Srbija je na manje od tri minuta pre kraja polufinalnog duela sa Španijom bila u finalu, ali u njemu će ipak igrati gošće koje brane titulu. Meč je bio svojevrsna “majstorica” jer su igrala dva poslednja evropska prvaka, Srbija iz 2015. i Španija iz 2017. Radovale su se Špankinje, ali nemam razloga za tugu. Kad se da sve od sbe i kad pobedi bolji, makar samo za nijansu, valja priznati i čestitati. Malo je nedostajalol, ali ponekad je i malo mnogo…Španija je pobedila 71-66 iako je Srbija u 36. minutu konačno stigla i prestigla stalno vođstvo rivala (66-64). Finiš je pripao evropskim prvakinjama, ali Marini i njemim igračicama sve čestitke za borbenost, uz nadu da će do meča za treće mesto oporaviti i fizički i psihički.
“Paučinu” sa mrežica skinula je Astu Ndur, ali je na drugoj strani isto uradila Ana Dabović. Igrala je sa bandažom na levoj šaci zbog slomljene kosti, ali nije se libila da loptu vodi i povređenom rukom. Posle ravnopravne igre do 6-6 Španija je pobegla na 11-6, pa na 19-11… Evropske prvakinje igrale su odličnu odbranu protiv koje Marinine devojke nisu nalazile rešenja. Manjak od 10 poena (11-21) posle prvih 10 minuta nije nagoveštavao ništa dobro, ali u drugoj četvrtini nekoliko puta razlika je bila relativo mala i izgledala dostižnom: 27-22, 22-27, ali svaki put kad se naš tim približio Španija je našla odgovor. Najviše muka zadala nam je Ana Kruz, autor 11 poena u prvom poluvremenu, Silvija Domingez je takođe pogađala, gošće su bolje “krale” loptu (6-2), malo bolje šutirale iz polja (44,4% prema 38,7% našeg tima), malo bolje skakale (22-20), izgubile manje lopti (7-10) što je sve skupa bilo dovoljno da na odmor odu sa 7 poena razlike (30-37).
Naš tim u prvih 20 minuta nije pogodio nijednu trojku, mada su bila samo 3 pokušaja. Sa Dajanom Butulijom u igri bilo je nešto bolje, vukla je, probijala, zavlačila se pod koš rivala, ali agresivna odbrana Špankinja učinila je da se izgubi 10 lopti, mada ni gošće nisu bile mnogo bolje jer su “prodale” 7.
Prilično brojna publika (odokativno oko 10.000, mada je na službenoj statistici písalo 7.194) bodrila je naše devojke, ovog puta u plavim dresovima, ali rival je bio jači. Ne mnogo, ali dovoljno da stalno bude u vođstvu, da naše devojke budu nervoznije negó što je dozvoljeno, nepreciznije nego što je uobičajeno, mada im se borbenost nije mogla osporiti.
Nada u čudo ostavljena je za drugo poluvreme… Nije ga bilo jer je nastavak bio u stilu “ista meta, isto odstojanje”. Naše devojke smanje na -5, Špankinje odu na +9. Ndur je do poluvremena dala 4 poena, u prvih 6 minuta treće četvrtine 6. Laura Nikols je skakala (8) i pogađala (7), iako je u četvrtfinalu povredila skočni zglob. Kad smo posle 2+1 Dragane Stanković došli na 45-51, stigla je kazna u vidu trojke Kristine Ouvine (27. minut). Sa Draganom Stanković u petorci uspostavljena je kakva-takva ravnoteža pod koševima i poboljšana igra u napadu (njenih 10 poena do kraja treće četvrtine). Probudila se i publika (tri žene koje su sudile nekoliko puta su bile nagrađene salvom zvižduka), posle 30 minuta i 50-58 ništa (još) nije bilo izgubljeno ali je finale bilo daleko. Trojke su bile naše oružje za – poraz. Posle 30 minuta procenat je bio “nula”, 0/8. Da su ušle bar dve od 5 šutiranih u trećoj četvrtini bila bi to druga priča.
Ipak, šansa se ukazala u poslednjih 5 minuta. Prvo je Sonja Petrović promašila šut za -3 (bilo je 55-60), ali je ptom Jelena Milovanović Bruks sa linaje penala smanjila na 59-62. Orilo se Srbija, Srbija, naizgled izgubljena utakmica ušla je u neizvesnu završnicu! Veliko lavlje srce Marinih lavica donelo je potpuni preokret, košem Sonje Petrović Srbija je u 36. minutu povela 64-62. Na 2,59 minuta pre kraja Srbija je još uvek bila u finalu, ali je tada jedna odluka ženskog sudijskog trija odlučila tok meča. Suđena je nesportska lična, Ndur je pogodila 3 od 4 bacanja, Španija je uvela loptu sa strane… Bilo je još šansi, ali ruke su se stegle. Promašivale su, redom, Jelena Bruiks, Nevena Jovanović, Sonja Petrović… Gošće su sa linaje penala sačuvale pobedu (66-71) i braniće titulu u nedeljnom meču sa Francuskom koja je pobedila Veliku Britaniju. Izdale su nas trojke (1/11), moćno oružje u nekikm prethodnim mečevima.
Ostaje žal, ali ne i tuga. Devoijke su se borile, dale sve od sebe i nadamo se da će se oporaviti do meča za bronzu sa Britankama. Medalja je medalja i treba je osvojiti!