Duel kakav svet nije video
- January 17, 2016
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in ISTORIJA
Okršaj dve aždaje bio je zakazan za 17. januar 2003. Svi su ga nestrpljivo očekivali. Zveri koje su stale jedna naspram druge bile su zajedno dugačke skoro četiri i po metra, teške oko 300 kilograma, a kasnije će se ispostaviti da su od igranja košarke i marketinga zajedno zaradili preko pola milijarde dolara. Šakil O’Nil protiv Jao Minga! Vladar protiv izazivača.
Duel iz 2003. LA Lejkersa i Hjuston Roketsa, odnosno Šaka i Jaoa, imao je svojevrsnu uvertiru. O’Nil je prepotentno poručio gorostasnom Kinezu: “Recite Jao, čing, čong-jang-va-a-so”. Provocirao ga je zbog Mingovog slabog engleskog. Kinez, koji je tada imao 23 godine i bio visok 229 centimetara (sedam više od Bobana Marjanovića) ušao je u utakmicu spreman da mu pokaže ko ne zna engleski. U uvodnim minutima meča postigao je 6 poena i dvaput izblokirao tada 31-godišnjeg Šaka, visokog 215 cm i teškog oko 150 kilograma. Ipak, nije mogao da zaustavi grdosiju, O’Nil je na kraju u svojoj statistici imao 31 poen i 13 skokova. Jao Ming se zadovoljio sa 10 poena, isto toliko skokova i šest blokada, međutim ono po čemu će se pamtiti ovaj njihov prvu obračun (kasnije su ih imali još sijaset) jeste da je pobednik bio – Kinez! Utakmica je otišla u produžetak, a Jao je desetak sekundi pre kraja zakucao za konačnu pobedu Hjustona.
“Gomila ljudi je platila mnogo novca da gleda utakmicu koju je odlučio momak koji ne zarađuje baš neke velike pare. To nije pošteno”, vajkao se Šakil.
“Pobedili smo Lejkerse danas, ali Šak je uvek Šak. Kao kamion je”, rekao je novinarima Ming na lošem angleskom posle završetka utakmice.
Engleski mu nije uvek bio loš. Pre nego što je došao u Ameriku 2002. bio mu je nikakav, a na kraju karijere 2011. – izvanredan. Bio sam u prilici da upoznam Jao Minga u vreme kad nije baratao engleskim. Bilo je to u septembru 2002. na Svetskom prvenstvu u Indijanapolisu. On je bio je okružen kineskim novinarima sa kojima je ćaskao na svom mandarinskom, a ja sam voleo da budem tu, neposredno pored njega, i da se divim grdosiji od čoveka. Zaista je impozantan, ali ono što mi se urezalo u sećanje je sledeći detalj: Ming nešto priča, ja sam tu pored njega, dodirujemo se, a njegova šaka je u visini moje grave. Pogledam, i vidim nokat na njegovom palcu – veći nego moj ceo prst. Ali – uredno podsečen! Toliko je sve na njemu veliko, ogromno, skoro neljudski.
Bio je i na porođaju duplo teži od prosečne kineske bebe. Jaova majka Fang Fengdi visoka je 190 cm, a otac Džijuen 201. Oboje su bivši košarkaši. Kad mu je bilo deset godina mali Jao bio je visok 165 cm, i lekari su predviđali da će dostići 220. Tada je početo da igra košarku u rodnom Šangaju. Trenirao je mnogo, lomio je nogu ali se borio i izborio da uđe u prvi tim Šangaj Šarksa, sa kojima je 2002. postao prvak Kine uz prosek 38,9 poena i 20,2 skoka po utakmici u – plejofu. Naravno, zapao je za oko NBA skautima, i u leto 2002. prijavio se za draft, ali pod neobičnim okolnostima. Znalo se da će biti visoko pozicioniran, pa je oko njega formiran veliki tim stručnjaka u savetnika, među kojima je čak bio jedan profesor ekonomije na čikaškom univerzitetu. U sve se umešao i Kineski košarkaški savez, koji je uslovio da će mu dati dozvolu da igra u SAD samo ako bude izabran kao prvi pik na draftu, i ako bude igrao za nacionalnu reprezentaciju na SP u Indijanapolisu. Oba uslova su ispunjena.
Kao ruki u Hjustonu počeo je skormno. Na prvoj utakmici protiv Indijane – nula poena i dve uhvaćene lopte. Posle toga čuveni Čarls Barkli je izjavio da, ako Jao Ming u svojoj prvoj NBA sezoni postigne na nekoj utakmici 19 poena – on će kolegu Kenija Smita poljubiti u dupe. Jao je 17. novembra 2002. postigao 20 poena, a Barkli je održao obećanje. Sa malom izmenom: nije poljubio u dupe Smita, nego magarca koji je Keni samo za tu priliku kupio.
Posle onog prvog direktnog okršaja sa Šakilom O’Nilom, sledio je još jedan, ali specifičan. U toku je bilo glasanje za Ol-star ekipe, a Jao Minga su ljubitelji košarke izabrali u startnu petorku Zapada sa skoro četvrt miliona više glasova od Šaka. Ming je bio prvi debitant koji je biran u startnu Ol-star petorku još od 1995, kad je to pošlo za rukom Grantu Hilu.
A šta je bilo posle?
Jao Ming je osam puta biran u startnu petorku na Ol-star mečevima, pet puta je bio član idealne petorke lige, sa svojim Roketsima je četiri puta stizao do plejofa ali je zbog povreda stopala i članka propustio čak 250 utakmica. Povrede su ga primorale da 20. jula 2010. u Šangaju sazove konferenciju za novinare, na kojoj je objavio da se povlači iš košarke. U NBA karijeri je postigao 9.247 poena (prosek 19,0) i imao 4.494 skokova (9,2). Čim je objavio da se povlači na kineskoj društvenoj mreži Sina Vejbo postavljeno je 1,2 miliona komentara, a komesar NBA lige Dejvid Štern je izjavio: “Jao je bio most između kineskih i američkih navijača. Imao je neverovatnu mešavinu talenta, posvećenosti, redovno je učestvovao u humanitarnim akcijama i imao neponovljiv smisao za humor”.
A njegov istorijski rival Šakil O’Nil je tada rekao: “Mogao je da igra unutra, spolja, i da nije bilo svih tih povreda sigurno bi bio svrstan u pet najboljih centara u istoriji NBA lige”.
Minga su kineski novinari nominovali za člana Košarkaške kuće slavnih u Springfildu, taj predlog je bio pred prihvatanjem 2012. ali je sam Jao odustao smatravši da je za njega prerano. Predstavnici Kuće slavnih ostavili su mu mogućnost da sam odluči kad želi da postane jedan od košarkaških bemsrtnika.
Svoj imidž marketinški je iskoristio na ogromnom kineskom tržištu, pa se procenjuje da je trenutno “težak” oko 120 miliona dolara.
A Šakil?
Oduvek je maštao da bude – policajac. Ta želja mu se ispunila 2005. kad je izabran za zamenika šerifa u Los Anđelesu. A u Majamiju je postao član tamošnje policije za platu od jednog dolara godišnje. Kasnije je sa pozicije zamenika šerifa unapređen u policijskog poručnika. U karijeri, koja je trajala 19 godina, zaradio je 292 miliona dolara od košarke, a procenjuje se još toliko od sponzorskih ugovora.
Photo: NBA