Nina Spasojević: Medalja i rekord pišu istoriju
- July 7, 2019
- 0 comments
- Nina Spasojević
- Posted in BlogEVROPSKO PRVENSTVO 2019
Polufinalni meč srpskih košarkaških kraljica na EP u Srbiji protiv moćne, nepobedive, šampionske ekipe Španije danas skoro ne bi trebalo spominjati. Zato, samo kratak osvrt pred najvažnije, suštinu, koju čekamo u smiraj šampionata i sedmojulskog dana u našoj zemlji…
Srpkinje su imale šansu veka da savladaju boljeg protivnika, koji nije briljirao, ali splet okolnosti ih je u tome sputao. Kao i u više navrata na ranijim takmičenjima, protiv „furije“ naše devojke su same sebe pobedile, ali mora se priznati i zbog toga što prekaljene, stamene rivalke iskusno koriste svaku šansu, pogotovo u ključnim momentima.
Mogli bismo sada da pričamo o propuštenom, o šansama, o greškama, ali bez sumnje, aktuelni trenutak zahteva potpuno drugačiji pristup. Traži od svih nas da čestitamo Marininim ratnicama na do sada urađenom na ovom istorijskom prvenstvu i podržimo ih na poslednjem stepeniku lavovske borbe.
Upravo zato bi trebalo svi da shvatimo koliko je današnji izazov, meč sa veoma nezgodnim Britankama velik i težak. Košarka u Velikoj Britaniji je minulih godina doživela pravu ekspanziju, u nju se mnogo ulaže, a njihova ženska selekcija nije slučajno dospela da završnice EP.
Zato, Srpkinje zaboravite Španiju, samo oprez, motiv i srce na teren, a publiko, podrška i nikad jača podrška! Još vatrenija nego na utakmici sa španskim „drim-timom“!
Danas moramo da budemo jasni, skoncentrisani i konkretni, sa dva cilja, a to su: medalja i rekord posećenosti „Štark Arene“ na svim EP košarkašica!
I da li bi trebalo objašnjavati koliko su obe stavke važne i kako se prepliću? Baš danas, na stari praznik,7. jul… zato – ustani košarkaško Srbijo, i ne kritikuj i ne zvocaj, ne nalazi „dlaku u jajetu“ srpskim heroinama pod obručima, već ih ponesi ka slavlju za pamćenje!
I budimo realni posle teškog i nesrećnog polufinala… Znamo da je zvaničan cilj, plasman u kvalifikacije za OI ispunjen i da su svi u srpskoj reprezentaciji potajno gajili ambicije o odličju. I to što sjajnijem… Ali, objektivno, da im je neko pre EP ponudio bronzu, mnogi među njima i nama bi potpisali prihvatanje tako fantastične ponude…
I vrapci na grani znaju šta znači osvajanje medalje na ovako velikom takmičenju, najjačem u ciklusu pred OI, pred svojom publikom… To je sve jasno, a biće još jasnije ako zavrtimo vremenski točak i vratimo se na dva porođaja od pre svega nekoliko meseci (Jelena Bruks i Miljana Bojović), pogledamo novi sastav (bez Danijel Pejdž, Milice Dabović i Tamare Radočaj), koji ima zadatak da nastavi tamo gde se stalo 2016. godine, zasluženu jednogodišnju pauzu Marine Maljković u selektorovanju, povratak Dajane Butulije posle oproštaja od reprezentacije i hrabro prihvatanje stare uloge džokera…
I na sve to, dok je posle napornih klupskih sezona na pripremama reprezentacije trajala izgradnja novog sastava, sistema, atmosfere i jedinstva tima, događaju se povrede oba kolena Miljane Bojović, pri čemu je prva ozleda usput sanirana, a druga stigla u predvečerje šampionata…
I da li ste čuli da se neko žalio, ili to spomenuo kao alibi za bilo šta? A možda bi baš ta Miljana uspela da obuzda iskusnog, vanserijskog plejmejkera Španije, Silviju Domingez, koja nas je dovodila do ludila u polufinalu?
Zatim, šta reći o lomu šake Ane Dabović u četvrtfinalu, i o njenom voljnom momentu posle toga, znanju i umeću i kratkom posrnuću u drami sa „furijom“…
Kapa dole Ani za sve, ali upravo momenat njene tehničke iskljujuće greške u duelu sa Španijom otvara novo poglavlje ovog teksta, a to je diskutabilno suđenje. Ako pogledate snimak „incidenta“ jasno se vidi da je tamnoputa Ndur prva udarila Dabovićevu.
Sudijski trio, nedostojan značaja i nivoa takmičenja, obrukao se u polufinalu pred očima srpske i evropske košarkaške javnosti. Grkinja je imala čast da nam pravi probleme na tri meča na ovom EP, Amerikanka dva, a Dankinja japanske krvi, čini se, na volšeban način je dobila ulogu prvog arbitra na meču polufinala EP u Srbiji, zemlji košarke!
Kako god, domaći teren dvojako deluje na naše devojke i kao pritisak i kao vetar u leđa. Sada, više nema nazad, očekujemo da srpske kraljice, na krilima beogradske košave, furiozno odlete do bronze!
Naravno, uz pomoć sjajne publike… Rekord EP košarkašica po broju gledalaca je postavljen u Rigi 2009. godine i iznosi 8.713 gledalaca. Letonke, kao suorganizatori aktuelnog EP sa Srbijom, nisu prošle prvu fazu takmičenja i propustile su šansu da njihova publika nadmaši spomenutu cifru. Ali zato Srbija ima tu priliku, jer je na polufinalnom meču sa Španijom bilo 7.560 navijača… Dovoljno je, dakle, još 1.500 “novih” da dođe danas u “Štark Arenu” i pruži neophodnu podršku našoj reprezentaciji i srpskoj ženskoj košarci uopšte.
Ako oborimo rekord posete lakše ćemo, poput Letonije, u što skorijem vremenu da dobijemo ponovno domaćinstvo EP. A zna se koliko je taj kontinuitet višestruko važan. Između ostalog i za novu priliku da najzad srušimo tim Španije.
Ali o tom potom…
Srpske ratnice, samo hrabro i poletno i padaju Britanke! A pašće i bronza!
Srbijo, zemljo košarke, Srpkinje, košarkaške kraljice, danas je vaš i naš dan!
Photo: FIBA