Ekskluzivno: Boban Marjanović
- February 5, 2016
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EVROPA/SVET
Ovaj portal, u principu, ne prenosi tekstove objavljene u drugim medijima ali priznajemo da nas obraduje kad vidimo da drugi prenose ponešto od onoga što smo mi objavili, jer to smatramo priznanjem i ispunjenjem naše želje da se krug ljudi koji “čitaju košarku” širi. Ovaj intervju sa Bobanom Marjanovićem je delimični izuzetak i “specifičan slučaj”, jer sam sa popularnim Bobijem razgovarao za španski košarkaški mesečnik “Higantes del Basket” sa kojim odavno sarađujem.
Pitali iz redakcije mogu li da dođem do Marjanovića. Kažem: “Mogu”. Rekoše, napravi bar za četiri strane i obavezno ga pitaj da li je prošlog leta postojala šansa da pređe u Real ili Barselonu. Pošaljem poruku Bobiju, odmah odgovara: “Komšija, kad god hoćete…”
Ovo “komšija” dugujem činjenici da je on odrastao u Boljevcu a ja u Zaječaru, 32 kilometra razdaljine.
Tako je bilo, kako je ispalo vidite na ovim stranicama Higantesa, a evo i šta je Bobi rekao.
Pitam ga, ono po zadatku, o Barsi i Realu. Naime, u januaru 2015. dok je Bobi još igrao za Zvezdu i harao Evroligom, već sam radio intervju za Higantes i tada mi je rekao da je odlazak u Španiju “jedna vrlo zanimljiva opcija”.
– Za Barsu ne znam ništa, za Real je možda postojala neka mogućnost ali kada mi je Miško (Ražnatović) rekao da postoje sve šanse da odem u San Antonio, dalje nisam hteo ni da slušam. Odmah sam mu kazao da me druge ponude ne interesuju.
Pitam šta je zatekao u NBA, čime je najviše iznenađen:
– Iskreno, sve što sam doživeo u NBA prevazilazi i moja najoptimističkija očekivanja. Ovo je savršena organizacija, savršen klub, sve funkcioniše perfektno. Moje je samo da igram.
Primećujem da se, po minutima, nije naigrao, čak su ga slali i u razvojnu ligu, ali iz Bobanovog glasa izbija optimizam:
– Igram koliko trener misli da treba da igram, i uopšte se ne uzbuđujem zbog toga. A to što sam odigrao dva meča u razvojnoj ligi za mene je bio dokaz da računaju na mene. Išao sam u filijalu koja radi po istom programu. Zašto bi nekoga slali tamo da uči sisteme i podiže formu ako ne računaju na njega?
Kakav je Greg Popović, pričaš li sa njim malo i srpski – želeo sam da znam.
– Greg je super, legenda kluba, autoritet u svakom pogledu. Što se tiče srpskog, zna da kaže “dobar dan” i “kako si”, ali mi stalno govori o svom prijatelju Žarku Paspalju s kojim se zna od 1989. kada je Palja kao jedan od pionira iz evropskog basketa došao u NBA.
Kako izgleda trenirati i igrati sa Dankanom, Đinobilijem, Parkerom i ostalim asovima Spursa ?
– Dankan je fenomenalan igrač i čovek. Imao sam veliku sreću da dođem ovde i učim od njega. Kad pored sebe imaš nekoga ko ima 20 sezona u NBA i pet šampionskih prstenova, onda sve što ti kaže treba da slušaš kao bogom dano. Tim mi veoma pomaže.
Čitamo, gledamo i slušamo da si veoma popularan među navijačima uprkos maloj minutaži. Čime si to zaslužio?
– Ne znam, valjda nisu očekivali da neko moje visine može da trči i šutira kao ja… U svakom slučaju, mnogo bih više voleo da me navijači pamte kao igrača nego po mojoj visini i kad god igram trudim se da im dam što više povoda za tako nešto.
Da li te neko poredi sa Sabonisom?
– Tu i tamo, ali ne mnogo. Kad to čujem osećam se polaskanim jer je Sabonis bio zaista veliki igrač. Gledao sam ga i uživao. Osim toga, malo sam igrao za njegov Žalgiris, i znam koliko je cenjen i popularan u Kaunasu i u Litvaniji.
Kakvi su planovi, ugovor je na godinu dana?
– Jeste, na kraju sezone sam slobodan igrač ali ako se ja budem pitao ostao bih ovde. Po mogućstvu sa šampionskim prstenom. To mi je velika želja i mislim da imamo potencijal da budemo prvi. Takođe, navikao sam se na sredinu, saigrače, klub, moja familija se takođe dobro oseća ovde…
Koja je osnovna razlika između NBA i evropske košarke ?
– Razlike su manje nego što se misli. Basket je basket, smisao igre je isti, razlikuju se neka pravila, posebno ona o “tri sekunde”, ali sve se nauči.
Kako provodiš vreme, ima li druženja sa saigračima?
– Da budeem iskren, privatno se slabo družim s njima jer provodimo toliko vremena zajedno na treninzima, utakmicama i putovanjima tako da kad nemam obaveze najradije sedim kući i igram se sa sinovima.
Čuješ li se Jokićem i Bjelicom, razmenjujete li iskustva?
– Čujem se, naravno. Podržavamo jedan drugog, razmenjujemo iskustva i jedva čekamo da budemo zajedno u reprezentaciji.
Neminovno pitanje: kvalifikacioni turnir u Beogradu, Rio na vidiku …?
– Prošle godine, zbog poznatih okolnosti, nisam mogao da pomognem reprezentaciji. Nadam se da ove godine neće biti problema. Kvalifikacije igramo u Beogradu i logično je da budemo favoriti. Odlazak na Olimpijadu bio bi nagrada za sve godine odricanja, treninga i mukotrpnog puta od Boljevca do NBA.
Pratiš li Zvezdu ?
– Naravno, obradovala me plasmanom u Top 16, a može i u plejof što bi bio fantastičan uspeh.
Photo: N. Paraušić i Higantes del Basket