Igor Kokoškov: Mentor mi je bio Željko Obradović
- September 24, 2020
- 0 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Iz obilja interesantnih sadržaja u najnovijem, septembarskom broju časopisa Trener, koji izdaje Udruženje košarkaških trenera Srbije, prenosimo intervju sa selektorom naše reprezentacije Igorom Kokoškovom.
***
Naš selektor muške reprezentacije ne krije koliko je razočaran situacijom u kojoj su zbog epidemije otkazane Olimpijske igre, kaže da je to tragedija za celu jednu generaciju sportista u svetu, a pre nego što je ovog leta prihvatio ponudu da preuzme treniranje turskog giganta Fenerbahčea konsultovao se sa svojim prethodnikom, i ne krije koliko ga poštuje i koliko mu je njegova pomoć dragocena
Kokoškov je najpre želeo da objasni da se selidbom sa jednog na drugi kontinent u njegovom radu sa reprezentacijom u suštini neće ništa promeniti. “Činjenica da sam tu, na istom kontinentu, suštinski ništa ne menja zato jer je ovo 21. vek, vek tehnologije,. Svi živimo sa telefonom u rukama i imamo informacije iz prve ruke. U direktnom smo kontaktu, svi treneri u Srbiji gledaju utakmice NBA u Americi, a ja gledam Evroligu i ABA ligu, tako da u ovo vreme informatike to što sam geografski bliže neće suštinski promeniti ono što sam i dosad radio. Bio sam u kontaktu sa ljudima sa kojima je trebalo da budem, tu pre svega mislim da naše domaće trenere, to nikada nije bio problem niti bi sada trebalo da bude problem” – rekao je Igor kokoškov na početku razgovora..
Koliko vam je ova situacija sa koronavirosom, i otkazivanje reprezentativnog okupljanja na Kopaoniku, poremetilo planove? Imate li takozvani plan B?
– Prava je tragedija da su te pripreme otkazane. Sigurno da je vrh svačije igračke karijere nastup na Olimpijskim igrama, a mi u ovom trenutku ne znamo da li će Igre uopšte biti održane sledeće godine. Naši reprezentativci su bili fokusirani, motivisani i na neki način tempirali svoje karijere i željno očekivali ovo leto da bi se najpre kvalifikovali, a zatim i odigrali tu Olimpijadu. To je tragedija za kompletnu jednu generaciju u svim sportovima, naravno i u košarci. Tragedija da nisu ovog leta bili na toj sceni i predstavili i sebe lično, i svoje nacionalne timove na Olimpijskim igrama. Naš Savez je imao sjajnu ideju da imamo kontinuitet rada, s obzirom da su Olimpijske igre otkazane, i da se reprezentacija okupi na Kopaoniku u širem sastavu, sa dosta mladih igrača. Trebalo je da se radi ne samo na kontinuitetu, nego i na negovanju kulta reprezentacije. Trebalo je da to bude mogućnost da se igrači druže posle četiri-pet meseci sedenja, najčešće u nekom kućnom ambijentu kad nisu bili u mogućnosti da se bave košarkom. Zamišljeno je bilo da se ti igrači vrate u igrački pogon, i da se polako pripremaju za svoje sezone. Ideja je bila sjajna, odziv je bio sjajan ali, nažalost, veče pre samog okupljanja morali smo sve da otkažemo iz objektivnih razloga. Zbog epidemiološkog rizika. Ipak, mene lično raduje činjenica da je odziv igrača bio apsolutan.
Hoće li ostati na okupu ekipa vaših pomoćnika (Dejan Milojević i Vlada Jovanović)? Pitam ovo zbog najave Dejana Milojevića da bi tenersku karijeru trebao da nastavi u SAD?
– Dejan je u Beogradu. On je tu sa porodicom. Milojević sigurno ima ambiciju i ideju da se, pre svega zbog porodičnih razloga, preseli u Ameriku. Posle svih ovih godina u Megi, i afirmacije brojnih igrača, on je izrastao u jednog renomiranog mladog trenera, sa velikim potencijalom. Njegova ambicija je da nastavi taj svoj trenerski rad u Americi, i to će se u jednom trenutku i desiti, ali on je još uvek u Beogradu. Na košarkaškom tržištu je jedna izuzetno neugodna situacija prouzrokovana koronavirusom, i u ovom trenutku je skoro potpuno zamrla dinamika na tom tržištu što se tiče zapošljavanja ljudi. Sve se usporilo, manje ljudi nalaze zaposlenje, naravno i košarkaške trenere to nije zaobišlo. Što se mog stručnog štaba tiče, ne vidim razloga da se bilo šta menja. Ja sam lično vrlo zadovoljan, presrećan sam sa izborom ljudi koji su tu. Imamo mladost, ali imamo i iskustvo. Imamo i entuzijazam. Sve su to dokazani treneri u svojoj struci.
Nije bilo malo onih koji su se iznenadili kad ste odlučili da preuzmete Fenerbahče. Kako je vaša porodica reagovala na ideju da se preselite u Evropu?
– Mi treneri se bavimo javnim poslom, i na neki način gubimo pravo na neku svoju intimnost. Dakle, mi smo javne ličnosti, a na ljudima je da se nečemu čude, ili da se manje čude. Ja sam uvek imao veliku podršku moje porodice. Ovaj posao nije nimalo lak, i mi treneri znamo kroz šta sve prolazimo. Taj izazov ostavlja traga ne samo na nama trenerima, nego i na našim porodicama koje zbog toga trpe. Ali, uz njihovu podršku sve ove odluke koje donosimo u svojoj trenerskoj karijeri dobijaju neki potpuno drugi značaj. Mnoge odluke koje mi treneri donosimo pre svega su vezane za naše porodice, za ono što je najbolje za njih. Ja se radujem da će moja deca, koja su rodjena u Americi, imati priliku da jedan deo svog života žive u Evropi. Bez obzira što će njihova budućnost verovatno biti povratak u Ameriku. Ovde će upoznati jednu novu kulturu, novi način života, jedan kosmopolitski grad kao što je Istanbul, i koji je potpuno drugačiji od Finiksa, gde su rodjeni. Radujem se što će moja porodica imati priliku da upozna jednu novu kulturu, evropsku kulturu, i da jedan deo svog života provede u Evropi.
Verujem da ste pre konačne odluke da preuzmete Fenerbahče razgovarali sa vašim prethodnikom Željkom Obradovićem. Ako nije tajna – šta vam je poručio?
– Nije tajna da imam veliko poštovanje i ljubav prema Željku Obradoviću. I kao prema treneru, i kao prema prijatelju. Mi smo u stalnom kontaktu, i uvek kad sam donosio velike životne odluke jedan od mentora koje sam konsultovao bio je upravo Željko. Ja sam pre oko pet godina bio ovde, u Istanbulu. Pre nego što sam iz Klivledna otišao u Orlando imao sam par nedelja slobodno, i bio sam gost Željka Obradovića. I Fenerbahčea, takodje, Proveo sam te nedelje u fenomenalnoj organizaciji, mnogi ljudi koje sam tada upoznao još uvek su ovde. Željko je imao samo reči hvale za organizaciju kluba, i za vreme koje je on proveo u Istanbulu. Na kraju krajeva, on je Fenerbahče doveo na vrh Evrope, do šampionske titule u Evroligi. Sedam godina je on vodio ovaj tim, tako da su sve informacije koje sam dobio od njega bile apsolutne pozitivne, sve što mi je rakeo o Fenerbahčeu bilo je u superlativu.
Hoćete li vi u Fenerbahčeu nastaviti tamo gde je Željko Obradović stao, ili ćete menjati koncepciju igre u napadu, i u odbrani po kojoj je Fener postao prepoznatljiv u Evropi?
– Željko je kompletan trener. Teško je reći da li je on specijalista za odbranu, ili napad. Nije njegova snaga samo u jednom segmentu, on je kompletan trener, i tu postoji identifikacija kad se govori o specijalizaciji. Mislim da ne možeš biti dobar trener odbrane ako ne poznaješ dovoljno napad, i obratno. Željko je Željko. On je ovde postavio neke standarde i kriterijume koji su izuzetno visoki, ovo je tim koji ima najveće ambicije. Ovog leta je dosta igrača promenjeno. Imamo šet novih košarkaša, a promena samo jednog menja mnogo toga. Videćemo u narednim danima šta imamo, ali generalno govoreći zadovoljan sam igračima koje smo potpisali ovog leta. Vodeći igrači su ostali u klubu, ali ipak u ovom trenutku ne bih poredio tim koji je igrao proteklih godina sa ovim. Videćemo, ići ćemo korak po korak sa idejom da što više pobedjujemo.
Da se vratimo našoj reprezentaciji. Ona takozvana jugoslovenska trenerska škola bila je poznata po forsiranju mladih igrača. Da li ste vi spremni da u reprezentaciji trpite, i istrpite jednog Jaramaza, Filipa Petruševa, Uroša Trifunovića ili Aleksa Pokuševskog – sve su to momci koji su se našli na onom spisku za pripreme na Kopaoniku?
– Moj odgovor ne bi trebao da zvuči kao neko obećanje. Ja uvek podvlačim da je jedan od razloga zašto je stara jugoslobenska, i stara srpska košarka bila uspešna, leži u hrabrosti trenera da prepoznaju dijamante, da prepoznaju igrače koji dolaze i da im daju šansu, čak i onda kad oni za to nisu spremni. Naši najbolji treneri uvek su bili spremni da izgube neke utakmice da bi jednog dana osvojili prvenstvo, ili neku medalju. Ta vizija je bilo nešto što je bilo ogroman kvalitet naših trenera. Mislim da je takva i ova novija generacija naših trenera. Bez obzira što se menjaju stvari na košarkaškom tržištu, gde se stvara ogroman pritisak na trenera uz imperativ da se svaka sledeća utakmica mora dobiti, što ostavlja vrlo malo prostora za kontinuitet u radu. Ja verujem u mlade igrače, to nije tajna. Kao selektor nacionalnog tima ti samo prepoznaješ ono što se dešava, a kredit uvek ide igračima. Ali i timovima, i trenerima koji svakodnevno rade sa tim momcima. Oni se trude da ih unaprede individualno, da svaki dan budu bolji. Kad selektor okupi reprezentaciju, i ima tri dana da odigra neke “prozore”, to je vrlo kratak vremenski period da ostaviš neki svoj trenerski trag. Ono što moraš da prepoznaš jeste talenat, i da se ukomponuju ti igrači tako da grupa liči na tim. Hoću da kažem da je selektorski posao, pogotovo sad kad su tu ovi “prozori”, izuzetno složen. Treba nam letnji period i pripreme tokom leta. Na primer, mi smo trebali da ovog leta imamo sedam do deset dana priprema u punom sastavu da bi odigrali kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre. A to je tako kratak period… Dovoljan da sve upropastiš, ali prekratak da unaprediš mlade igrače. Ako uspemo da ih unapredimo, pohvale i krediti idu samim igračima i njihovim trenerima u klubovima. Što se mene tiče, uvek ću verovati u mlade igrače koji dolaze.
(Izvor: “Trener”)
Photo: MN press