U Buenos Ajresu je umro Oskar Furlong. Nikad čuli? Ne sekirajte se, malo je ljubitelja košarke koji bi vam na nekom kvizu iz istorije basketa tačno rekli ko je bio pomenuti gospodin. Verovatno ni ja nisam čuo za njega pre Mundijala 1990. u Argentini, ali su mi tamo pričali bajke o najboljem igraču prvog košarkaškog svetskog šampionata igranog u argentinskoj prestonici 1950.
Bio je prvi MVP, najzaslužniji za neočekivani trijumf Argentine. Bio je i prvi strelac, na 6 utakmica dao je 69 poena, od kojih 19 iz 29 pokušaja sa linije za slobodna bacanja.
Oskar Furlong je bio prva velika zvezda argentinske košarke, preteča Đinobilija, Skole, Oberta, Noćionija i drugih asova koji su na početku 21. veka proslavili basket je južnoameričke zemlje. Bio je visok 188 (po nekim izvorima i “čitavih” 190) centimetara, ali je igrao na poziciji centra. Rođen je 22. oktobra 1927. u Buenos Ajresu, igrao je u klubu Gimnasia i Esgrima od 1944. do 1956. Sa tim timom bio je 7 puta prvak prvak u 9 šampionata. U reprezentaciju je ušao 1944. a već 1948. bio je učesnik Olimpijskih igara u Londonu, a ponovo je bio olimpijac u Helsinkuiju 1952. Između je bio prvi Mundijal 1950. na kome su Argentinci, predvođeni Furlongom, pobedili Amerikance sa 20 poena razlike. Dva puta je sa Argentinom, 1951. i 1955, osvajao srebrne medalje na Panameričkim igrama.
Od 1953. do 1956. studirao je na Metodističkom univertzitetu u Dalasu i igrao u prvoj NCAA diviziji. Tamo je patentirao skok-šut po kome je bio poznat. Priča kaže da je mogao biti prvi stranac u NBA, imao je još 1948, posle Olimpijskih igara u Londonu gde je Amerikancima dao 20 poena, ponudu Lejkersa iz Mineapolisa.Takođe su ga tražili iz Baltimora Buletsa, ali odbio je ponude jer sebe nije video u profesionalnoj košarci, iako je kasnije bio kažnjen zbog -profesionalizma. Karijeru je završio sa samo 29 godina jer je 1957. otkriveno da je na onom prvom Mundijalu 1950. “narušio principe amaterizma”. Naime, ustanovljeno je da je kao nagradu za titulu šampiona sveta od Peronove vojne hunte dobio dozvolu da – uveze automobil! Ubrzo je odlučio da završi karijeru iako se formalno povukao 1959.
Izgubila je košarka ali je dobio – tenis. Bio je kapitren argentinskog Dejvis kup tima od 1966. do 1977, vodio je Giljerma Viljasa i Hosea Luisa Klerka sa kojima je Argentina stizala do polufinala svetskog ekipnog šampionata. Umro je u dubokoj starosti, sa 90 godina. Doživeo je da 12. septembra 2007. uđe u Kuću slavnih FIBA.
Photo: Ole