Dvostruki šampion Italije, ekipa Venecije, nije na svom terenu bila dovoljno dobra da bi pobedila beogradski Partizan. Naš tim je svih 40 minuta kontrolisao utakmicu, i na kraju slavio 66-63.
Andrea Trinkijeri je očigledno odradio dobar posao ovog leta. Partizan je u pripremnim mečevima najpre pobedio Makabi, zatim i Fenerbahče, ali smatralo se da je to pre rezultat trenutne nespremnosti protivnika nego moći crno-belih. Nadovezao se trijumf u Superkupu ABA lige, ali ni taj uspeh nije vrednovan kako zaslužuje, i mnogi su se više bavili manjkavostima u Partizanovoj igri, a manje vrlinama. E – sad je došlo vreme da se piše i o vrlinama, i o snazi ovog tima jer pobediti italijanskog prvaka u zvaničnom evropskom takmičenju nije rezultat ni trenutne inspiracije, niti slabosti protivnika. Trinkijeri je svoje sunarodnike udario kao maljem, on stoji iza ove pobede. Pre nekoliko decenija Lordan Zafranović je režirao sjajan film koji se zvao “Pad Italije”. Sada se situacija iz naslova ovog filma ponovila, ali u režiji Trinkijerija.
Rašon Tomas je briljirao, baš kao i na Superkupu. On ne igra spektakularno, nije to košarkaška simfonija, ali je eksplozija snage i energije. Tomas je sa dabl-dablom (11 poena, 13 skokova) potpopio Veneciju. U tome mu je pomogao malo primetni centar Mozli. Tek kad se na kraju podvukla crta postalo je jasno koliki je bio njegov učinak: 10 poena, 6 skokova, indeks 17.
Naravno, ovaj Partizan može još i bolje, čak mora. Jer, u Veneciji nije igrao Rade Zagorac koji je projektovan kao ključni igrač ekipe. Zatim, slobodna bacanja su svi odreda šutirali kriminalno, od 23 penala promašeno je deset. Srećom ni Venecija nije bila mnogo bolja u tom segmentu (6 od 13). Najzad, Trinkijeri još nije dobio nikakav učinak Parahuskog i Pejnersa, a ne treba zaboraviti da na klupi sedi Novica Veličković, a on kad je spreman još uvek ume da igra veliku košarku.
Photo: Eurocup