Ako bi vam neko pre košarkaške utakmice obećao da ćete videti oko 150 poena, prvo što ćete pomisliti jeste da će biti izjednačen meč sa, recimo, 80-70 za jednog rivala. Takav skor, bar danas kada se neke utakmice završavaju 58-56, ili sa 60-ak poena po timu, deluje pristojno. Ali šta biste rekli na ponudu da JEDAN tim postigne 149 poena? Istina, danas to niko ne nudi, osim ovaj naš „košoplov“ koji povremeno „vraća film“ i oživljava, ili pokušava da sačuva, neke utakmice, događaje ili ljude.
Danas ću o jednom važećem rekordu španske ACB lige, o 149 poena Real Madrida protiv tima La Sal iz Barselone koji je stigao do 78. Utakmica sa 227 poena igrana je 28. februara 1982. a igrači Reala došli su u Barselonu sa idejom da nadmaše sopstveni rekord ostvaren samo 8 dana ranije, kad su Kanarima ubacili 147 poena. Od prvog trenutka igrali su kao da je reč o odlučujućoj utakmici za titulu. Na poluvremenu je bilo 77-40 za goste. Podatak da su dva centra izašla rano sa 5 penala, Fernandno Martin u 14. a Fernandno Romaj u 20. minutu, potvrđuje priču o maksimalnom pristupu utakmici.
Real je imao moćan tim koji je tog dana imao neverovatan procenat šuta od 77,2%. Iz igre je pogođen 61 šut što je 122 poena. Ne zaboravimo, trojke su uvedene u takmičenjima FIBA od sezone 1984/85. Da nije promašeno 5 slobodnih bacanja (27/32) Real bi premašio impresivnu cifru od 150 poena. U jednom periodu, od rezultata 27-35 do 27-60 Real je dao 25 poena a La Sal ni jedan. Punih 8 minuta koš Reala bio je „zaključan“ za protivnika. Momci iz Barselone šutirali su očajnih 33,7% (27/80).
Lider ekipe Reala bio je Mirza Delibašić. Nanizao je 48 poena, a stigao je da podeli i dosta asistencija. Nema precizne statitike, ali iz raspoložovih podataka vidi se angažovanost celog tima. Mirzu je sa 30 poena pratio njegov veliki prijatelj Vejn Brabender, Iturijaga je dao 24, Ljorente 22, Ernangomez 9, Romaj i Dijaz po 6, F. Martin 4. Zanimljivo je da Mirza nije bio najefikasniji u tom kolu, Dejvis iz Valjadolida dao je 50 poena, ali ni to nije bo rekord sezone. MekNil (Kanarija) ubacio je 52 i to, naravno, La Salu….
Kao kuriozitet – u to vreme u skromnom timu La Sal igrao je Đordi Bertomeu, današnji direktor Evrolige. Nema ga u sastavu za ovu utakmicu, ali njegova kratka igračka karijera odvijala se u ovoj ekipi. Bio je to gotovo amaterski klub u kome su igrali prijatelji. Nije bilo stranaca, ni stipendija, klub je plaćao stan samo nekolicini igrača koji nisu bili iz Barselone. Na kraju te sezone La Sal je ispao iz Lige.
Real je tako u 8 dana dao 147 i 149 poena, odnosno 296 u dva meča. U novije vreme rekord takođe drži Real Madrid, pre dve godine Fuenlabradi je dao 129 poena. To je najviši broj poena jednog tima u ACB ligi u poslednjih 28 godina.
Mirza Delibašić je igrao u Real Madridu od 1981. do 1983. Osvojio je jednu špansku ligu (1982) i jedan Interkontinentalni kup. Imao je ugovor na još godinu dana kada je odlučio da ode rekavši da klubu više treba pivot… Niko sa tako relativno kratkim stažom u Real Madridu nije ostavio takav trag i toliko prijatelja. Bio je miljenik štampe, sećam se jednog naslova u „Asu“ na koji sam bio pretplaćen dok sam radio u „Borbi“, u kome je pisalo da „igrači Reala ne razumeju Mirzinu genijalnost“. Domaru ili ekonomu, ne sećam se više, kupio je skuter… Saigrači su ga naučili da igra “mus“, omiljenu igru sa kartama, a onda su žalili zbog toga jer ih je ubrzo „drao“.
Kada je Evroliga počinjala 16. oktobra 2000. utakmicom Real Madrid-Olimpijakos, uspeo sam da kao počasnog gosta dovedem Mirzu Delibašića. Zdravlje mu je bilo već narušeno, ali ponovni susret sa Madridom nije mogao da odbije. Jedino što me je pitao bilo je da li može da povede i sina Danka koji je tada imao 15-ak godina. Naravno da je mogao… Danko je širom otvorenih očiju video kakvu je popularnost u Madridu uživao njegov otac. Kada je spiker objavio da meču prisustvuje i Mirza Delibašič, aplauz je potrajao nekoliko minuta.
Sleva: novinar Vasilis Skuntis, Mirza i Danko Delibašić i Vladimir Stanković u Madridu 16. oktobra 2000.
Tog 28. februara 1982. u Barseloni genijalni Mirza je brojao do 48…
Photo: Printscreen
toliko o tome kakva se kosarka igrala ,pazi ovo bio je to gotovo amaterski tim bez stranaca gde igraju prijatelji hehe, i o ovome se ispredaju legende