Magični momenti ol-star utakmica
- February 14, 2016
- 2 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in NBA
Priznajem da ima neka tajna veza (omaž mom prijatelju Dugom) između mene i ol-star utakmice. To je istinska ljubav, a traje od početka osamdesetih. Eto, verni smo jedno drugom više od 30 godina. Prvi put sam gledao NBA ol-star utakmicu 1982. u istarskom gradiću Umagu. Tamo se “hvatala” italijanska TV stanica Canale 5, u vlasništvu Berluskonija, koja je prenosila utakmice NBA lige. Sećam se i komentatora – bio je to Dan Piterson, uspešan trener. Govorio je italijanski sa jakim američkim akcentom, i njegovi prenosi bili su podjednako interesantni kao i same utakmice. Na primer, Piterson bi rekao: “Džo Dumars pasa al Ajzeja Tomas, uno, duo, tre, bomba e – ćuf! Kanestro di Ajzeja!”
U to vreme redovno sam pisao nedeljne rubrike o NBA ligi u magazinu “Tempo”. Bio je to jedini prozor u američku profi ligu iz jugoslovenskog dvorišta. Nije postojao internet, ni satesitske televizije nije bilo, tako da se kod nas otprilike pretpostavljalo da u Americi postoji neka košarkaška liga, i da u njoj igraju sve sami vanzemaljci. Tekstovi u “Tempu” otkrili su njihova imena i moći, a čitalačka pubila je sa nestrpljenjem očekivala svaku sledeću rubriku. Jedan od tih tekstova odnosio se i na ol-star utakmicu, koju sam u februaru 1989. prvi put uživo gledao na televiziji, na Canale 5. Čekao sam do četiri ujutro da počne taj meč u losanđeleskom “Forumu” između selekcija Istoka i Zapada. Očekivao sam čuda dotle neviđena, a razočarao sam se kad sam shvatio da na toj revijalnoj utakmici gotovo niko ne igra ozbiljnu odbranu. Starteri za Istok bili su Ajzeja Tomas, Moris Čiks, Leri Bird, Džulijus Irving i Mozis Meloun. Za Zapad utakmicu su počeli Medžik Džonson, Dejvid Tompson, Aleksa Ingliš, Moris Lukas i Karim Abdul Džabar. Pobedio je Istok 132-123, mada rezultat nije baš mnogo interesovao ni igrače, niti publiku. I to me je iznenadilo, tek kasnije sam shvatio da je ol-star zapravo revija velikih imena, lepih poteza i dobre zabave.
Ipak, jedna utakmica mi je ostala u neizbrisivom sećanju. Ol-star meč 1992. u Orlandu. To je verovatno najemotivniji meč ikad odigran. Ne zbog rezultata (Zapad slavio 153-113), nego zbog nečega što želim da vam opišem. Naime, to je bila oproštajna ol-star utakmica velikog Medžika Džonsona. Već je bio zaražen virusom hiv, objavio je to i prekinuo svoju fenomenalnu karijeru. Ipak, pristao je da odigra još samo ol-star utakmicu. I sve je bilo relativno normalno do poslednja dva minuta. Onda je loptu uzeo Ajzeja Tomas, driblovao je do polovina Zapada, ispred njega je bio Medžik, a svi ostali igrači su se sklonili u stranu. Neki su izašli sa terena. Ostavili su prostor majstorima da to reše jedan-na-jedan. Medžik je naterao Ajzeju na težak šut, ovaj je promašio, a Medžik je u kontri iz okreta pogodio trojku sa osam metara. Publika u delirijumu. Međutim, prava stvar je tek sledila! Loptu je uzeo – Majkl Džordan. Dribla sebi kroz noge, čeka, vreba, ispred njega Medžik Džonson, a ostalih osam igrača se sklonilo u stranu. Publika, 14.272 gledaoca u Orlando Areni skočila je na noge i zanemela. Bili su svedoci istorije, dva možda najveća košarkaša svih vremena igraju jedan-na-jedan u poslednjem minutu ol-star utakmice. Veliki Majkl je otišao malo u stranu, Medžik ga je dobro usmerio, i Džordanov šut završava na obruču. Loptu uzima Medžik, još je 20 sekundi do kraja utakmice, i on pogađa još jednu trojku. Svi igrači su uleteli u teren i počeli da grle velikog majstora koji više nikad neće zaigrati na NBA parketima. Mnogi su plakali. Poslednjih 20 sekundi tog meča nikad nije odigrano, a i koga je briga za to.
Nekako mi je ova utakmica oživela u sećanju dok se pripremam da gledam noćašnju u Torontu. Na njoj se, kao nekad Medžik, samo u drugačijim okolnostima, oprašta Kobi Brajant. Veliki Kobi. Ne znam ko može da ga u poslednjem minutu izazove na basket jedan-na-jedan, jer Stef Kari je zajedno sa Brajantom u selekciji Zapada. Možda Lebron? Nestrpljiv sam da vidim.
A nestrpljivo je bilo i 10.094 gledaoca u legendarnom “Boston Gardenu”, kad su 2. marta 1951. čekali da počne prvi NBA ol-star meč selekcija Istoka i Zapada. Ideja za ovakvu utakmicu rođena je nešto ranije na sastanku Morisa Podolofa, komesara NBA lige, i vlasnika Boston Seltiksa Voltera Brauna. U toj prvoj utakmici Istok je pobedio Zapad 111-94, a igrač Bostona “Izi” Ed Mekoli bio je proglašen za MVP. Ceo događaj je ocenjen kao izuzetan uspeh, jer je okupio desetak hiljada gledalaca, dok je na utakmicama NBA lige u to vreme prosek bio oko 3.500.
Sigurno se pitate kako su se birali timovi? Evo kako: nekoliko najčuvenijih sportskih novinara tog doba imalo je privilegiju da bira igrače, uz uslov da to ne može biti košarkaš iz njihovog grada. Neki igrači dobili su apsolutno sve glasove odabranih novinara: Ed Mekoli, Vins Borila, Dolf Šejs i Dik Mekgvajer (Istok); Džordž Majkan, Vern Mikelsen, Aleks Groza, Bob Dejvis, Ralf Berd, Frenk Brajan i Frenk Šos (Zapad). Tek kasnije su navijači dobili pravo da svojim glasovima biraju startere – kao danas.
Takmičenje u šutiranju trojki uvedeno je 1986, a prvi pobednik bio je Leri Bird. Naš as Predrag Stojaković pobedio je u ovom nadmetanju dvaput – 2002. i 2003. Prvi pobednik takmičenja u zakucavanju bio je Leri Nens, 1984. A utakmica rukija prvi put je igrana 1994. Ove godine u selekciji rukija iz van-američkih zemalja, tokom ol-star vikenda u Torontu, sa velikim uspehom je igrao naš mladi reprezentativac Nikola Jokić. Vredi pomenuti da je Vlade Divac bio član ol-star tima 2001, a Peđa Stojaković tri godine zaredom – od 2002. do 2004.
I još jedna zanimljivost: jedna američka ol-star selekcija gostovala je u Jugoslaviji davne 1964. Istina, samo se tako zvala, mada je zaista to bio tim sastavljen od najboljih NBA igrača tog doba (osim Vilta Čemberlena i Eldžina Bejlora). I trener je bio najbolji – legendarni Red Oerbah. On je u Evropu doveo tim u sastavu: Džeri Lukas, Bil Rasel, Tom Hajnson, Bob Petit, Oskar Robertson, Tom Gola, Bob Kuzi, Kej Si Džons. Dvaput su pobedili reprezentaciju Beograda (98-51 i 100-52) i reprezentaciju Hrvatske (93-71 i 110-65). Eto, te 1964. ljubitelji košarke u Jugoslaviji bili su u prilici da gledaju najbolje američke profesionalce, ol-star igrače sakupljene u jedan tim najvećih zvezda.
Photo: NBA
Moj prvi all star koji sam gledao bio je 93god. na 3K…u studiju legendarna trojka Radovic, Ostojic i Sarenac. U to vreme sam i poceo da treniram kosarku tako da ovaj period pamtim kao nesto najlepse iz detinstva. Pozdrav
najblji all star za mene 1994