Durent u Voriorsima: Počinje nova era
- July 5, 2016
- 1 comments
- Vlada Olić
- Posted in NBA
Prelazak Kevina Durenta u Voriorse predstavlja epohalan momenat u istoriji lige. Ekipi koja je ostvarila 73 pobede prošle sezone i ima tri Ol star igrača se pridružuje bivši MVP lige (i naravno jos jedan Ol star). Najboljem šuterskom paru u istoriji košarke se pridružuje još jedan legendarni pucač – sada ih već zovu Spleš Familija. Durentovih 28,2 poena po utakmici će se sasvim lepo uklopiti sa Stefom Karijem (30,1) i Klejom Tompsonom (22,1). To je dakle 80,3 poena od velike trojke – a još nismo ni stigli do srca i duše ekipe, Drejmonda Grina (14,0). Dakle, skoro 100 poena po utakmici od samo 80% startne petorke – nije loše.
Naravno da ovo pojednostavljuje stvari jer će njih četvorica imati manje od prošlogodišnjih skoro 67 šuteva po utakmici, ali genijalnost ovog poteza Voriorsa je što je Durant prosto rođen za njihv nesebični stil igre gde lopta konstantno putuje sa jedne na drugu stranu terena tražeći najbolju opciju za šut, a uz to im daje poptuno novu dimenziju u napadu sa svojim post-up potencijalom i igri 1-na-1; iz prvih izveštaja posle odluke zvuči da je presudnu ulogu odigrao poziv koji je Durant primio u nedelju od Džerija Vesta, konsiljerija Voriorsa, tokom kojeg je “Logo” objašnjavao svoju viziju igre novih Voriorsa i toga kako bi se Durent uklopio u tu koncepciju.
Nisam bio prisutan tokom tog telefonskog razgovora, ali pretpostavljam da je išao otprilike ovako:
Vest: Ko može da te brani 1-1?
Durent: Niko.
Vest: Ko će smeti da te udvaja i da ostavi Karija, Tompsona ili Grina otvorene?
Durent: Gde da potpišem?
Na papiru, Golden Stejt će sledeće sezone biti najjači tim ikada sastavljen. Niko od velike četvorke još nema ni 28 godina, dakle tek ulaze u statistički posmatrano udarne godine svojih karijera. Bilo je ranije mega timova (ne računam Seltikse iz 50-ih jer je to bila drugačija era) kao što je to bio pokušaj Lejkersa iz 2003/04 da ožive Šoutajm godine kada su se Kobiju i Šeku pridružili Karl Maloun, Geri Pejton i Horas Grent. Ali te sezone Kobi je jedini bio legitimno u usponu karijere; ostala četvorica su imala zajedničkih 58 sezona iskustva i kada su ih Leri Braun i Pistonsi raskomadali u finalu eksperiment je crk’o, kao i Pejtonova kolena, posle samo godinu dana.
A kada je Lebron odlučio da “odnese svoj talenat u Saut Bič” tamo nije bilo starosedelaca sem Dvejna Vejda, i dve trećine velike trojke je bilo novo. Ovoga leta, Voriorsi imaju uhodanu i razrađenu mašinu kojoj su dodali jednog od najboljih igrača svih vremena. Grin je rekao da je tokom sastanka sa Durentom najviše potencirao reč “familija” i objašnjavao je Kevinu koliko taj tim funckinoše na zajedničkom, kolektivnom nivou. “Nema ovde ‘ja’, sve je ‘mi’ i jedini cilj su titule.” To je i presudilo.
U ovom momentu, kladionice Las Vegasa predviđaju 68,5 pobeda tokom regularne sezone a šanse Golden Stejta da osvoje titulu (za momenat sam se zaneo i prvobitno napisao “odbrane” jer još uvek nisam sasvim procesovao da su ispustili 3-1 u finalu) su 3-2, što znači da na uloženih 100 dolara zarađujete samo 67 ako zaista pobede.
Neko će naravno primetiti da je tih 68,5 pobeda korak nazad u odnosu na tim koji je ostvario 73 pobede ove sezone, ali to je samo testament činjenici da smo ove godine odgledali zaista neverovatnu i neponovljivu sezonu jer toliko kockica mora da se složi da tim izdrži takav ritam tokom 6 meseci. U krajnjoj liniji, ta cifra na kraju regularne sezone malo toga znači bez šampionskog prstena – Drejmond Grin je prvi koji je to priznao. Za dvadesetak godina će im svakako goditi kada se prisete tog magičnog niza, ali na kraju krajeva košarka se igra za prstenje.
S jedne tačke gledista, Voriorsi nisu morali puno toga da menjaju u odnosu na legendarni tim koji su sastavili ove godine jer si bili toliko blizu odbrane titule: milimetri su odlučivali (da ne govorimo o sumanutoj suspenziji Grina za petu utakmicu koja je potpuno promenila tok serije, povredu Endrua Boguta koja ih je upropastila u sredini, Lebronovu blokadu Igudalinog polaganja nakon što je lopta udarila tablu…). Voriorsima je bilo vrlo lako da racionalizuju stvari i da sebi kažu: imamo sve što nam treba, Bogut će biti zdrav, ne moramo mnogo da talasamo. Eventualno nam treba jedan jak defanzivni centar umesto prošlogodišnjeg tročlanog komiteta, i za manje pare su mogli da dovedu čak i jednog Dvajta Haurda. U krajnjoj liniji, i juče (pre Durantove odluke) Golden Stejt je bio favorit da osvoji titulu.
Ali Voriorsi su osetili da postoji jedinstvena prilika da se sastavi super tim i nisu se libili da rizikuju. (Jedva čekam da Njujork Tajms opet intervjuiše Džoa Lejkoba pa da im on opet objasni koliko je pametniji i sposobniji od svih drugih vlasnika.) Preko noći, marketinški slogan iz ovogodišnjeg plejofa “Snaga u brojkama” koji se odnosio na dubinu tima je pao u vodu i Voriorsi se okreću hrabrom novom svetu.
Cena ovog poteza je veoma velika. Da bi obezbedili seleri kep prostor za potpisivanje Durenta, Voriorsi su morali da trejduju Boguta u Dalas (pre nego što je Durent objavio svoju odluku Bogut je jutros sa svog Tviter naloga obrisao sve reference ka Voriorsima, čime je na neki način nagovestio šta će se dogoditi) i da se odreknu svojih prava ka ograničeno slobodnim agentima Festusom Ezilijem i Herisonom Barnsom. Obojica su izabrala loš momenat da potpuno podbace u plejofu i time su zapečatili svoju sudbinu – pogotovu Ezili za kojeg se pre 3 meseca očekivalo da bi mogao da postane mlađa i jeftinija alternativa Bogutu kojem ističe ugovor posle sledeće sezone, ali koji je u plejofu potpuno podbacio, pogotovu u sedmoj utakmici finala protiv Klivlenda. Barns je dobio “maks” ponudu od Dalasa (4 godine i 95 miliona) i nije postojala nikakva šansa da je Voriorsi mečuju – u krajnoj liniji, tih 24 miliona po sezoni je vrlo blizu Durentovih 27 miliona (očekuje se da će potpisati dvogodišnji ugovor težak 53 miliona) – za tih dodatnih 3 miliona dobijate ekstra 16,5 poena, 3,3 skoka, 3,2 asistencije i 1,0 bloka po utakmici. To čak i genijalnom Džou Lejkobu nije moglo da promakne. Biće zaista neverovatno interesantno gledati američki tim u Riju ako za njega zaista, kao što je planirano, zaigraju sva četvorica: Grin, Tompson, Durent – i Barns. Jedino bi bilo slađe da su tu još i Kari i Lebron, kakvi će to razgovori biti, kakva timska dinamika.
Voriorsi su danas potpisali centra Zazu Pačuliju za neverovatnih 3 miliona po sezoni, što je tehnička definicija termina “džabe” po današnjim NBA standardima, gde se očekuje da će seleri kep biti 95 miliona za sledeću sezonu. Ali čovek je očigledno zaključio da ima istorijsku priliku da zaigra u najboljem timu svih vremena. Uz to, on puca bacanja 75% što će eliminisati “hack-a-Bogut” strategiju i doprineti još bržoj igri Voriorsa. Dakle, bolje rešenje za 25% cene.
Pored njega, tu su još i dva najvrednija starosedeoca sa klupe, Andre Igudala i Šon Livingston. U suštini, Voriorsi su imali izbor i mogli su da izdrže ili Barnsa ili Igudalu, ali pošto je Durent jača i bolja verzija Barnsa a Igudala donosi sasvim druge kvalitete to je na kraju bila relativno jednostavna odluka, potvrđena činjenicom da je Igudala bio jedan od četvorice igrača Voriorsa koji su učestvovali na sastanku sa Durentom u petak tokom kojeg su ga ubeđivali da pređe u Kaliforniju. Slično tome, Golden Stejt je morao da bira između Livnogstona i Ezilija, ali pošto se pojavila opcija sa Pačulijom za mnogo manje para i uzimajući u obzir Livingstonove kvalitete sa klupe kao rezervni plej (setite se samo prve utakmice finala) i njihov sada vec #2 najbolji post-up igrač, i ta odluka nije bila teška.
Voriorsi su morali da se odreknu svih drugih igrača, što znači da trenutno imaju samo 7 na rosteru. Ali postoje realne opcije da će se bar neki od njih (Leandro Barbosa ili Mo Spejs) vratiti ili za minimalce, ili za srednji “izuzetak” (platu veteranima od oko 6 miliona koja se ne računa ze seleri kep). Pored toga, Voriorsi imaju “Bird” prava na Džejmsa Majkla Makadua i Brenonda Rasa (obijca su dobili zapaženu minutažu tokom plejofa) ali nažalost ne i za Jana Klarka što znači da je on verovatno gotov u plavo-zlatnom dresu.
Dakle, sa tačke gledišta Voriorsa, ovo je bio lak i logičan potez. Ali zašto se Durent odlučio na promenu? Pred početak prelaznog roka većina “stručnjaka” je očekivala da ce se Durent vratit u Tander, ne samo zbog toga sto su oni bili u prilici da mu ponude najviše para, već i zbog izuzetno dubokog odnosa koji su KD i njegova familija izgradili sa ljudima u Oklahomi i dobrog “radnog odnosa” koji je on lično imao sa Vestbrukom. Ali, kako je Durent opisao u članku kojim je objavio svoju odluku, posle devet godina dočekao je priliku da može sam da odluči šta mu je najvažnije u životu, a u Voriorsima vidi jedinstvenu priliku da nastavi da raste kao čovek i kao igrač. Bilo mu je važno da pokaže da je odrastao i da napusti komfornu situaciju i sam sebe čelendžuje da je dovoljno dobar da može da se snađe u novom gradu i novoj sredini i nastavi da raste. (Otprilike kao Novak Đoković kada je 2011. počeo da putuje po turnirima bez roditelja.)
Postoje dva velika rizika ovog poteza: prvi je naravno da su očekivanja toliko sumanuto velika da ih je praktično nemoguće ispuniti. Koliko titula za redom bi morali da osvoje pre nego što to postane objektivan “uspeh”? Sa druge strane, svaka greška ili kiks će biti preuveličani i prikazani kako dokaz da je Durent pogrešio. S tim u vezi dolazi i drugi rizik – pojaviće se “hejteri” koji će jedva čekati da napadnu Durenta i Voriorse i radovaće se svakoj grešci, svakom porazu.
Voriorsi su to već osetili na svojoj koži tokom finala, pričama o tome da se sada konačno i definiticno vidi ko je pravi MVP. Koliko god da je Lebron dobro odigrao zadnje 3 utakmice, ostaje neugodna i lako zaboravljena činjenica da kambeka ne bi bilo da Kiki Vandevej nije sumanuto suspendovao Grina za petu utakmicu (nakon što je Lebron isprovocirao kontakt), da sudijski kriterijum nije oscilirao i odjednom počeo da dozvoljava držanje Karijevog dresa sa dve ruke…)
Sada će i Durent to početi da oseća na svojoj koži, a on je jedan od retko omiljenih igrača o kojem je malo ko imao šta loše da kaže, čovek koji razume korene košarke (na svom letnjem kampu se redovno pojavljuje u majicama nikada neprežaljenih Sietl Soniksa u kojima je počeo karijeru), koji je voleo svoj mali grad (Oklahomu), bio nesebičan i sa navijačima i sa saigračima. Sada je preko noći postao figura koja polarizuje svaki razgovor. Komentator ESPN-a Stiven A. Smit (legenda koji je sada šestu sezonu za redom pogrešno prognozirao ko dobija NBA Finale) je Durantovu odluku nazvao “najbednijim potezom jedne super-zvezde” zato što je pobegao od kuće i pridružio se timu koji ga je pobedio u plejofu. Pol Pirs se nadovezao “ako ne možeš da ih pobediš, pridruži im se.” Čak se i jedan Jusuf Nurkić usudio da pljuje po KD-ju: “Neko te je pobedio pa ti onda ideš kod njih? Čoveče, superzvezde to ne rade…”
Najveće pitanje za budućnost je kako će Durent odreagovati na parketu kada će toliko ljudi iz zavisti navijati protiv njega. Srećom, dolazi u sredinu koja se prošle godine navikla na to tokom pokušaja za ripit i novu titulu, i valjda će mu pomoći da se uklopi. U najgorem slučaju, Durent ima opciju da raskine ugovor posle 12 meseci*, pa ako mu se ne dopadne može uvek da se vrati kući. Ali sumnjam da hoće. Kada je Durentov menadžer i najbolji prijatelj Čarli Bel javio Grinu koja je odluka donesena, nije napisao da Kevin dolazi već je poslao SMS u kome je samo rekao “Let’s get it”, što uprošćeno znači: hajde da ga uzmemo, gde “ga” znači – “sve.”
* – Ta opcija je iako stvarna više tehničke prirode jer će idućeg leta, kada seleri kep opet skoči na 107 miliona, moći da potpiše jači dugogodišnji ugovor.
Photo: NBA
Čovek koji je umnogome zaslužan za moju fascinaciju ligom proglašava tim za “najjači ikada sastavljen” na papiru, a ne računa 50-te jer je to bila drugačija era.
Eto, i idoli ponekad omanu 🙂
Mislim, kako se to računa “ikada”, a ne računaju drugačije ere?
“Ikad” počinje od 60-tih naovamo? Je l’ se uopšte računaju 60-te Bostonu?
Je l’ se računa uzgred spomenuti Šoutajm (3 HOF + DPOY)? A Bulsi iz devedesetih (3 HOF + Kukoč)?
Kako se uopšte porede različite decenije?
Iliti, jeftin senzacionalizam, čemu?