Ne pamtim finale koje je čekano u mirnoj i prijateljskijoj atmosferi od ovoga koje u nedelju od 20,30 igraju Srbija i Slovenija na jubilarnom 40. prvenstvu kontinenta! Proveo sam gotovo ceo dan u hotelu „Polat Renesans“, od Đorđevićeve i Marjanovićeve konferencije za štampu u podne, do večernjih sati. Kroz ogromni bar hotela prodefilovalo je stotine ljudi a negde posle 17,00 počeli su da se pojavljuju i igrači. Naši, slovenački i španski, samo Ruse nisam video. Prolazili su i selektori i članovi stručnih štabova, Đorđević je za jednim stolom sa saradnicima gledao neke video-klipove sa utakmica Slovenije dok se Kokoškov spremao malo „tajnije“, u svojoj sobi ili u nekoj od odaja hotela.
Igrači su se sretali, pozdravljali i ćasakali najnormalnije, kao da sutra ne igraju za zlatnu medalju. Nema vidljive tenzije, ali nema sumnje da nervi rade i da će sutra uveče na terenu i te kako biti prisutni. Mislim nervi, igrači se podrazumevaju.
Nekolicini inostranih kolega objašnjavam koliko su medalja na evropskim prvenstvima osvojile zemlje koje su nekada činile veliku Jugoslaviju. Mnogima je prvo finale između dve eks-Ju republike, sada države, atraktivna priča. Zapitkuju me kakvi su odnosi, da li će biti nekog naboja koji nije samo sportski itd.
Kako će biti na terenu videćemo, ali čini se da će Slovenci dobiti bitku na tribinama. Očlekuje se između 5.500 i 6.000 navijača iz Slovenije! Iz Ljubljane će poleteti 11 čartera, 2 iz Maribora, plus redovne linije iz Ljubljane i Zagreba. Neki, kažu, idu u Grac, Beč, Prag, Bratislavu, čak i u Budimpeštu, tamo gde ima slobodnih mesta na letovima za Istanbul. Mnogi su krenuli kolima, autobusima, kombijima. Igračima i rukovodstvu sprema se veličanstven doček, bez obzira kako se završi finale. Što se tiče navijača koje sam video u hotelu, oni su već proslavili titulu, uz mnogo pivali klicali su „šampionima“.
Srećem doktora Dragan Gagu Radovanovića, potvrđuje ono što je pre podne rekao Stefan Jović: „Biće u redu, osposobićemo ga“. Vladimir Lučić je skinuo steznik sa lakta leve ruke, kaže da je sve OK. Marko Gudurić se „bije“ sa nekim sajtovima koje ne može da otvori, Birčević i Kuzmić piju sok sa Nešom Ilićem za šankom, ostali su-posle fitnesa-po sobama.
Veče provodim za šanskom sa Sašom Dončićem koji se pokazao kao dobar prognozer jer je još pre 7 dana tvrdio da će u finalu igrati Slovenija i Srbija. Sad tvrdi da će Slovenija „ladno dobiti“, sa 10 do 20 razlike, u zavisnosti da li će igrati ili neće Stefan Jović.
-Znaš da volim Srbiju, ali ovo je košarkaška realnost-samouvereno tvrdi otace Luke Dončića. Reč po reč, pade opklada. Nisam baš 100% uveren da će Srbija sigurno pobediti, ali nisam mogao da mu oćutim ono o „ladnom trijumfu Slovenije“. Opkladu „seče“ Matej Erjavec, predsednik Košarkaške zveze (saveza) Slovenije. Dok se dogovaramo kad će se i gde ispuniti opklada, nailazi Saša Danilović, predsednik KS Srbije. Kolegi Erjavecu obraća se sa „predsedniče“, ovaj mu uzvraća istom merom. Srdačno ćaskaju, i jedan i drugi imaju puno razloga za zadovoljstvo. Pitam smem li da ih slikam, rado pristaju. Erjavec traži da mu sliku odmah prosledim na mail, što i činim.
Dolaze Španci, pozdravljam se sa Pau i Mark Gasolom, Serhio Rodrigez priča sa Natalijom Furajevom, direktorkom CSKA. Sve ga interesuje, provešće u Moskvi naredne tri godine.
Ne pamtim tako opuštenu atmosferu pred neko finale, što nikako ne znači da sutra neće biti vatre na terenu. Srbija-Slovenija, a u finalui Evropskog prvenstva. Dočekasmo i to. Neki nam zavide, ali verujem da se većina divi sposobnosti dve male zemlje da u igri sa loptom u rukama nadmaše političke i ekonomske sile koje imaju veći potencijal u svemu, od broja ljudi do uslova, ali nemaju isti talenat kao mali veliki finalisti.
Nedelja, 17. septembar 2017.Dan za istoriju naše, slovenačke i i evropske košarke: finale EP u košarci Srbija-Slovenija!
Foto: Matej Erjavec i Saša Danilović