovićeve proljetos, Niksima bi trenutno došao kao kec na desetku. 

A svet je lep kada sanjamo…

Photo: Privatan album, X