Igor Đurović: Kako je bilo dobro videti ga opet
- September 9, 2024
- 0 comments
- Igor Đurović
- Posted in EVROPA/SVET
Sve reči i dela u jedno ime stanu – Dražen. Da je danas živ, legendarni košarkaški “Mocart” imao bi 60 godina koje bi napunio 22. oktobra, ali je u znak sečanja na jednog od najboljih igrača sa ovih prostora (za mnöge i najbolji), porodica Petrovic uz pomoć Vlade Republike Hrvatske i Grada Zagreba organizovala njegova dva nezaboravna “rođendanska dana” 5. i 6. septembra.
U znak sečanja na legendu koja nas je prerano napustila stradajući u saobraćajnoj nesreći kod nemačkog grada Ingolštada, okupili su se na jednom mestu mnogi ljudi koji nešto znače u evropskoj i svetskoj košarci. Prvo u petak na gala večeri u hotelu Westin, pa sledeći dan u Areni Zagreb koja je bila rasprodata puno meseci unapred i svih 16.000 ljudi je bilo oduševljeno onim što se dogadjalo na posebno pravljenom parketu od stakla na kojem prisutni NBA igrači nisu smeli nastupiti, ali na kojem su mogli sa tribina videti sve priloge o Draženovom životu koji su videli i gledaoci kraj malih ekrana. Ali polako!
Trebalo bi jedan ceo tekst da se nabroji ko se sve našao u prestižnom zagrebačkom hotelu dan pre toga. Da pomenem odnosno nabrojim samo posade za dva stola koja su bila uz našeg sa kolegom Dušanom Selakovićem, koji je zbog ove prilike došao iz Frankfurta preko njegovog Valjeva. Znači “komšije” za dva stola su nam u jednom trenutku bili. Srečko Jarić, Zoran Radović, Svetislav Pešić i Vlade Divac za jednim i Žarko Paspalj,Predrag Danilović, Vlade Đurović, Neven Spahija za drugim. Itd.
Sledeći dan, dan utakmice peti septembar, krenuo nam je u parku Zrinjevac gde je bila izložba na otvorenom u Draženovu čast. Sjajno urađena scena u oazi zelenila koja je od fascinantnih Draženovih slika oduševila sve prisutne U centru pažnje našla se Draženovu majka Biserka, iako vidno umorna, svima je bila na usluzi za razgovor, slikanje i autograme i drugo izdanje knjige “Dražen Godina Zmaja”, koautora Marijana Crnogoja i Vlade Radičevića. Možemo biti malo i lični, te se javno Vladi zahvaliti za divno druženje, kao i pomoći oko dobijanja akreditacije za ovaj spektakl. U fokusu lokalnih medija, našao sam se i ja kao stalni saradnik Koš magazina sa svojom meni već dosadnom ali očito (ne svima) legendarnom pričom, kako sam 5..oktobra u onoj čuvenoj utakmici za prvaka Evrope protiv klinaca Olimpije “zaustavio” Dražena na 112 poena.
Na druženja slučajnih prolaznika koji su nazvali Meet and greet upoznali smo i kćerku legendarnog Krešimira Ćosića, Anu. A da je košarka sport koji ujedinjuje ljude reći će vam podatak da su se u parku Zrinjevac našli ljudi iz Hanovera, Škotske, Valjeva, Ljubljane, Maribora, Skoplja, Zadra, Šibenika, a to su samo neka mesta i države učesnika sa kojima smo mogli komunicirati u (pre)kratko vreme. Sledio je glavni dogadjaj!
Već dva sata pred početak utakmice, ispred Arene u Zagrebu bilo je kao u košnici. Reka ljudi u dresovima Šibenke, Cibone, Reala, Netsa, Portlanda i ostalim obeležjima Draženove prekratke kariere. Po rečima organizatora ni dve Arene ne bi bile dovoljne da prime sve zainteresovane, a najjeftinija karta koštale je 25 evra.
Sama dvorana, izgledala je spektakularno sa pomenutim led terenom po prvi put instaliranim u Hrvatskoj. Program su otvorili NBA igrači, Dario Šarić, Bojan Bogdanović i Luka Donćič, (Ivica Zubac je malo zakasnio, ali ne i na početak utakmice). Megdan su odmerili selekcija Hrvatske i tim evropskih zvezda pod nazivom Dražen, koja je dobila utakmicu prepunu odličnih poteza. Mogao je Mario Hezonja trojkom na kraju u zadnjoj sekundi, da završi merešeno i da ne bude pobednika, ali je igrač Reala promašio pa su slavili gosti – ako je to važno, a nije. U takmičenju za tri poena tek u “produžetku” u velikoj je borbi snajperista Mario dobio saigrača iz kluba Džanana Musu. Veliki aplauz publike dobio je trener selekcije evropskih zvezda i najveći medju najvećima Željko Obradović, a sve prisutne oduševile su ponovno velike ovacije velikom šoumenu Bobiju Marijanoviću koji gde god nastupa mami osmehe i oduševljenje publike. Ovaj put imala je šta videti i slušati.
Redom su se u pauzama naime pojavljivali članovi Šibenke, Reala, Cibone, Portlanda, Nju Džersi Netsa, timova sa kojima je Dražen osvajao trofeje i sa ponosom nosio njihove dresove. Legendarni trener tima sa Baldekina, Vlade Đurović još jedom je pokazao, da je jedan od najboljih naratora u svetu košarke kada je izjavio, da treba stajati kada se govori o Draženu, i da on to učini svali put kad ga pozovu novinari a nije u stajaćem položaju. Veliki aplauz dobili su naravno i legende: Zoran Slavnić i Josip Đerđa, Boša Tanjević, Ergin Ataman. Posebno iznenađenje predstavljalo je i poštovanje iskazano aktuelnom selektoru Srbije, Svetislavu Pešiću.
Sve prisutne zanimala je reakcija publike kada su se na parketu pojavilii Draženovi saigrači iz reprezentacije bivše velike Jugoslavije: Zoran Radovic, Žarko Paspalj, Predrag Danilović i Vlade Divac. Legendarni centar je još jedom pokazao svoju veličinu, a Aco Petrović je dokazao koliko je veliki čovek, reagujući vrlo ekspeditivno na skoro pa nečujne zvižduke dela publike upućene Divcu.
Vrhunac ovog spektakla bilo je pojavljivanje članova selekcije Hrvatske sa Olimpijskih igara iz Barselone 92. Redom: Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimr Perasović, Aramis Naglić, Franjo Arapović itd. Ali onda kada se na hologramu ispod svodova dvorane na velikoj kocki pojavio Dražen bila je nadrealna scena koju samo veštačka inteligencija može dan danas da priredi. Kao da je iz neba progovorio svim prisutnima sam Dražen koji se zahvalio na svoj način. Uz zvuk lopte! Tada su u Areni krenule čiste emocije, a nekako imam utisak da su svi plakali a i da je upravo tada iznad dvorane počeo veliki pljusak koji se pretvorio kasnije u lepu letnju kišicu. Posebno je natprirodnom osečaju doprinela publika koja je spontano krenula pevati hit Novih fosila: “Kako je dobro videti te opet” kada su na terenu zabezeknute stajale košarkaške zvezde a iznad njih veliki i nezaboravni Dražen.
Do samog kraja emocije su nadvladale razum, i kada je utakmica završena na parketu se pojavila klapa “Kanpanela”, koja je otpevala pesmu posvećenu Draženu “Život leti kapetane”, nakon koje su ljudi iz dvorane odlazili u tišini kao sa sahrane na Mirogoju posle automobilske tragedije 7. juna 1993. U tom trenutku zaiskrila je suza i u oku Ace Trice koji se potrudio, da organizuje spektakl u čast svog legendarnog mlađeg brata, Sigurni smo da je sve prisutne, a posebno Acu, Dražen gledao tada odozgo sa nekog lepšeg mesta, i da je jako zadovoljan kako je proslavljeni njegov 60. rođendan, koji na žalost svih ljubitelja kraljice igara on nije dočekao.
Photo: Printscreen