Goran Radonjić iz Rija: Sve je to normalno!
- August 20, 2016
- 1 comments
- Goran Radonjić
- Posted in OLIMPIJSKE IGRE 2016.
Polufinalna utakmica izemeđu SAD i Španije je privukla pažnju velikog broja gledalaca (10.455). Svi su očekivali veliku borbu na terenu. jer je Španija igrala odlično posljednje tri utakmice i svi su postavljali isto pitanje: da li je moguće da naprave iznenađenje i pobjede favorizovanu ekipu sastavljanu od NBA igrača?
Igrači SAD su i ovaj put igrali dovoljno dobro da se plasiraju u finale Olimpijskih igara, i nisu dozvolili da ih Španci iznenade u bilo kom trenutku (76 – 82). Njihova igra ovaj put nije bila superiorna, jer su šutirali veoma slabo i pogodili su samo 33 puta od 79 pokušaja (42% uspješnih bacanja iz igre) od čega je bilo samo 9 trojki od 26 pokušaja. Španci su bili još slabiji jer su imali uspješnost od samo 39% (72 – 28) iz igre, a oni su iz istog broja pokušaja trojki pogodili jednom manje. Amerikanci su samo u skokovima bili dominantni i imali su 12 uhvaćenih lopti više, pa u tome treba tražiti ključ pojede (SAD 53 – Španija 41). Klej Tompson je bio najbolji igrač na terenu sa postignutih 22 poena sa 50% uspješnosti, dok su Louri i posebno Džordan (sa 16 skokova) bili veoma zaslužni za pobjedu. Najbolji igrač SAD tima u dosadašnjem dijelu takmičenja Kevin Durant (imao je prosjek 18,5 poena po utakmici) protiv Španaca je bio manje uspješan nego do sada. U ekipi Španije samo je Pau Gasol (22 poena i 8 skokova) bio na nivou koji se očekivao od njega, dok su njegovi suigrači samo s vremena na vrijeme igrali efikasno.
Utakmici je prisustvovao veliki broj gostiju iz košarkaškog svijeta, a među njima je bio i Adam Silver, komesar NBA lige. Utakmica će ostati zapamćena i po činjenici da su sudije dosudile čak 6 tehničkih grešaka u drugoj četvrtini igre: po dvije klupi Španije i igračima Rejesu i Mirotiću, ali i Polu Džordžu i Kevinu Durantu (SAD).
“Ma ljudi moji da li je ovo moguce” – bila je čuvena rečenica poznatog sportskog novinara Mladena Delića, i ta je rečenica često pominjana, kada god su se dešavale čudne sportske okolnosti. Meni je pala na pamet u toku utakmice Srbija – Australija (61 – 87). Niti najveći optimisti nisu očekivali ovakav rasplet događaja, makar mi je Ilija Belošević, najbolji sudija Srbije i jedan od najboljih u svijetu, još dok je bio u Beogradu kazao da će Srbija da igra u finalu Olimpijskih igara i da on neće suditi finale – što mu je bio san. Njegov san neće biti odsanjan u Brazilu, ali je danas već nakon prvih 5 minuta, dok je rezultat bio 3 – 12, ponovo popularni Ika (koji je sjedio u gledalištu uz mene) kazao sudiji iz Dubrovnika Sretenu Radoviću i meni:
– Nemoj da se brinete, biće 35 razlike!
Naravno da smo mu se osmjehnuli, i ja sam mu kazao da je lud, ali eto za malo se prevario jer je najveća razlika bila 31. Imao je Ilija pravo, jer ono što se dešavalo na terenu je bilo zaista neshvatljivo.
Znam da će mnogi među vama sada kazati da je to bilo za očekivati, da je to bilo normalno, da su oni to znali, da su igrači Srbije rođeni sa pobjedničkim mentalitetom… i biće tu još puno objašnjavanja zašto je baš eto Srbija u finalu Olimpijade. Naravno da neće biti teško braniti tezu kolektivnog duha i uspjeha u sportovima sa loptom, jer da je suprotno kako to da su na Olimpijskim igrama iz tako male zemlje čak tri kolektivna sporta u finalima (uz košarkaše su i vaterpolisti i odbojkašice).
Ja nisam baš bio toliki optimista i gledajući sve utakmice sa najbolje pozicije u dvorani imao sam priliku da vidim koliko je Australija bila jaka. Vidio sam ih kao jednog od glavnih kandidata za finale, a čak sam mislio da će po igrama koje su pružili u prvih 6 utakmica da ozbiljno ugroze Amerikance. Oni su nadigrali Francuze sa 21 razlike, Kinu 25, Venecuelu 25 i Srbiju sa 15 razlike, a tijesno su izgubili sa SAD, bilo je 10 razlike. No, eto ja nisam imao predstavu o stvarnom kvalitetu Srbije (makar sam ih gledao u dvije prijateljske utakmice sa Francuskom, pa onda na Predolimpijskom turniru u Beogradu i sve utakmice ovdje u Brazilu). Vidio sam čudesne mogućnosti ekipe, naročito mladost, homogenost u timu, vrijednosti kolektivnog duha, dužinu klupe i veliki broj izuzetnih igrača, vidio sam da po određenim dijelovima mogu da odigraju odlično odbranu, prepoznao sam kvalitet stručnog štaba koji vodi igrače prema uspjehu, ali moram da budem iskren i da kažem da ni u snu nisam mogao da pomislim da nešto ovako može da se desi u posljednji petak Olimpijskih igara.
Utakmica je počela sa 0–8 i svi su pomislili da je to početna inicijativa, svi osim Ilije Beloševića. Kako je prednost rasla iz minuta u minut, na poluvremenu utakmice sam upitao predsjednika KSS Dragana Đilasa kako je. Dragan mi je odgovorio: “Onako samo da se ovo sretno završi”. Tada sam kazao: “Pa, pogledaj Dragane kakvu odbranu oni igraju”, i pokazao sam mu na semafor gdje je pisalo 14 – 35. U prvom poluvremenu samo su 4 igrača Australije postigla poene i to 2, 3, 4 i 5 poena.
Kako je utakmica odmicala, tako je Srbija bila dominantnija i sve jača i jača, do onih rekordnih 31 poen razlike. Kada je Nikola Jokić “bananirao” nosioca pobjedničkog prstena iz NBA Metjua Delavedovu bilo je jasno da je sve gotovo (ova rampa će se sigurno dugo vrtiti po svim video portalima). Kada su se vratili na teren početkom treće četvrtine košarkaši iz zemlje gdje je ragbi najdominantniji sport su brzo shvatili da su za protivnika imali one koji su na najbolji način predstavljali svoju košarkašku i izuzetnu sportsku zemlju. Treća četvrtina je pripala Srbiji sa 7 poena razlike i rezultat je iznosio nevjerovatnih 38 -66. Posljednja četvrtina nije bila košarkaški toliko neizvjesna, i to je jedini period u kojem su igrači poražene ekipe postigli 2 poena više.
Praktično samo početnih 46 sekundi rezultat je bio neizvjestan, i od tada je počela kanonada igrača u crvenim dresovima. Svi igrači Srbije su igrali, a poene nisu postigli samo Birčević i Simonović. Kada se uporede učinci dvije ekipe onda je lako shvatljiva pobjeda Srbije, koja je šutirala odlično. Ukupan procenat šuta je bio 53% (Australija 33%), Srbija je pogodila 5 trojki od 16 pokušaja, ali su zato šutirali 44 puta za dva poena i pogodili odličnih 27 puta uz sjajan procenat šuta od 61%. Australija je pokušala čak 31 put da pogodi trojke i ovaj put su uspjeli samo četiri puta. Srbija je dominirala u skokovima i imala 13 više (Srbija 43, Australija 30), a tu su posebno dominirali Jokić (11), Kalinić i Raduljica (po 6 skokova). Broj asistencija takođe pokazuje veliku razlike jer je Srbija imala ukupno 23, a Australija 14. Svi igrači Srbije su igrali odlično, ali dvojica su dominirala: Teodosić i Marković.
Stefan Marković je imao 100% učinak u čutiranju, ali je stigao da uhvati 3 lopte i ima isti broj asistencija, kao i Teodosić (5). Njegovih 14 poena je bilo veoma važno, ali to kako je on igrao odbranu, ili kako je vodio napad svoje ekipe dok je bio najduže na terenu (nešto više od 27 minuta) je ulilo veliko samopouzdanje svim igračima.
Pred utakmicu Srbija – Hrvatska sam pročitao izjavu čuvenog trenera iz Zagreba Mirka Novosela (uz pomenu njegovog imena izlazi puno poštovanje prema košarkaškom radu i rezultatima koje je postigao sa reprezentacijom bivše nam domovine, ali i Cibone i reprezentacije Hrvatske) u kojoj je Mirko kazao da su šanse Hrvatske velike protiv Srbije, jer Srbiju predvodi igrač koji je “luzer” i koji nema pobjednički mentalitet. Mirko Novosel je čovjek koji je dao košarkaškom sportu mnogo, ali u ovoj izjavi se u cjelini prevario. Miloš Teodosić nije obratio pažnju na izjavu ovog čuvenog trenera, ali i ako jeste (vjerovatno je nije niti čuo) to ga je dodatno motivisalo. On je kroz ovaj turnir potvrdio svoje ranije igre i u reprezentaciji Srbije, ali i u njegovom timu CSKA. Na ovom turniru Teodosić je prije ove utakmice imao prosječnih 11 poena po utakmici i 5,8 dodavanja. Na utakmici protiv Hrvatske je odličnim dodavanjima uništio igrače u kockastim dresovima, dok je protiv Australije iskazao drugi kvalitet, a to je onaj suprotni od kazivanja Novosela. Popularni Teo je postigao 22 poena sa odličnim procentom od 64% uspješnosti, a imao je 14 bacanja iz igre od koji je čak 9 puta pogodio (2 trojke), imao 2 skoka i 5 asistencija. Kao što rekoh, nisam vidio da je ovaj igrač obraćao pažnju na izjavu Novosela, ali sada kada će Milođ Teodosić da predvodi svoju ekipu u olimpijskom finalu Mirko će da shvati koliko je pogriješio u procjeni.
Atmosfera u gledalištu je bila čudna. Ne baš veliki broj ljubitelja pobjedničke ekipe je bio prisutan u dvorani, pa su u početku navijači Australije bili glasniji. Nedugo zatim, navijači Australije su utihnuli jer su shvatili da to nije veče za njih. Suprotno od njih, navijači Srbije su s oduševljenjem podržali orkestar i plesačice sambe, jer su već predosjećali da će njihovi košarkaši da izbore plasman u finale i da će već ponijeti jednu medalju (najmanje srebrenu) u svom prtljagu ka Beogradu. Kako je Srbija dominirala iz minuta u minut, to je onih 9.655 gledalaca počelo da iskazuje svoje uživanje u brilijantnoj pobjedi. Kako je na terenu bio spektar odličnih dodavanja, akcija i postignutih pogodaka na čaroban način, to je publika uzvikivala “ole, ole” na svako precizno dodavanje. Samo bi kraj akcija bio propraćen gromoglasnim aplauzima i bilo je jasno da su se svi okrenuli i postali navijači Srbije. Bilo je to veče pravog uživanja za sve košarkaške sladokusce.
Za dva dana će da bude na programu finale Olimpijskih igara u Riju, i u finalu će da igraju SAD, ekipa sastavljena od NBA igrača vrhunskog kvaliteta, i Srbija, ekipa sastavljena od pravih košarkaških majstora koji su daleko manje plaćeni za svoje igranje, ali koji nose daleko više ljubavi za dres svoje zemlje.
Da vas podsjetim, u utakmici za treće mjesto će da igraju Australija – Španija (nedelja, 11,30 po lokalnom vremenu), a finalni susret SRBIJA – SAD će da bude na programu u 15,45 sati, uz napomenu da je vremenska razlika 5 sati, a to znači da treba da budete u 20,45 sati ispred vaših TV ekrana i da uživate u košarkaškoj igri.
Posljednje što želim da kažem je da se prisjetite da je Srbija bila četvrtoplasirana na posljednjem Evropslom prvenstvu i da je morala da igra dodatne kvalifikacije u Beogradu. Vlada Srbije je dala ogromnu podršku Košarkaškom savezu Srbije i praktično pokrila tršskove, ili skoro sve troškove tih kvalifikacija, a igrači i stručni štab Srbije su im se odužili na najbolji način. Svi vi koji ste sanjali o uspjehu, i oni najopimističkije raspoloženi su mislili da bi medalja mogla da bude nevjerovatni uspjeh za ovu reprezentaciju. Budite srećni što su vas ovakvi košarkaši vodili kroz Olimpijske igre u Brazilu, i budite srećni što su oni već osvojili srebrenu olimpijsku medalju. Radujte se izuzetnom i neočekivanom uspjehu, ali i sanjajte o onome što je još sjajnije. Neka srebro bude kao i zlato, a ako bude zlatna medalja nakon susreta s Amerikancima onda se radujte kao nikada. Ne zaboravite da su mnoge prethodne generacije znale da uviju u crno upravo Amerikance, pa zašto da i ova generacija vrsnih košarkaša to isto ne učini. Sigurno je da će to da probaju, a ako uspiju ili ne uspiju (biće i tada to veliki uspjeh) mislite na onu rečenicu Mute Nikolića “SVE JE TO NORMALNO”. Da, možda je i pobjeda nad Australlijom bila NORMALNA, ali ona eventualna sa SAD biće još NORMALNIJA…
Photp: Privatna arhiva i FIBA
Sa uzivanjem citam Vase kolumne, ali ne mogu da izdrzim , a da Vam se ne obratim kao delegatu utakmice USA-Spanija. Fiba je izborom sudije iz Meksika i Brazila upropastila mec koji je trebao da bude praznik kosarke. Sudije nedorasle utakmici su izbile u prvi plan sa cak 6 tehnickih u mecu u koji su obe ekipe usle bez vidljive nervoze. Sto bi rekao Crni Dimitrijevic ne mogu igraci da lete po parketu a da se ne cuje pistaljka. I onda u jednom momentu totalna promena kriterijuma sa nista ne sviramo na svaki kontakt sviramo. ZLatno sudijsko pravilo glasi kriterijum je podjednak i na kraju i na pocetku meca, i pod kosem i van linije za tri i svim igracima je jasan. Sudijska trojka na mecu je bila svetlosnim miljama daleko od toga. Nadam se da su nadlezni shvatili, da i ako mozda svii graju kosarku, nisu sve lige kvalitetne niti sve sudije imaju dovoljno znanja i iskustva za vrhunske meceve. A sto se Vasih tekstova tice prelepi su, samo nastavite, pa mozda jednog dana bude i knjiga. Sa postovanjem sportski pozdrav