Dragan Šakota: Moj najemotivniji trenutak
- March 15, 2019
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in EVROPA/SVET
Naš proslavljeni trener Dragan Šakota doživeo je pre nekoliko dana možda najemotivniji trenutak u svojoj bogatoj karijeri. Pred kraj utakmice finala Interkontinentalnog FIBA kupa u Rio de Žaneiru, kod ubedljivog vođstva grčkog AEK-a protiv domaćeg Flamenga, trener atinske ekipe, Italijan Luka Banki, uzeo je tajmaut. Pomalo neubičajeno jer je do kraja ostalo samo 4,6 sekundi, a AEK je vodio 86-70. Međutim, Banki je uzeo minut odmora da bi sa tribina pozvao sportskog direktora AEK-a Dragana Šakotu, koji je u prošloj sezomni trenirao ovaj tim i sa njim senzacionalno uzeo grčki kup. Naš stručnjak je sa tribina sišao na parket gde su ga dočekali aplauzi Bankija i igrača, među kojima je i Šakotin sin Dušan. Vrlo dobro su znali ko je najzaslužniji za titulu Interkontinentalnog FIBA šampiona.
– Iskreno, nisam očekivao da će me Banki pozvati – kaže Dragan Šakota. – Bio je to trenutak slavlja za one koji su na terenu, i zato nisam očekivao. Bio je to sa njegove strane gest poštovanja, jer ipak sam ja tu ekipu okupio.
Koliko je bilo teško suprotstaviti se južnoameričkom timu koji nedovoljno poznajete?
– Nisu oni bili nama nepoznati. Danas možeš da pogledaš sve njihove utakmice preko interneta, i da konsultuješ brojne ljudie koji imaju iskustva na obe strane Atlantika. Mi smo ih poštovali, bili svesni da smo kvalitetniji, ali ipak, kad dođeš tamo na njihov teren, trebalo je to i pokazati. AEK je to uradio na najbolji mogući način.
A koliko AEK-u i njegovim navijačima znači ovaj trofej?
– Ako bi to pitanje postavili nekom iz Olimpijakosa, oni bi sigurno to primili sa podsmehom. Iako su i oni osvajali baš ovaj trofej, i zastava koja svedoči o tome visi u dvorani Olimpijakosa. Međutim, mi se takmičimo tamo gde možemo da igramo. Ne pričamo o onim takmičenjima koja ne igramo. Igramo Champions ligu, i to je realno takmičenje koje možemo da osvojimo. Za nas je ovo veliki trofej.
Ima li izgleda da AEK, ili neki drugi klub, u dogledno vreme razbije taj famozni grčki dvojac Panatinaikos-Olimpijakos?
– To što će neko da osvoji domaću titulu, kao što smo mi učinili 2002. i praktično bili bolji od ta dva tima tokom nekoliko godina, to je samo mali deo istorije. Jer ta dva kluba imaju ljude koji su uložili mnogo više para, a AEK je otišao drugim putem. Mali budžet, kakav imamo, automatski promeni mnogo toga. Preduslov jeste da imaš visok budžet, ali čak ni to više nije glavni motiv. Zašto? Jer čak i da osvojiš prvenstvo Grčke – ne možeš da igraš u Evroligi. Ova dva kluba imaju zagarantovana mesta. U takvoj situaciji svi ostali klubovi spuštaju budžete na nivo ekipa iz Champions lige, nemaju potrebu za većim. Zato je, kad je reč o budžetima, u Evropi došlo do strahovito velike podele. Timovi u Evroligi imaju ogromne budžete, plus dotacije koje im slede od same Evrolige. Ta tema je sve aktuelnija, mislim da je potisnut sportski momenat jer i da osvojite domaću ligu vi ne možete igrati sa najboljima u Evropi. Sve dok ne dođe do fuzije ta dva takmičenja neće biti ambicija u klubovima poput AEK-a ili Paoka da pokušaju da osvoje domaće prvenstvo.
Bili ste selektor reprezentacije, sigurno ste pratili mučenje našeg nacionalnog tima u FIBA “prozorima” kroz kvalifikacije za Svetsko prvenstvo. Kako komentarišete takav sistem?
– Dobro ste rekli – muka živa! Ako ti do poslednjeg dana ne znaš ko će ti igrati, ako strepiš da li će ti se povrediti samo jedan igrač, ili će neka ekipa da poruči da ne pušta svog košarkaša – pa to su stvari koje su prosto smešne da se diskutuje o njima. Kažu da je ipak bilo mnogo publike na tim utakmicama. Pa normalno, publika dolazi da vidi svoju reprezentaciju kakva god da je, nije to ključna stvar. Koga su oni mogli da vide? Evo, situacija u Grčkoj: najbolji igrač reprezentacije Vasilopulos ima 35 godina, drugi najbolji je Burusis, takođe 35 – čemu to vodi? A selektori nisu mogli da daju šansu nekom mladom igraču, koji će sutra nositi reprezentaciju, jer njima gori pod nogama, moraju da se plasiraju na Svetsko prvenstvo. Ne znam da li će se ta situacija brzo rešiti, ali i ona ima veze sa dogovorom FIBA i Evrolige.
Vi ste na licu mesta i svakako možete najbolje da procenite da li je Nikola Milutinov već zreo za NBA?
– On je draftovan od strane San Antonija, i sigurno su u njemu videli neki potencijal. Ovde, u Olimpijakosu, pokazuje visok kvalitet. Ja ne znam koji su to kriterijumi po kojima je neko spreman za NBA, ili ne, jer se pokazalo da brojni igrači mogu da igraju u NBA a u Evropi ne, i obrnuto. Ima mnogo takvih koji nisu bili uspešni u Evropi a napravili su karijeru u Americi. Poput Saše Pavlovića, koji se ovde nije naigrao, ili Nikole Jokića, koji je takođe malo igrao. A Jokić će, po mom mišljenju u dogledno vreme imati itekako značajno mesto u NBA ligi. Milutinov je spreman za NBA.
Može li velika NBA zvezda Janis Antetokumbo nadmašiti grčke legende kao što su Galis, Dijamantidis ili Spanulis?
– Evropski imidž je jedna stvar, i zasluge igrača koje ste pomenuli su neverovatne. Ovaj dečko, Janis, u ovom trenutku piše istoriju na jednom drugom mestu. On je sada jedan od najboljih igrača u NBA, i to dobija jednu potpuno drugu dimenziju. Čim si tamo među najboljima automatski si jedan od najboljih u Evropi. Mada su meni neizbrisiva sećanja na igre Galisa, Dijamantidisa i Spanulisa. Teško je to upoređivati… Jedan Peđa Stojaković se nije naigrao u Evropi, a napravio je svetsku karijeru. Svaki pokušaj poređenja je pre svega subjektivan. Stojaković nije nikad osvojio ni evropsku titulu, niti u NBA, a opet je jedan od najvećih svog vremena. Mislim da će jednog dana i Jokić i Antetokumbo postati legende.
Photo: FIBA