Ekskluzivno – Jaka Blažič: Kad sam čuo da me želi Barsa…
- October 14, 2018
- 0 comments
- Bojan Šoć
- Posted in EVROPA/SVET
Ostavio je dubok trag u Crvenoj zvezdi i bio deo ekipe Dejana Radonjića koja je osvojila triplu krunu. S Baskonijom je u par sezona stigao i do Fajnal fora, skromnu Andoru vodio do najboljeg plasmana u istoriji kluba, a sa reprezentacijom Slovenije se ispeo na krov Evrope. Posljednji uspjesi nisu mogli proći nezapaženo na Pirinejskom poluostrvu, pa je nedavno stigao i poziv iz Barselone. Jaka Blažič je stavio potpis na jednogodišnji ugovor s katalonskim divom, a prošlog četvrtka u moskovskoj Megasport Areni po prvi put je obukao dres „blaugrane“ u jednoj evroligaškoj utakmici.
CSKA mu je pokvario debi – već u prvom poluvremenu “Armija” je u naletu zbrisala rivala, početkom treće četvrtine prednost Moskovljana je iznosila maksimalnih 26 poena i pobjednik je bio odlučen. Puleni Svetislava Pešića, međutim, nisu istakli bijelu zastavu, a plavokosi Slovenac je po tradiciji bio jedan od najagilnijih na parketu i s klupe dao solidan doprinos pokušaju gostiju da naprave senzacionalni comeback. Trojke, prodori, agresivna odbrana, pogodak pod faulom… Jaka je igrao svoju košarku i unio prepoznatljivu žustrinu u redove Katalonaca koji su u jednom trenutku „obrisali“ 17 poena prednosti rivala.
Čudo se ipak nije desilo, CSKA je bio jači i zabilježio ubjedljivu pobjedu, ali ostaće upisano i da je Blažič „Armiji“ ubacio 11 poena (efikasniji kod Barse bio je samo Kajl Kjurik) i nagovijestio da će biti važan igrač u Pešićevom sistemu. Nakon utakmice sa sedmostrukim šampionom Evrope „ruki“ Barselone nam je ispričao zašto ga ne opterećuje „kult Navara“, gdje je Slovenija „uprskala“ u kvalifikacijama za Svjetski kup, kako je donio odluku da ode iz Zvezde i još mnogo toga. Bilo je već kasno, bližila se ponoć, Katalonci su žurili na čarter. Neke druge teme ostavili smo za drugi put. Barselona 9. novembra gostuje Himkiju, to je lijepa prilika za nastavak ove priče.
Za početak par riječi o evroligaškoj premijeri u Moskvi. U prvom poluvremenu lopta nije htjela u koš, ali sigurno da niski procenti šuta nisu jedini razlog kolapsa Barselone koji se desio i faktički odlučio utakmicu već u prvih 20 minuta.
U čemu vidiš uzroke pada u igri nakon dosta solidne uvertire?
– Kada je CSKA napravio razliku u prvom poluvremenu, nismo igrali odbranu onako kako smo se dogovorili prije utakmice, nismo bili precizni u napadu, promašivali smo smo čak i neke otvorene šuteve ispod koša. Oni su to iskoristili, odvojili se na 20 poena i kada u nastavku stižeš toliku razliku, to ide jako teško, pogotovo protiv ekipe poput CSKA čiji kostur čine igrači koji igraju zajedno u kontinuitetu već pet, šest godina. Dali smo sve od sebe u drugom poluvremenu, ali to nije bilo dovoljno.
Šansa za nešto više je ipak postojala, u jednom trenutku ste se nakon 26 poena zaostatka vratili na minus 9 i imali napad…
– Mogli smo vjerovatno još da spustimo tu razliku, ali donosili smo neke odluke u napadu koje nisu bile baš najbolje, a CSKA je pogađao trojke. Svaki put kad bismo smanjili prednost, oni bi izgradili otvoren šut i pogodili. Šta je tu je, sad moramo da se okrenemo mečevima koji dolaze, ritam je paklen, već u utorak gostujemo Gran Kanariji, u prvih osam kola čak šest puta igramo na strani i moramo da pokušamo da dobijemo što više utakmica.
Osvojio si evropsko zlato sa Slovenijom, pa onda odigrao svoju najbolju sezonu u protekle tri godine u Španiji i stekao odlične preporuke za novi ugovor. S Andorom si 2017. potpisao samo na godinu, da li si razmišljao o nastavku saradnje?
– Ne, nisam. Oni su već prošle godine htjeli da mi ponude dvogodišnji ugovor, ali ja sam potpisao samo na godinu. Želio sam da pokažem da mogu i u napadu nešto da uradim, obzirom da sam u Baskoniji manje više cijelu godinu imao ulogu nekog „specijalca“ za defanzivne zadatke. Htio sam opet da uživam u košarci i steknem samopouzdanje u napadu. Iskoristio sam priliku, trener i ja smo se držali našeg dogovora. Mislim da smo imali dobru sezonu (skor 19-15, 6. mjesto na kraju regularne sezone – najbolji plasman u istoriji kluba i izboren plejof – Koš magazin), možda je mogla biti i bolja, ali bez obzira na ishod nisam razmišljao o produženju ugovora.
Barselona dočekuje Andoru u prvoj utakmici četvrtfinala plejofa ACB, 27.05.2018, dvorana Blaugrana. Blažič ubacuje 14 poena, a autsajder neočekivano deklasira favorita (94-76). Tri dana kasnije na svom parketu puleni Đoana Penjaroje imaju meč loptu protiv Katalonaca, ali gube minimalnim rezultatom (81-85), nakon čega slijedi surova osveta Barse u majstorici i pobjeda s 20 poena viška. Bili ste na pragu senzacije, šta se desilo u drugoj utakmici?
– Ekipi je nedostajalo iskustva, nije imala mentalitet da dobije tako bitnu utakmicu. Bili smo blizu, publika, rezultat, sve je bilo na našoj strani, ali falilo nam je nešto više da bi savladali Barsu. Oni su od samog početka krenuli agresivno u odbrani, upravo onako kako traži trener Pešić, odigrali su dobru utakmicu i pobijedili. Na njihovom terenu u majstorici nismo imali šanse.
U protekloj sezoni bio si na visini zadatka u svih pet utakmica protiv Barselone, u četiri navrata imao dvocifren poentreski učinak, ubacio 20 poena i bio junak pobjede u regularnom dijelu prvenstva, jedan od najistaknutijih pojedinaca u duelima u plejofu. Da li su te partije bile dodatna preporuka za poziv Katalonaca?
– Ne znam, trener Pešić je vjerovatno i ranije znao kako igram. On me je zvao, rekao mi šta očekuje od mene – da igram svoju košarku s prepoznatljivom energijom.
Imao si i ponudu španskog prvoligaša Tenerifea. Kako se završila ta priča?
– Tačno je, Tenerife je htio da me dovede, ali moj primarni cilj je bio da igram u Evroligi. Tokom ljeta prije Barselone sam imao i poziv Darušafake, ali se nismo ništa dogovorili. Menadžer mi je zatim javio da postoji interes Barse, rekao da trener Pešić ima neke opcije i da sam ja jedna od njih. Ja sam čekao i nisam ni pomišljao da potpisujem ugovor s nekim drugim klubom. Kad me je trener pozvao, porazgovarali smo i sve kockice su se poklopile. Barselona je već imala četiri igrača na pozicijama 2-3, trebao im je još jedan. Ja sam bio taj peti koji je angažovan posljednji. Ponudili su mi jednogodišnji ugovor, odmah sam ga potpisao i kroz dva dana već sam bio u Barseloni.
Zbogom košarci nedavno je rekao Huan-Karlos Navaro. Čovjek je legenda koja hoda, nedavno je dobio i svoj kutak u muzeju na Nou Kampu, za milione Katalonaca on je zaštitni znak kluba. Koliko te opterećuje činjenica da si došao u ekipu u kojoj je nakon njegovog odlaska ostala ogromna praznina, a obzirom da igrate na istoj poziciji, poređenja će biti neminovna?
– Ne opterećujem se uopšte time, mi smo potpuno različiti igrači i jednostavno radim ono što mi kaže trener. Ekipa smo s puno napadačkog talenta, imamo mnogo igrača koji mogu da poentiraju. Svako ima svoju ulogu, još smo na početku, i dalje se malo tražimo, uigravamo, ali postoji sistem, kod trenera Pešića se tačno zna šta se radi u odbrani, šta u napadu, preostaje nam samo da marljivo radimo.
Koji je domet Barselone ove sezone?
– U ovom klubu ambicije su uvijek velike, znamo čiji dres nosimo. Napravili smo dobar tim, ali tek smo na početku. Teško je praviti prognoze, treba ići postepeno, utakmicu po utakmicu, pa ćemo na kraju vidjeti koliki nam je maksimum.
Par riječi o reprezentaciji. Aktuelni evropski šampion je faktički ostao bez Svjetskog kupa. Da li postoji barem tračak nade da Slovenija ipak izbori SP 2019?
– Pa sad je gotovo, mislim da nema šanse. Koliko znam pozivnice se ovaj put neće dijeliti. Mislim da smo morali da dobijemo utakmicu protiv Bjelorusije u gostima (bez obzira na odličan učinak Blažiča koji je ubacio 27 poena, domaćin je slavio 93-92 – Koš magazin), skupo nas je koštao i poraz od Crne Gore u Ljubljani, to je isto bilo jako bitno, ali u tim utakmicama smo imali na raspolaganju samo jednog centra, bila je stvarno teška situacija.
Ti i novajlija madridskog Reala Klemen Prepelič ste odlično odigrali kvalifikacije, ali vas zbog obaveza u novim klubovima nije bilo u reprezentaciji u zadnjem mini-ciklusu u septembru, u kom je Slovenija ubilježila dva poraza protiv Letonije i Turske i praktično izgubila šanse da se plasira na Svjetski kup. Dotiču li te reakcije onog dijela slovenačke javnosti koji vam zamjera zbog izostanka?
– Znam da u Sloveniji kruže priče da smo potpisali za Barsu i Real, pa kao nećemo igrati za reprezentaciju, ali to nije istina, uvijek smo bili tu. Ovog puta morali smo da donesemo tešku odluku da ostanemo u klubovima i izborimo se za minutažu.
Da li je sve moglo da ispadne drugačije da je Luka Dončić barem u jednom „prozoru“ mogao da vam se pridruži?
– Luka je prošle sezone igrao za Real i nije mogao da bude dio reprezentacije zbog kalendara Evrolige. U junu i septembru je rekao da mu Dalas ne dozvoljava da igra, jednostavno nije mogao da pomogne. Za Rendolfa ne znam, došao je na posljednje dvije utakmice, pa je nakon toga rekao da neće više da igra. Ja do kraja kvalifikacija sigurno neću da igram za reprezentaciju, pogotovo sad kad smo ostali bez šansi za plasman. Neka igraju mladi i dokazuju se selektoru, pa da se onda spremamo za kvalifikacije za Evrobasket.
Koliko može Luka Dončić u NBA? Da li će da dobije pravu šansu da pokaže šta zna, jer sigurno to zaslužuje?
– Dobiće šansu sigurno, gledao sam tri utakmice Dalasa, jednu protiv ekipe iz Kine i dvije protiv Filadelfije, vidi se da trener Karlajl vjeruje u njega, daje mu da igra na više pozicija.
Dejvid Blat je rekao da je Dončić u smislu stečenog iskustva i velikog broja jakih utakmica koje ima iza sebe nesumnjivo najspremniji za NBA od svih igrača koji su ove godine izašli na draft i da bi definitivno bio njegov prvi izbor. Da li se slažeš s takvim mišljenjem?
– Da, najspremniji je od svih, ostali su igrali na koledžima, to je drugačiji kvalitet košarke koji ne može da se poredi s Evroligom i Luka je sigurno najiskusniji od svih. Ja sam trenirao i igrao s njim jedno ljeto. Njegova najveća snaga je u tome što on na utakmicama trenira, vježba svoje „fore“, dodavanja. Ima 19 godina, a ponaša se rutinerski, kao da iza sebe ima 20 godina igračkog iskustva. Za njega su utakmice faktički trening, ima nevjerovatno samopouzdanje, u tom segmentu mu u Evropi trenutno nema ravnog.
Tvoji aduti su nepresušna energija, želja za pobjedom, agresivnost i spremnost da jednakim intenzitetom igraš od prve do posljednje sekunde. Publika to lako prepozna – na tvom Instagram nalogu „Delije“ te zovu nazad u Zvezdu, navijači iz Vitorije poručuju da gdjegod igrao, za njih ćeš uvijek biti „Baskonista“, a u Andori su te pristalice bivšeg kluba proglasile za najboljeg igrača u protekloj sezoni. Bilo gdje da si nastupao, naprečac si osvajao simpatije navijača i nikog nisi ostavljao ravnodušnim. Kako ti to polazi za rukom?
– Nije bitno da li odigraš loše, promašiš šut, ako ljudi vide da daješ sve od sebe, da se boriš. U karijeri sam trpio i kritike, u Zvezdi, Baskoniji, svugdje, ali sve to ide jedno uz drugo. Drago mi je što navijači prepoznaju zalaganje, ako te ne ide, ali vide da se boriš, obavezno te nagrade.
Nakon dvije sezone u Zvezdi otišao si u Baskoniju, mada si bio pod ugovorom, a vjerovatno i želio da ostaneš na Malom Kalemegdanu. Kako danas gledaš na taj rastanak?
– Svjestan sam da u toj drugoj godini u Zvezdi nisam imao najbolji drugi dio sezone. Nikad nisam pričao o tome, ali kad sam tog ljeta bio na pripremema s reprezentacijom Slovenije, u Kopru me posjetio Dejan Radonjić. Popričali smo i nakon razgovora s njim odlučio sam da tražim drugu opciju. Nije on rekao da me neće, ja sam dobar s njim i volim ga kao trenera, u dobrim smo odnosima, ali jednostavno u tom trenutku je bilo bolje za mene da potražim drugu sredinu. Imao sam sreću da sam dobro odigrao evropsko prvenstvo (Slovenija je kao trećeplasirana u „zagrebačkoj” grupi izborila plasman u plejof gdje je poklekla u osmini finala protiv Letonije u Lilu, dok je Blažič s 12,8 poena po utakmici bio drugi strijelac selekcije iza Zorana Dragića – Koš magazin), pa je Velimir Perasović odmah htio da dođem u Baskoniju. Da nisam našao novi klub, možda bih se vratio nazad u Zvezdu i probao da izborim mjesto u ekipi. Imao sam još godinu dana ugovora i da nisam imao nijednu ponudu, ne bi mi preostalo ništa drugo. Ali mislim da smo se razišli na fer način, oni su bili korektni, ja takođe. Šteta što Zvezda ove sezone ne igra u Evroligi, bio sam baš tužan kad su izgubili finale Jadranske lige, možda se iduće godine vrate.
Da li si u kontaktu sa svojim bivšim cimerom Čarlsom Dženkinsom? Ove sezone ćete opet biti rivali u Evroligi.
– U kontaktu smo, ali sada rjeđe nego prve godine kad što smo otišli iz Zvezde. Svako ima svoj život, svoj put, ali već u novembru igramo protiv Himkija i sigurno ćemo negdje da izađemo i sjetimo se starih dana.
Pretpostavljam da ti je u novoj sredini najbliži Ante Tomić – nema jezičke barijere, dolazite s istih prostora, on ima ogromno iskustvo u Barseloni, nedavno je dobio i veliko priznanje, naslijedio Navara u ulozi kapitena. Koliko ti znači njegovo prisustvo?
– U svlačionici sjedimo jedan pored drugog, često pričamo, on je stvarno dobar momak, iza sebe ima nevjerovatnu karijeru. Već 6-7 godina je u Barsi, može dosta da mi pomogne i van terena, objasni kako funkcioniše klub, od prvog dana imamo zaista dobar odnos.
Nakon Erazma Lorbeka, Boštjana Nahbara i Jake Lakoviča četvrti si Slovenac u Barseloni, a ove sezone gledaćemo i sudar dvojice Slovenaca (trojice, ako ubrojimo i naturalizovanog Rendolfa) u košarkaškom „klasiku“. Da li si već pričao na temu derbija s Prepeličem?
– Nisam, rano je za to, samo smo čestitali jedan drugom nakon potpisivanja ugovorâ. Mada, krajem septembra smo teoretski već mogli da zaigramo u derbiju na Superkupu Španije, ali Barselona nije došla do finala (Baskonija je savladala Katalonce u polufinalu, a u u borbi za trofej izgubila od Reala uz jako solidan doprinos Prepeliča koji je ubacio 13 poena – Koš magazin). Drago mi je da Španija ima takav derbi i da ću biti dio toga, a sigurno će biti još bolje kad je s druge strane moj drugar iz reprezentacije.
Photo: ACB