Ima 29 godina i za sada je odoleo svim ponudama i iskušenjima da se oproba u NBA. Kaže da mu je lepo u Madridu, zadovoljan je svime što ga okružuje i, bar za sada, ne namerava da bilo šta menja. Reč je, pogađatge, o Serhiju Ljulju, fantastičnom pleju/beku Real Madrida koji je ionako već impresivnoj listi individualnih trofeja u nedelju uveče u Vitoriji dodao još jedan – po drugi put u karijeri bio je MVP kupa. Prethodnih dana spasavao je svoj tim eliminacije u susretima sa Andorom i Baskonijom, ali nije prvi put da je bio “San Serhio”… Duga je lista njegovih odlučujućih poena.
Priča o Ljulju počinje na njegovoj rodnoj Menorci, gde je na jednoj utakmici kadeta za La Sal Mao dao 71 poen. Najbrža je bila Manresa i u sezoni 2003/04 sa 16 godina (rođen je 15. novembra 1987.) otišao je od kuće “loptom za kruhom”. Za mlađe kategorije Manrese igrao je i u sezoni 2004/05, pa tokom 2005/06 bio pozajmljen Olesi, pa vraćen da debituje u ACB 8. januara 2006. u 15.kolu lige. Sezonu je završio sa 11 utakmica, 82 minuta, 31 poenom… Ništa impresivno, ali neko iz Real Madrida video je više i dalje od golih brojki. Možda se već tada nazirao njegov karakter i takozvani pobednički mentalitet. Možda je pažnju privukao njegov šut za 3 poena 6/11? U međuvremenu je postao juniorski prvak Evrope 2004. u Saragosi, ali sa diskretnim brojkama (1,5 poena). Bilo kako bilo, tokom leta 2007. Real Madrid je otkupio njegov ugovor sa Manresom. Cena je bila – 100.000 evra.
Zapisnik sa utakmice u kojoj je dao 71 poen
Iz današnje perspektive nema sumnje da je Real napravio jednu od najboljih investicija. Trener je bio Đoan Plaza, iskusan stručnjak koji je video Ljuljov potencijal ali ga nije forisrao. Na poziciji pleja imao je Raula Lopeza i Kerima Tunčerija tako da je za mladog Ljulja bilo minuta “na kašičicu”. Više prostora dobio je u sezoni 2008/09, na 10 utakmica čak je bio starter, dao je ukupno 274 poena a trojke je šutirao 50/103, sjajnih 49%.
Tokom leta 2009. našao se na širem spisku selektora Serđa Skariola. Bio je među trojicom pozvanih koji, u principu, nisu mogli da računaju na ulazak u 12 za Šampionat Evrope ali su bili prisutni da uče i stiču iskustvo. Serhio Ljulj je dres seniorske reprezentacije prvi put obukao 14. avgusta 2009. protiv Kube (94-57) i dao svojih prvih 7 poena. Mimo očekivanja, izborio se da bude u 12 za EP u Poljskoj, i našao se pored braće Paua i Marka Gasola, Navara, Felipea Rejesa, Rudija Fernadeza, Garbahose, Mumbrua, Raula Lopeza… Karakter je pokazao u meču sa Srbijom u grupnoj fazi, u Varšavi. Srbija je pobedila 66-57 a Ljulj je, iako najmlađi, pred sam kraj pokušao da postigne koš hrabrim ulazom i spektakularnim zakucavanjem. Bio je blokiran (Španci su kasnije iskopali slike koje su pokazivale da je bio fauliran), ali nije bitno da li je bio faul ili nije nego akcija koja pokazuje karakter igrača. Španci vole da kažu da “Ljulj ima karakter”, često se raspravljam sa mojim prijateljima zastupajući tezu da svako ima karakter, ovakav ili onakav, ali fraza u španskom jeziku glasi da onaj ko vredi “ima karakter”. A Serhio Ljulj ga ima na pretek. Voli izjednačene završnice koje rešava šutem sa 7,8 ili 9 metera i, što je najvažnije, uglavnom pogađa. Ima precizan šut, brzinu, tehniku, hrabrost. Ima bar 10 utakmica koje je Ljulj odlučio poslednjim šutem, uglavnom trojkom. Možda se najviše pamti ona protiv Barselone u finalu Kupa kralja u Malagi 2014. kojom je Real uzeo prvu od 4 titule u nizu. Do tog časa šutirao je trojke 2/8 ali veliki igrači nikad ne odustaju, njihova deviza je “narednu ću pogoditi”. Jednu je, protiv Valensije (za 95-94) pogodio sa 20 metara!
U Vitoriji, poosle trijumfa u Kupu kralja, iskreno je rekao:
– Ponekad zabrljam, ali često i pogodim. Volim neizvesne završnice. Od malena sam sanjao da pogađam odlučujuće šuteve.
Zatim je nahvalio trenara Pabla Lasa koji mu je dao slobodu i pravo na posledenji šut iako u timu ima još mnogo zvezda. Serhio Ljulj je već drugi najbolji „trojkaš” u istoriji Real Madrida, samo u prvenstvu ima 582 i možda već do kraja lige prestigne Alberta Ererosa (661). Iza sebe je ostavio Ćećua Birjukova (579), Luisa Buloka (472) i Džejsija Kerola (401). U Kupu kralja je prvi, pogodio je 40 trojki, jednu više od Birjukova.
Sa trofejima osvojenim u Vitoriji
Zovu ga “Neverovatni” ili “Avion”. Nadam se da će i dalje leteti nad evropskim obručima.
Photo: ACB