Pre svega, hvala RTS-u na sluhu da aktuelno košarkašku temu dovede u svoj „Oko magazin“, rezervisan za političke teme ali i ova je, istovremeno, i sportska i politička. Gosti više nego kompetentni, Dragan Đilas, Nebojša Čović, Mlađan Šilobad i Miško Ražnatović. Takođe i voditelj, novinar Slobodan Šarenac.
Utisak prvi:
– Nije razjašnjeno do kraja ko će, gde i šta igrati.
Utisak drugi:
– Koncept Evrolige pobedio je sa 3,5 prema 0,5 ili, ‘ajde neka bude, 3-1
Utisak treći:
– Klubovima je jasno da im je ABA liga (mnogo) bolja i potrebnija od (slabe) nacionalne lige.
Neki od učesnika složili su se da je pretnja FIBA o isključenju nacionalnih reprezentacija, ako se klubovi prijave za Evrokup, pravno neodrživa i da je ne treba uzimati previše ozbiljno. Mene muči logika – da li neko može da bude kažnjen za nešto što je, eventualno, nameran da učini, i to obznani? Drugim rečima, može li naša reprezentacija da ispašta u AVGUSTU za nešto što bi naši klubovi mogli da urade u OKTOBRU, kad počinje Evrokup?
Okrenuh jednog prijatelja, uglednog beogradskog advokata. Bez objašnjenja zašto ga pitam, reče da se, u principu „najava nekog prekršaja ne tretira kao prekršaj dok se ne dogodi“, ali i da ima izuzetaka – ako je reč o pretnji ili najavi nekog nasilja ili zla, što može biti tretirano kao krivično delo i kao takvo sprečeno.
Pošto mi i dalje nije bilo jasno da li bi, eventualno, igranje Partizana u Evrokupu bilo „pretnja, nasilje ili najava zla“, rekoh prijatelju o čemu se radi. Bio je jasan:
– To je sigurno regulisano Statutom ili nekim pravilnikom dotične organizacije. Dakle, moja je pretpostavka da bi imala pravni osnov za kažnjavanje.
Složio se sa mojom primedbom da je to po sistemu „kadija te tuži, kadija ti sudi“ ali je odmah pomenuo i pravni lek:
– U takvom slučaju samo sud može da donese odluku, ili privremenu meru suspendovanja neke odluke u cilju sprečavanja veće štete.
Rekoh mu da se Evroliga vež žalila Evropskoj komisiji. Kaže, to je jedini put.
Nešto se mislim, da li je FIBA pred postizanjem nekoliko efektnih auto-golova koji će je za duže vreme poslati u neku drugu ligu?
Pretpostavka jedan:
– Izbacuju se sa Olimpijskih igara selekcije čiji se klubovi prijavljju za Evrokup. Recimo, Španija, Francuska, Litvanija, Srbija, Italija (ako se plasiraju)… Kvalitet turnira pada za 50%. I pitanje: -Zašto da ispaštaju devojke, zašto Srbija, prvak Evrope, ne može da igra u Riju zbog (eventualnioh) grehova muških ekipa koje KSS nije umeo, mogao ili hteo da spreči?
Pretpostavka dva:
– Sve neposlušne federacije isključuju se sa Evropskog prvenstva 2017. Društvenim mrežama već kruži šala da će u finalu igrati košarkaške velesile Andora i Kosovo..
Pretpostavka tri:
– Zemlje koje su isključene sa Evropskog prvenstva u istom terminu organizuju svoje EP. Nemam dilemu koje bi bilo gledanije, za koja bi se TV prava više platilo, gde bi bilo više gledalaca. Daleko smo od toga, ali scenario nije nemoguć. FIBA 2000. nije verovala da će se klubovi odvojiti i osnovati svoje takmičenje, ali desilo se i traje i FIBA, očito, to nikada nije svarila.
Sviđa mi se pozicija našeg Saveza. Ne treba trčati pred rudu. Neka se prvo izjasne moćniji i uticajniji.
Photo: FIBA