Danas je 18. jul, 85. rođendan Međunarodne košarkaške federacije. Osnovana je na današnji dan 1932. u Ženevi o čemu smo detaljno pisali prilikom jednog od prethodnih rođendana. Ipak, ima aktulenijih stvari kada je FIBA u pitanju. Na adresu sedam federacija (Turska, Španija, Litvanija, Grčka, Italija, Izrael i Rusija) i ministarstvima sporta ovih zemalja poslato je pismo povodom stava Evrolige da ne prekida svoje takmičenje za takozvane „prozore“ u kalendaru FIBA (20-28. novembar ove godine, 19-27 februar iduće) za kvalifikacione utakmice reprezentacija. Pismo je, pretpostavka je, pokušaj da se preko federacija i ministarstava izvrši pritisak na klubove koji baš u vreme „prozora“ u svom takmičenju imaju atraktivne utakmice poput španskog „el klasika“ Barselona-Real Madrid.
Kad je Španija u pitanju, ovaj 18. juli osvanuo je sa „bombom“ o dva hapšenja koja se po značaju ne mogu porediti. U „glavnoj ulozi“ je Anhel Marija Viljar, „večiti“ predsednik (od 1988.) španske fudbalske federacije. Uhapšen je, zajedno sa sinom Gorkom i još nekoliko saradnika, pod ioptužbom za malverzacije i „trgovinu uticajem“ (usluge za obezbeđenje podrške prilikom još jednog nedavnog reizbora), ali ovo je košarkaški sajt pa ću o jednom drugom, manje zvučnom „košarkaškom“ hapšenju.
Nedžad Sinanović, bivši košarkaš Real Madrida, Unikahe i još nekoliko klubova u Evropi i Aziji, uhapšen je zajedno sa još 11 osoba i dvojicom lažnih advokata koji su bili na čelu dva fiktivna sindikata. U najkraćem, grupa je optužena za nelegalnu naplatu oko 3 miliona evra iz fonda za nezaposlene. Tehnika njihovog kriminalnog rada nije toliko zanimljiva, ono što mi je privuklo pažnju jeste podatak da je među 11 uhapšenih i Sinanović, svojevremeno velika košarkašpka nada, igrač kome su zvog visine (2,22) proricali sjajnu karijeru. Na draftu 2003. bio je 54. pik u drugoj rundi, izabrao ga je Portland. Bila je to ona godina u kojoj je broj 1 bio Lebron Džejms, Darko Miličić je bio broj 2, Karmelo Entoni 3 a na listi se našlo još dosta igrača sa prostora bivše Jugoslavije: Žarko Čabarkapa je bio 17. (Finiks), Aleksandar Pavlović (Juta) 19, Zoran Planinić (Nju Džersi) 22, Slavko Vraneš (Njujork) 39. a Sani Bećirović (Denver) 46.
Nedžad nikada nije stigao do NBA ali kada je 2002. počinjao u Čeliku iz Zenice verovatno nije ni sanjao da će stići do Real Madrida… Rođen je 29. januara 1983. u Zavidovićima, gradu koji je u bivšoj Jugoslaviji bio poznat po rukometu. Zato je, valjda, Sinanović košarkašku karijeru počeo 2002. u Čeliku iz Zenice da bi ubrzo otišao u belgijski Pepinster. Kada je Boža Maljković postao trener Real Madrida doveo ga je u „kraljevski klub“ za koji je ukupno odigrao 18 utakmica, ali piše mu se da je sa Realom bio pobednik ULEB kupa 2007. i prvak ACB u istoj godini. Put ga je dalje odveo u Nemačku (Keln), vratio se u Španiju (Burgos, druga liga). Usledio je poziv Unikahe u kojoj je, sa povremenim odlascima u filijalu, ostao do 2012. Onda je potpisao za Valjadolid u čijem je dresu ostvario rekord u ACB, 28 poena. Karijeru je završio 2014. u Iranu. U ACB je ukupno odigrao 117 utakmica sa prosekom od 13 minuta, 5,1 poena i 3,9 skokova. Skromno za čoveka koji je osim visine imao i solidnu tehniku, koordinarane pokrete, lako je trčao i delovao kao centar koji će svakog časa „eksplodirati“, ali to se nikada nije dogodilo. Bilo je utakmica, kao jednom porotiv Barselone u dresu Reala u dvorani „Blaugrana“, u kojoj je nagoveštavao veliki talenat, ali ostao je u kategoriji onih (brojnih) igrača koji su obećavali,ali zbog nečega što im je nedostajalo nikada nisu ostvarili to što su nagoveštavali.
Na Evropskom prvenstvu u Sloveniji 2013. zaigrao je za tim Bosne i Hercegovine, takođe sa skromnim učinkom – 5 minuta na dve utakmice, 2 poena, oba iz slobodnih bacanja protiv Srbije u porazu 67-77, 2 skoka. Bio je u senci Teletovića, Đedovića, Gordića, Kikanovića, Šutala, Pašalića…
Nedžad Sinanović je uhapšen pod sumnjom da je pokušao da preko lažnog sindikata dobije nadoknadu za otpuštanje sa posla i naplatu nadoknade za one koji su na birou rada.
Photo: MN press