Posle svake pobede košarkaša „crveno-belih“ skoče ambicije, odmah počnu kombinacije o plejofu, koliko pobeda bi bilo neophodno u drugom krugu…Tipično za naš mentalitet, a najgore od svega je što (nerealne) ambicije podgrevaju isti oni koji su posle 5 vezanih poraza Zvezde tvrdili kako se sada valjda vidi da ovaj tim Zvezde nije za velika dela. Istina je na sredini, niti je Zvezda kad je gubila bila toliko loša, niti je sada toliko dobra. Naš i ABA šampion igra u granicama realnih mogućnosti, sa oscilacijama, ali da je kod kuće pobedila Bamberg, Baskoniju ili Panatinaikos pitanje je da li bi slavio u Madridu, Valensiji i Milanu. Sa bilansom 6-9 Beograđani su na sličnom učinku kao prethodne sezone u kojoj su posle 15 kola delili 8. mesto sa Efesom i Barselonom sa po 7 pobeda i 8 poraza. Tada su u vrhu bili CSKA (12-3, kao i sada) , Real Madrid (10-5), Olimpijakos (10-5), Baskonija (10-5), budući prvak Evrope Fenerbahče 9-6 i Darušafaka 8-7. Manje više isto drušrvo, isti pretendenti na plejof.
Zvezda u drugom krugu ima 8 utakmica kod kuće i 7 u gostima. Ostajem pri davno izrečenoj prognozi o 10-12 pobeda što bi, po meni bio sjajajn rezultat. Nemam ništa protiv da bude i neka pobeda više, ali ostajem pri tezi da je za Zvezdu u ovoj sezoni najvažnija titula u Jadranskoj ligi, jer bez nje dogodine nema Evrolige. Zvezdina nevolja je što dočekuje nezgodne rivale, od Žalgirisa u prvom meču u novoj godini, preko Himkija, Olimpijakosa, Fenerbahčea, Real Madrida… Teško da će u bilo kom od tih mečeva biti favorit, što ne znači da ne može da pobedi. Ima i nekoliko prihvatljivih rivala, kao i nekih gostovanja na kojima se može pobediti jer Zvezdini igrači znaju da igraju na iskustvo. Ne podležu atmosferi, pogađaju penale u završnici, kad su šuterski raspoloženi svi „trpaju“ trojke… Najlepše od svega je što Zvezda polako ali sigurno dobija dva igrača za duži period, Davidovca i Dobrića. Bilo kako bilo, Zvezda je dostojanstveno završila jednu vrlo uspešnu kalendarsku godinu. Bilo bi dobro da novu počne pobedom protiv Žalgirisa, što neće biti nimalo lako. Više puta sam na ovom mestu potencirao igru Žalgirisa koji je na kraju prvog kruga na deobi 3. i 4. mesta. Trenerska ruka.
Kolo je donelo nekoliko iznenađenja. Fenerbahče je još jednom poražen kod kuće (od Reala), Unikaha je slavila u Tel Avivu, Barselona je pobedila Himki u gostima što znači da je trener Sito Alonso, koji je bio na izlaznim vratima, dobio neophodni predah, ali da bi o(p)stao na klupi „Barsa“ će morati da pobedi još nekog.
Na pojedinačnom planu prvi krug obeležili su Luka Dončić, najbolji po indeksu vrednosti (25,93, u ovom kolu nedostajala su mu dva skoka do tripla-dabl učinka) i Aleksej Šved, prvi strelac sa prosekom 21,4. Drugi je Dončić sa 18,6. Nikada u istorji Evrolige jedan igrač od 18 godina nije imao takve brojke, takav učinak i značaj za svoju ekipu. Prvi skakač na kraju prvog kruga bio je Vladimir Štimac (Efes) sa 7,6 uhvaćenih lopti a među asistentima u „Top 10“ je i Vasilije Micić (Žalgiris) sa 4,6 dodavanja. On je na 9. mestu dok je Zvezdin Amerikanac Tejlor Ročesti 8. sa 4,7.
Čeka nas uzbudljiv drugi krug, nadam se sa zapaženom ulogom našeg prvaka ali bez obzira na izreku „budimo realni, tražimo nemoguće“ ima i ona koju je svojevremeno često citirao Ante-Biće Mladinić, bivši fudbalski selektor i trenr Partizana: ne može litar i po u flašu od litar….
Foto: Evroliga