Veliki uspjeh i istorijski rezultat – 11. mjesto na SP u Manili, nije se u crnogorskoj javnosti valorizovao na način na koji su to košarkaši izborili i zaslužili. Za košarkašku reprezentaciju kao da malo ko mari. Ili se,izgleda, samo medalje priznaju. Crnogorska javnost dominantno se ponaša kao učesnici NBA cirkusa: dobili – izgubili, niko se ne uzbuđuje. A to ova generacija nije zaslužila.

Moram napomenuti da čitaoci ne pomisle da “recikliram” tekstove u kojima sam analizirao prethodno evropsko i svjetsko prvenstvo. Ništa se nije promijenilo. Mislim da nema učesnika SP u kojoj je javnost dotične zemlje bila manje zainteresovana za pripreme i rezultat reprezentacije. Na ispraćaju uoči odlaska u Manilu, na konferenciji za medije prisustvovala su slovom i brojem 4 (četiri) novinara. Sigurno ima deset puta više medija u zemlji. Isti su izvještavali od početka priprema. Ostali, sporadično, da popune prostor ili vrijeme. Javni servis je imao izvještača u Manili. Vodeća privatna televizija, koja je prenosila utakmice reprezentacije, komentarisala ih je iz studija. Za najstariji pisani medij stručne analize radio je Bogdan – Boša Tanjević. Ostali su manje–više emitovali ono što im je slao portparol reprezentacije.

Reprezentaciju je iz Manile dočekalo nešto više medijskih radnika. Premijer im je priredio prijem, odao priznanje na uspjehu, a prethodno ih je i u Manili posjetio. Treći dan po dolasku, osim ako ih neko nije pitao da komentarišu ishode na SP, košarkaša i trenera nema u medijima. Zaboravljeni !?

U nekom ranijem periodu košarka u Crnoj Gori usko se povezivala sa na prvim poštenim izborima u političku prošlost poslatim trodecenijskim predsjednikom – Milom Đukanovićem, i njemu bliskim ljudima. Iako nijedan od njih više nije u KSCG, javnost i dalje ne misli da je nacionalnom timu potrebna podrška. Nije im važno ni što se ti momci bore u crnogorskim obilježjima, što period u kojem bi mogli da se odmaraju i prikupljaju snagu za novu takmičarsku sezonu posvećuju velikom radu na vrućinama, kako bi pobedama doprinijeli podizanju ugledu države, obradovali navijače. Ni što tim čine i Crnogorci i Srbi i Bošnjak… Znači, nije do Mila.

Sad se moram vratiti trinaest godina unazad. Na prvoj pres konferenciji na kojoj je predstavljen u ulozi selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore, pokojni Zlatko – Cico Kranjčar kazao je istinu: “U Crnoj Gori ne postoji ozračje reprezentacije”! Svojim radom i rezultatima, on ga je stvorio. Ujedinio je sve vjere i nacije i svi su vjerovali da Crna Gora može izboriti plasman na SP u Južnoj Africi. Stekao je ogromnu popularnost, što je bilo zabadanje prsta u oko tadašnjem i sadašnjem predsjedniku FSCG. Kranjčar je morao otići, a njegovo djelo je nasljednik prosuo…

U košarci se dogodilo suprotno.

Boško Radović je postao najuspješniji crnogorski selektor, sa najdužim stažom u toj ulozi. Kad je izabran 2019. niko mu nije davao promil šanse da će to radili četiri godine. Svi su mislili da je kao pomoćnik prethodnih selektora – prelazno rješenje. A on je izborio plasman na EP prošle godine i na SP ove godine. A na SP njegovi su momci očekivano bili bolji od Egipta i Meksika, neočekivano od Grčke, a senzacionalno se egal nosili 37,5 minuta sa američkim NBA asovima. Samo ih je Litvanija nadigrala i savladala. Da su fudbaleri to napravili, javnost bi danima brujala.

“Čestitam igračima koji su se odazvali i došli. Poslije napornih sezona ljepše je odmarati kod kuće, ali nije prvi put da se oni odazovu. Ova generacija, koja je u zenitu, pokazala je koliko može. Utakmica protiv Litvanije nije nikakva mrlja, ta reprezentacija nama ne odgovara. Ali, ostale četiri utakmice smo igrali na izuzetnom nivou. Mislim da smo usrećili naciju, ljude koji iskreno navijaju za nas. Možemo srećni i zadovoljni da se polako vraćamo kući”, rekao je selektor Boško Radović nakon utakmice sa Grčkom. Ovom izjavom sve je kazao…

Boško Radović, selektor Crne Gore

Bagatelisanje redovnih plasmana na SP i EP svojstveno je, izgleda, crnogorskom mentalitetu. Ako se ne čudimo onima kojim imaju rezervne domovine (bez navodnika) i koji su organizovano gledali finale njihove reprezentacije (što im se ne zamjera), ostaje zagonetka kako oni kojima je Crna Gora u srcu, nijesu zdušnije i emotivnije doživjeli uspjeh reprezentacije. Čak ni tokom „plave večeri“ kad se predstavljao novi tim KK Budućnost Volija, u kojem su bila četvorica reprezentativaca iz Manile, niko se nije sjetio da to pomene, niti da u publici prisutnom selektoru, zahvali.

Neka bude da su termini odigravanja utakmica bili problem…

Photo: FIBA