Evroliga je juče popodne, tačno 4 meseca pre početka F4 u Beogradu, lansirala posebnu stranicu posvećenu kruni sezone u našem glavnom gradu. Adresa strane je:
Narednih nedelja i meseci sve u vezi završnog turnira biće na ovoj web-strani, od istorije do aktuelnost. Nova stranica otvorena je tekstom Vladimira Stankovića, stalnog kolumniste sajta Evrolige, jednog od ko-urednika Koš magazina. Stanković je, rečju i galerijom slika, uveo čitaoce i potencijalne posetioce Beograda u maju u priču o korenima srpske kšarke.
Tekst počinje podsećanjem na Vilijama Vajlenda, čoveka koji je u oktobru 1923. doneo košarkašku loptu i prva pravila, održao nekoliko seminara i ondašnjoj mladeži demonstrirao sport koji je u Americi već uveliko imao duboke korene. Zanimljivo je da je Vajlend, koji je u Beograd došao kao misionar Crvenog ksrta ali je ostao zapamćen kao misionar košarke, zapisao da su “Južni Sloveni, zajedno sa Estoncima, najtalentovaniji za košarku u Evropi“. Bio je u pravu, bar 50%.
U tekstu se dalje podseća da se košarka u Beogradu igrala 30-ih godina prošlog veka, čak i za vreme Drugog svetskog rata, ali niko neće pogrešiti ako kaže da je srpska košarka rođena na Kalemegdanu 1945. Rat još nije bio završen kada je 4. marta osnovano Sportsko društvo Crvena zvezda, naravno sa basket sekcijom, a u oktobru iste godine nastao je i Partizan. Stanković podseća da su tokom leta 1945. u Zvezdi bili Bora Stanković, Aca Nikolić, Nebojša Popović i Radomir Šaper. Prva dvojica su članovi „Kuće slavnih“ u Springfildu, a sva četvorica „Kuće slavnih“ FIBA u Ženevi, uz najviše odlikovanje, Orden za zasluge, koji Međunarodna košarkaška federacija dodeljuje. Po tome je Crvena zvezda jedinstven klub na svetu.
Utakmica Crvena zvezda-Partizan 1952.
Sledi deo o izgradnji terena na Kalemegdanu, o komšijama čije terene na Kalemegdanu deli samo jedna žičana ograda i koji su postali (i do danas ostali) ljuti sportski rivali ali i sportski prijatelji, o prvim stranim trenerima koji su dolazili da pokažu nešto od taktičko-tehničkih finesa košarke, od Bugarina Temkova do Francuza Hela i Bisnela… Nije izostavljen ni deo o čuvenim igrankama na Kalemegdanu, o takozvanim „Zvezdanim večerima“ uz avangardnu muziku orkestra Vojislava Simića. Svirao se džez, muzika Djuka Elingtona, Kaunta Bejzija ili Glena Milera što je u ono (komunističko) vreme bila gotovo jeres. Košarkaši su imali zadatak da sa svake turneje na zapadu donesu neku ploču koju su talentovani muzičari “skidali“ onako „na uvo“ i lansirali hitove među kalemegdanskim zidinama. Nisu zaboravljene ni utakmice ženskih ekipa, ni ondašnja lepotica među košarkašicama Ljubica Otašević, kasnija dublerka Sofije Loren…
Ljubica Otašević
Tekst je ilustrovan galerijom fotografija sa Kalemegdana a samo je prvi u seriji o korenima košarke u Beogradu. Vlada Stanković će do maja pisati i o drugim košarkaškim centrima u Beogradu, o najznačajnijim ljudima koji su dizali srpsku košarku, o najvećim košarkaškim događajima u glavnom gradu, o čuvenom gostovanju američkog „dream teama“ sa Bilom Raselom i Bobom Kuzijem na Tašmajdanu i drugim temama iz istorije beogradske košarke.
Dobrodošli u Beograd na F4!