Najbolje prvenstvene sezone najvećih YU košarkaša (5)
- March 24, 2019
- 1 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Proteklih, davnih desetljeća života bivše države, košarkaši s područja bivše Jugoslavije igrali su naglašenu ulogu u povijesti evropske, ali i svjetske igre, slično kao i danas, samo malo jače. Enorman broj igrača pružio je fantastičnu košarku, barem u nekom razdoblju svoje karijere, a ovaj sićušni podsjetnik trebao bi poslužiti slaganju mozaika o vrhuncima određenih igračkih karijera, barem što se dosega u domaćem prvenstvu zajedničke države tiče. Ako, zbog nedovoljne informiranosti i, prije svega košarkaške statistike i dokumentacije, ispustim onaj pionirski period od prvih 10-15 godina razvoja košarke na domaćim prostorima, storija počinje negdje na prelomu pedesetih i šezdesetih, pojavom tzv. srebrne generacije, koja je dala više imena koja ćemo pronaći na ovoj listi. A ako sam neđe fula’ za stotinku – tu će me ispravi neko od preciznijih drugova.
***
Prosjek koševa u finalima međunarodnih klupskih takmičenja (u zagradi je broj odigranih susreta):
34.5 PLEĆAŠ Nikola (2)
30.9 PETROVIĆ Dražen (8)
30.5 DALIPAGIĆ Dražen (4)
30.2 KIĆANOVIĆ Dragan (5)
28.4 DELIBAŠIĆ Mirza (5)
Petrović ‘86
Ovo je toliko nezaboravna sezona da sam punih 20 godina bio uvjeren da se radi o najboljoj sezoni ikad odigranoj u Evropi. Draženove predstave u Kupu prvaka graničile su s ludilom. 51 koš, deset trica, sedam uzastopnih Limogesu, 49 koševa Realu u uvjerljivoj pobjedi Cibone u Madridu, talijanskom Simacu 47 uz pregršt asistencija… i tako sve do finala, gdje je pao Žalgiris, predvođen Sabonisom. U domaćem Kupu 101 koš na dvije tekme finalnog turnira u Novom Sadu. Rekordan broj koševa (112) i prosjek koševa u sezoni (41.4 uključujući playoff) domaćeg prvenstva i još i još i još…
Ovo je danas naučna fantastika ljudi. Petrović je bio ispod svojih standarda u majstorici prvenstva protiv Zadra, ako se to može uopće ustvrditi za 39 poena i 7 trica. Petrović je uz to bio i MVP Svjetskog prvenstva u Madridu iste godine, unatoč epskom gubitku polufinala sa Sovjetima i teškoća s Muggsyjem Boguesom u porazu protiv Amera u grupi. Protiv Nizozemske ubacuje 47 koševa kao rekord u reprezentaciji SFRJ. Bronca iz Španjolske je pokrila sezonu. Da nije bilo dva navedena, glupa poraza, ovo bi bila sezona na samom vrhu legendarnih.
Koševa ukupno u finalima klupskih međunarodnih natjecanja (Kup Šampiona, Kup Kupova, Kup Koraća, Interkontinentalni Kup – (u zagradi je broj odigranih susreta):
247 PETROVIĆ Dražen (8)
187 BODIROGA Dejan (8)
177 ĐORĐEVIĆ Aleksandar (7)
151 KIĆANOVIĆ Dragan (5)
142 DELIBAŠIĆ Mirza (5)
Ćosić ‘75
Krešimir Ćosić je odigrao toliko sjajnih sezona da je iznimno teško izdvojiti jednu ili dvije u gotovo dvije dekade igračke karijere. Već krajem šezdesetih, on je ponajbolji evropski centar; najbolji je evropski igrač prve polovice sedamdesetih iako se nalazi na američkom sveučilištu Brigham Young u Provu. Kad se 1973. vrati domaćoj sceni, usprkos ponudama iz NBA, Zadar je opet neprikosnoven, a reprezentacija Jugoslavije počinje niz od 5 zlata u 7 godina. Godine ‘75, Zadar osvaja svoju petu titulu s Ćosićem, a ovaj je s 26 godina na apsolutnom vrhuncu igračkih moći; čovjek – momčad je bio najzaslužniji za rekordnih 25-1 u domaćem prvenstvu i standardno polufinale Kupa šampiona protiv kraljevskog kluba. Te sezone, Krešo gotovo da nije imao utakmicu ispod 20 koševa i 10 skokova.
Genijalnost najboljeg evropskog igrača potvrđena je tog ljeta i u reprezentativnom dresu. Krešo postaje prvim igračem u povijesti s dva MVP naslova (prvi put još ‘71), dok Jugoslavija na domaćem terenu brani naslov evropskih šampiona. Ćosić je prvim strelcem i skakačem tima s 14 koševa i 10 skokova po susretu. Krešina sezona ’75, dominantna na horizontu YU-basketa, jasno je vidljiva i ljudima slabijeg očnog živca.
Izbora u najbolju petorku Eurobasketa:
5x ĆOSIĆ Krešimir
3x DALIPAGIĆ Dražen
2x KIĆANOVIĆ Dragan, PETROVIĆ Dražen, RAĐA Dino, DIVAC Vlade, KUKOČ Toni, BODIROGA Dejan, DRAGIĆ Goran
Petrović ‘85
Ovo je možda i za me iznenađenje jer sezona ‘85 mi nikako nije padala na pamet kad sam razmišljao o Draženovoj najboljoj godini. Ipak je ovo trenutak koji definira početak Amadeusove vladavine na domaćim i evropskim prostorima. Iako po broju i prosjeku koševa njegova najslabija godina u Ciboni, nekako je najsjajnijom među domaćim sezonama Petrovića. Klub je osvojio svoj prvi evropski naslov kao dio trostruke krune te sezone, a Dražen je osvojio svoj jedini prvenstveni naslov u karijeri. Već od samog starta, bilo je jasno da je Petrović u nekom posebnom stanju svijesti nakon odsluženja JNA. U svom evropskom debiju finalne grupe Kupa šampiona, stavlja 44 poena Realu iz Madrida u Domu sportova. Nakon toga sve je bajka – “vukovi” kolju sva nevinašca pred sobom na tri fronte, a finalnim ovčicama su (opet) Real, Crvena zvezda i Jugoplastika. Dražen osvaja svoju prvu titulu najboljeg strelca prvenstva, a preko 30 ubacuje i u Kupu šampiona.
Dražen postavlja nove standarde evropske košarke ovom sezonom i postaje celebrity prvog reda. Petrović će istog ljeta predvoditi i repku SFRJ na turističkom proputovanju Eurobasketom u Njemačkoj, a nešto uspješniji će biti s Cibonom na Interkontinentalnom kupu u Barceloni (treće mjesto). Na kraju 1985. godine Dražen Petrović je proglašen za najboljeg košarkaša, ali i najboljeg sportistu bivše Jugoslavije i dobitnika zlatne značke.
Košarkaši – dobitnici zlatne značke u SFRJ:
KORAĆ Radivoj (’60)
DANEU Ivo (’67)
DALIPAGIĆ Dražen (’78)
KIĆANOVIĆ Dragan (’82)
PETROVIĆ Dražen (’85)
Kićanović ‘79
U stilu – osvojiću sve, ali pod mojim uvjetima – reagirao je Kićanović nakon razlaza s Dalipagićem, pokazujući da je ultimativni lider Partizana. Kreator prvih alley-oop dodavanja koja sam u životu vidio, Kićanović je bio daleko najbolji bek Evrope svog vremena. Znam, Petrović je kao dio trostruke krune osvojio Evroligu, Čačanin samo Kup Koraća. Tri su razloga zašto ovu sezonu stavljam ispred sezone ‘85 Dražena Petrovića.
1. Kićanović je imao znatno lošiji igrački kadar oko sebe u Partizanu ‘79 no Petrović u Ciboni ‘85. Od njegovih suigrača, samo je Boban Petrović (2 medalje) osvajao reprezentativna odličja na velikim takmičenjima, dok je Dražen oko sebe imao brata Acu, Knegu, Nakića, Čuturu, Arapovića i Vukičevića, koji su zajedno osvojili čak 22 medalje na velikim reprezentativnim natjecanjima. Partizan je uz to bio i prvim domaćim timom koji je osvojio neko evropsko takmičenje bez niti jednog poraza!
2. Statistika – iako Dražena nije lako nadmašiti statistički, Kićanović je i bez trice ostvario nešto viši prosjek koševa od Petrovića (33.8 – 32.5), uz znatno bolji postotak šuta iz igre. Dražen je u finalu Kupa prvaka ’85 ubacio 36 koševa uz 43% šuta, Kićo u finalu Kupa Koraća ’79 – 41 uz 72% šuta iz igre. Čačanski egomanijak je, osim bezgrešnog šuta, svojim asistencijama i vođenjem tima učinio i ostatak ekipe za klasu boljom. Ako je u evropskoj košarici postojao igrač sposoban za preko 30 koševa i 10 asistencija svake večeri, to je bio Kićanović sezone ‘79.
3. I Kićo i Dražen su u svojim najboljim sezonama nastupali na Eurobasketu i obojica su završili u najboljoj petorci turnira. Kićanović je ‘79 vodio repku do bronce na EP u Italiji, dok je Petrović dovukao državni tim do 7. mjesta na prvenstvu u Njemačkoj ‘85. Oba rezultata su svojevremeno bila debakl za reprezentaciju Jugoslavije.
Najbolji strelci prvenstva – istovremeno prvaci SFRJ:
4 x KORAĆ Radivoj (‘58,’60,’63,’64)
2x KIĆANOVIĆ Dragan (‘76,’79)
1x PETROVIĆ Dražen (‘85)
1x ĆURČIĆ Borislav (‘55)
1x BJEGOJEVIĆ Milan (‘53)
Kukoč ‘91
Ovo je ipak najveća domaća sezona svih vremena i to iz više razloga. Već je Tonijeva prethodna sezona bila na tragu najvećih svih vremena. Sezona ‘91 stoji iznad svih zato što:
1. Jugoplastika postaje prvim timom bivše države koji osvaja tri uzastopna naslova u Kupu šampiona. Također je prvim i jedinim timom iz SFRJ koji osvaja dvije uzastopne trostruke krune u sezoni. Samo je još Cibona ‘85 osvojila trostruku krunu koja je uključivala Kup prvaka.
2. Kukoč je sve to ostvario sa znatno lošijim timom no sezonu ranije (otišli Rađa, Ivanović i Sobin) i s novim trenerom (Pavličević umjesto Maljkovića). Te godine, Jugoplastika je imala posebnu vrst samopouzdanja, koje je izviralo iz već osvojenih naslova, ali ostatak ekipe ponajviše je profitirao poradi Tonijeve neponovljive, lepršave, all-around igre.
3. Kuki je isto ljeto vodio repku SFRJ do posljednjeg zlata na velikim natjecanjima. Osvojeno je EP u Rimu, a Toni je najbolji strelac tima, najbolji dodavač i MVP takmičenja. Njegova igra činila mi se još raznovrsnijom no godinu dana ranije u Argentini. Tercet visokih, Kukoč – Rađa – Divac, tih je godina bio na razini najboljih visokih linija NBA lige. Ne sjećam se da je neka druga reprezentacija uopšte učestvovala na šampionatu – tolika je bila dominacija posljednjeg nacionalnog tima Jugoslavije.
4. Iste godine dolazi do cijepanja države. Ovo je bila posljednja sezona prvenstva SFRJ. Stvari su se napuhale do nerealnih proporcija, a takva je bila i beskonačna lakoća Tonijeve igre te godine. Ono što je prikazivao na terenima diljem Evrope, bilo je za ne vjerovati. I pored mašinerije ludila koja nagovještava skore krvave orgije, Toni je usrid Beograda nagrađen pljeskom publike, nakon što splitski tim potpuno razmontira i pomete Partizan u posljednjoj utakmici finala playoffa. Njegov statistički učinak u posljednjoj utakmici odigranoj u prvenstvu SFRJ – 14 poena, 8 skokova, 7 asistencija, 7 osvojenih lopti, 5 blokada.
Postotak uspješnosti timova koje su u prvenstvu SFRJ predvodili:
77.7 % Kukoč Toni (Jugoplastika – POP/84, 1985-1991)
75 % Kićanović Dragan (Borac, Partizan, 1972-1981)
73.9 % Ćosić Krešimir (Zadar, Olimpija, Cibona, 1965-1983)
73.7 % Daneu Ivo (Olimpija, 1957-1970)
72.1 % Petrović Dražen (Šibenka, Cibona, 1979-1988)
(Kraj)
Photo: Printscreen
1991.Zoran Savic je vodio Jugoplastiku do trece titule prvaka Evrope sa oko 25 poena u prosjeku na F4. Kukoc ne znam da li je imao 10. U prvenstvu je Kukoc imao ispod 20 poena po mecu.