Decenijama se činilo da je ona luda noć 2. marta 1962, kad je Vilt Čemberlen postigao 100 koševa za Filadelfiju protiv Njujork Niksa, upad druge galaksije u naš planetarni sistem, košarkaški matriks koji nikad više neće biti ponovljen. Utakmica nije prenošena na televiziji, pa su kasnije priče o njoj poprimile mitske dimenzije.
Bilo je naznaka da Čemberlenov rekord može biti ugoržen, Dejvid Robinson je 1994. postigao 71 poen protiv Klipersa, ali je to ipak bilo svetlosnim godinama daleko od Viltovog rekorda. I onda je došla noć 22. januara 2006. u kojoj niko nije očekivao da će se desiti nešto ludo. U losanđeleski „Stejpls centar“ došlo je 18.997 ljudi da gleda meč Lejkersa i Toronta. Nespremni da prisustvuju istoriji. Došli su da bodre Lejkerse, triput uzastopce šampione lige koju godinu ranije, koji su zapali u ozbiljnu krizu. Pre utakmice sa Reptorsima imali su skor 21-19, a trener Fil Džekson muku je mučio da sastavi tim okupljen oko superstara Kobija Brajanta. U petorci sa njim igrali su nekadašnji prvi pik drafta Kvame Braun, koji nikad nije dokazao da je zaslužio tako visoku poziciju, i prilično smušeni Smaš Parker. Bolje igrače Džekson nije imao.
A onda je počelo ludilo!
Kobi Brajant je igrao u onom istom transu u kakvom je bio Vilt Čemberlen 44 godine ranije. Lejkersi su pobedili 122-104, a Kobi je meč završio sa – 81 poenom! Proveo je u igri 42 minuta, dvojke je šutirao 28 od 46 (60,9 odsto), realizovao je 18 od 20 penala, trojke je gađao 7 od 13, usput nakupio 6 skokova, dve asistencije, tri krađe i jednu blokadu.
– Ni u najluđim snovima nisam pretpostavljao da se ovako nešto može dogoditi – rekao je kasnije Brajant. – Bilo je to nešto što se jednostavno desilo. To je nemoguće objasniti. Jedna od „onih“ stvari.
A gazda Lejkersa Džeri Bas je dodao: „Videli smo čudo“.
Kada je 43 sekunde pre kraja utakmice Kobi pogodio dva penala, svih onih 18.997 gledalaca skočilo je na noge i počelo da skandira „MVP, MVP“. U toj ludoj noći on je u drugom poluvremenu postigao 55 poena. Bolji od njega u istoriji NBA lige je samo Vilt Čemberlen – on je u drugom poluvremenu, kad je „ubo“ stotku, postigao 59 poena.
Kad se meč u „Stejpl centru“ završio, svi igrači Lejkersa i stručni štab potrčali su ka Kobiju Brajantu da im se potpiše na kopiju zapisnika. A na centar igrališta došao je najavljivač utakmica Lorens Tanter, koji je poručio gledaocima da sačuvaju karte za ovu utakmicu, jer će posle izvesnog vremena biti prava muzejska vrednost.
A Kobi Brajant je bio dvostruko srećan. Zbog 81 poena, i zato jer je to bila prva utakmica NBA lige koju je u životu gledala njegova baka. I poslednja, nikad više nije kročila u arenu.
Photo: NBA