Miha Zupan – priča o Majklu Džordanu gluvih
- December 9, 2015
- 0 comments
- Miha Penko
- Posted in REGION, EX-YU
Istina je da smo imali u Sloveniji u poslednjih 20 godina samo oko 37.000 registrovanih košarkaša u svih kategorijama. Ali takođe je istina i da imamo Marka Milića, koji je preskočio auto i zakucao loptu u koš, Rašu Nesterovića, čoveka koji je napravio vrhunsku NBA karijeru, Bena Udriha sa dva šampionska prstena NBA lige, bivšeg kapitena CSKA Matjaža Smodiša, igrača sa postignutom prvim košem za Šarlot Bobketse u NBA ligi – Primoža Brezeca, Sašu “The Machine” Vujačiča, koji je posle drugarske svađe na terenu na italijanskom pričao sa Kobijem Brajantom. Zatim tu su “The Dragons brothers” brača Dragič i još bih mogao nabrajati. Ali – imamo i svog Majkla Džordana! On se zove Miha Zupan, koji je u košarkarškom svetu gluvih igrača poznat kao “Džordan”.
Rođen u Kranju pre 33 godina, gluv od rođenja, kao dečak je mnogo vremena proveo tražeći način da razume nas obične ljude. Sa košarkom se nije bavio do svoje 13. godine, jer je trenirao fudbal i odbojku. Ali pre svega zato jer je živeo u slovenačkom raju za skijaše – Kranjskoj Gori – pa je malo pokušavao i da se bavi tim sportom. Išao je u školu sa prilagođenim programom za hendikepiranu decu, a po završenim 3. razredu mogao je da krene u običnu školu, ali nije to želeo. Živeo je u internatu u Ljubljani, na vikend je odlazio kući u Kranj. Srečom, momak je za godinu i po porastao 20 centimetara, i po nagovoru trenera Janija Peršiča počeo da se bavi košarkom. Igrao je u trećoj slovenačkoj ligi za ekipu Društva gluvih i nagluvih, kao i u reperzentaciji za osobe sa oštećenim sluhom. Ta reprezentacija je sa Zupanom dvaput igrala u finalu Evropskog prvenstva za gluve. Selektor tog tima uspeo je da ga ubaci na All-Stars utakmicu, i to je bilo doboljno da ga otkrije svet, tačnije svet profesionalne košarke. Video ga je tadašnji direktor Slovana Janez Rajgel (kasnije direktor u Union Olimpiji), ponudio mu profesionalni ugovor i 17-godišnjeg gluvog dečaka doveo na Kodeljevo. Postao je ubrzo reprezentativac omladinske selekcije Slovenije.
Još kao vrlo mlad igrač je voleo da atraktivno poentira i skače. Sada, kaže, to ne može više kao nekad zbog viška kilograma. Miha uvek nosi traku oko glave, koja mu drži slušni aparat. To čini i na treninzima i utakmicama. Na to ga je nagovorio Ivo Sunara, nekadašnji trener Slovana. On je vrlo dobro znao kako treba prići gluvom momku, jer je i sam u srednjkoj školi u razredu imao jednog gluvog drugara. Postoji priča da, kad bi Sunara počeo da viče, Miha bi jednostavno isključio svoj aparat i treneru samo klimao glavom.
Četiri godine za redom je za Slovan postizao dvocifrene proseke koševa, i to je bilo dovoljno da ga Olimpija marta 2007. primi u svoje redove. Sledeću sezonu je postao prvi gluvi košarkaš koji je ikada igrao u Evroligi, i na taj način ostvario svoje, a možda i snove ostalih gluvih košarkaša. Protiv Montepaskija iz Sijene je postigao prvih 5 poena.
“Sa loptom u rukama naučio sam da bolje govorim”, rekao je Miha za sajt Evrolige, a fenomenlane partije pružao je i za reprezentaciju gluvih kod selektora Janeza Perčiča. U dresu Olimpije bio je od 2006. do 2009, i tad je postao član A selekcije Slovenije. U karijeri je mnogo radio vežbe za ravnotežu, koje su izuzetno bitne za gluve sportiste. A važna prekretnica je bila Zupanova odluka da ode u inostranstvo. Iz Ljubljane se perselio u Grčku, gde je jednu godinu igrao za Trikalu, a sledeće dve za Spartak iz Sankt Peterburga u Rusiji, Tamo se, kaže, osećao vrlo dobro “jer su na mene gledali kao na košarkaša, a ne kao na gluvu osobu”. Velika pohvala je došla iz Međunarodnog komiteta za sport gluvih, gde su ga izabrali za najboljeg gluvog sportistu na svetu 2010. To je bila godina za velike stvari, jer je u društvu Jake Lakoviča, Sanija Bećirovića, Boštjana Nahbara, Primoža Brezeca i Gorana Dragića, pod vođstvom selektora Memija Bećirovića, kao prvi gluvi košarkaš zaigrao na Svetskom prvenstvu u Turskoj. Sezonu 2012-13 proveo je u ekipi Turk Telekom, a zatim prelazi u Ušaku, koja se takmiči u elitnoj turskoj ligi, gde je i sada najbolji igrač tima.
Mihina supruga Maja je takođe gluvonema, ali njihove dve kćerke srećom nemaju taj hendikep: “I ne trebaju da slušaju 50 puta zaredom pesme Red Hot Chili Peppers-a da bi ih razumele”, veselo kaže Miha.
Ovaj uvek dobro raspoloženi momak voli da se šali, a često je i sam predmet anegdota. Kao kad je Gogi Dragič rekao da Miha mora imati poslednji šut, jer mu pritisak ne smeta, pošto ne čuje publiku. Čak je Zupan to jednom i dokazao, u Zadru, na legendarnim Jazinama, kad je stao na liniju slobodnih bacanja isključio aparat i lagano postigao ključne poene. A vragolan Marko Milić mu je priredio nešto što se godinama prepričava, kad je ugasio svetlo u svlačionici pa Zupan ne samo da nije mogao ništa da čuje, nego ni da vidi. Sve u šali, naravno. Kao i nedavno, kad je Miha na sastanku preko bluetootha pustio muziko dok je trener pričao.
“Ja živim dva sveta, gluvog i normalnog čoveka. Moja najveća škola je košarka, koja mi je dala samopouzdanje i hrabrost”, kaže Miha Zupan, koji svojim dostignućima impresionira sve. Sigurno je primer za mlade ljude, koji se suočavaju sa teškoćama života. Pre mesec dana predsednik Slovenije Borut Pahor, povodom Svetskog dana gluvih, poklonio mu je Jabuku inspiracije.
Mihina karijera je bila neuporedivo teža i zahtevnija od drugih sportista, njegove barijere su bile više. Sve ih je savladao, i postao uzor i inspiracija mnogima u svetu.
Photo: MN press, FIBA