Pravi razlozi odlaska Duška Vujoševića
- December 28, 2015
- 4 comments
- Aleksandar Ostojić
- Posted in KOMENTAR
Realno, niko nije očekivao da će Pera da se pretvori u zver koja guta protivnike i bljuje “bombe” (baš onakve kakve je on sam nekada umeo da ispali). Nisam ni ja. Ali, da je Pera na vreme otišao u kancelariju predsednika Partizana i prijavio sve što zna – ne bi se dogodilo da crno-beli potonu tako brzo i tako duboko. Međutim, to se nije dogodilo, Pera nije otišao kod predsednika jer ovaj nikada nije tu, a i nije mogao prijaviti sve što zna jer realno nije znao mnogo u trenutku kad je postavljen za trenera bivšeg prvaka Evrope. Mislim – nije znao da će tim biti baš ovako ukomponovan. Ipak je Božić bivši košarkaš, i nije sigurno mogao pretpostaviti da će se neko poigrati i neposredno pred start lige predati mu u ruke Partizanov roster bez krilnog centra i sa dva skoro neupotrebljiva centra. Što nije nivo ozbiljnog basketa, nego uličnog, kad se ekipe prave tako što u njima igra onaj ko se u tom trenutku zatekao na igralištu.
Znam, nezahvalno je kritički pisati o jednom ili drugom “večitom” rivalu iz Beograda. Odmah se nađu mnogi koji će reći: “Rođače, ti lupaš i pojma nemaš, a uz to si i zlonameran”. E pa, rođaci, ja ću vam reći ovako: verovatno pojma nemam i lupam, mada nisam zlonameran, ali imam neki jak utisak da taj Pera Božić nije baš preveliki krivac u situaciji u kojoj se našao Partizan. Mnogo su krivlji oni koji se kriju iza njega.
Pre svega, nikad mi nije bilo do kraja jasno zbog čega je iz Partizana “odstranjen” Duško Vujošević. Da se odmah razumemo: prema njegovom liku i delu imam jasan stav. Prema liku sam indiferentan, a delo itekako poštujem. I daleko od toga da sam usamljen u tome, društvo mi pravi cela stručna Evropa koja ga je, na osnovu glasanja trenera, izabrala za kouča godine Evrolige pre par leta.
U Vujoševićevom si-viju ovog leta je “pronađen” podatak da je sa Partizanom prošle sezone osvojio samo drugo mesto u domaćem šampionatu, i bio u polufinalu plejofa ABA lige, osvojivši pravo da igra Evrokup. U ovom trenutku o takvim dometima u Partizanu mogu sanjati samo totalno neobavešteni, ili zlonamerni (što će sigurno meni prišiti).
Dalje, ispostavilo se da je Vujošević vrlo skup. Kad je već otišao iz Partizana, njegov menadžer Miško Ražnatović je obelodanio preko tvitera (tako se to danas radi, perko tvitera se i u mnogim firmama dele otkazi) da mu klub duguje oko pola miliona evra. Od toga je Duško odmah oprostio i otpisao Partizanu 90.000 evrića, što je ekvivalent svim kaznama kojih se klub (nije) naplaćao poslednjih godina zbog njegovih verbalnih delikata, ili nepoštovanja dres koda legendarne Superlige Srbije. Ja zaista ne znam kolika je bila Vujoševićeva mesečna plata, ali pouzdano znam da je svaki dobar trener skup, da su oni vrlo dobri još skuplji, a odlični su i najskuplji. I to ne zato jer su lepi, ili zato jer pametno govore na pres konferencijama, nego zbog toga jer klubu donose uspehe i novac. Dakle – platiš da bi kasnije povratio novac i još pride zaradio.
U Partizanovom slučaju taj sistem je funkcionisao dok je Vujošević izbacivao igrače koji su se potom za pristojno obeštećenje prodavali širom sveta. Sistem je pukao onog trenutka kad je neko počeo da obećava igračima pare kojih nije bilo, pa su ti isti igrači, ali kao neisplaćeni, odlazili iz kluba bez obeštećenja, neki pritom oprostivši dugove, neki ni to. Da li je te visoke ugovore obećavao sam Vujošević, i da li je i samom sebi obećao veliki ugovor pa mu klub sad duguje gomilu novca – zaista ne znam. Zato neću više time da se bavim, i samo bih rekao da je bila reč o lepo zamišljenom sistemu (mnogi će dodati: uz obilatu pomoć države – a šta može u ovoj zemlji bez pomoći države, pitao bih ja), i da taj isti sistem sada vrlo uspešno funkcioniše u Crvenoj zvezdi. Na Mali Kalemegdan dolaze talenti iz cele zemlje i traže sebi afirmaciju u Evroligi, da bi potom unovčili košarkaški talenat. Prosto.
Dakle, pokušao sam da analiziram razloge Vujoševićevog odlaska, ali i posle svega nisam ništa pametniji. Ili možda u Partizanu imaju neke druge razloge zbog čega su ga smenili?
Dobro, šta je bilo – bilo je, jastuk je oparan i perje se razletelo, i sad ga više niko živ ne može vratiti nazad u jastuk. A mekan jastuk je tako daleko od uzglavlja čelnih ljudi u Partizanu…
Simptomatično je da klub prolazi kroz najžešću krizu u poslednjih tridesetak godina, a da se predsednik Nikola Peković nijednom nije oglasio. Znam ja dobro da on živi i radi u Americi, ali znam takođe da imam prijatelje koji isto tako tamo žive, pa se čujemo i vidimo putem savremenih sredstava komunikacije kad god poželimo. Verujem da se Peković čuje i dogovara sa svojim zamenikom Mićom Berićem, ali ništa od tih njihovih razgovora i dogovora nije obelodanjeno. Tako da se samo može nagađati kakva je strategija Partizana, i da li je uopšte ima.
Na početku mandata Pere Božića rečeno je: idemo sa mladim timom, pokušaćemo… Pa su onda u taj mladi tim dovedeni veterani Vitkovac, Perović, Vilson i Džons, i on više nije bio tako mlad. Zatim su, posle nekih vezanih pobeda, i ne obazirući se na kvalitet prikazane igre, u klubu rekli da će pokušati da se domognu plejofa u ABA ligi. Sledila su tri vruća šamara, i odjednom se sve preokrenulo i novi cilj je, po svemu sudeći, da se izbegne poslednje mesto u ligi. Božiću je, navodno, mandat produžen do 4. januara i derbija začelja protiv Sutjeske u Nikšiću. Ako izgubi i taj meč, verovatno će ga smeniti. Dobro – smeniće ga, ali šta dalje? Koliko je realno da neki trener zvučnog imena i renomea dođe u ovoj situaciji u Partizan? Nimalo. Najverovatnije je da bi Božića zamenio Vule Avdalović ili Dule Kecman, koji su mu sada pomoćnici. Ja to sad samo nagađam, možda takvih planova uopšte nema, ali i ako se tako nešto desi, postavlja se odmah pitanje: da li bi to značilo da Avdalović ili Kecman imaju u džepu neko spasonosno rešenje, i ako ga imaju zašto ga čuvaju i ne primene ga sada kad su Perini prvi asistenti?
I još mnogo drugih pitanja mogao bih postaviti, a verujte mi “rođaci” da sve vreme mislim samo na dobrobit srpske košarke, i da sam iskreno zabrinut za sudbinu kluba koji je ne tako davno bio prvak Evrope. Plašim se za sudbinu Partizana jer sam bio svedok kad su se slavna Bosna i još slavnija Jugoplastika, dva takođe bivša evropska prvaka, survali jedni na samo dno Miljacke, a drugi u najdublju špilju Jadrana. Video sam kako brzo ide to uništavanje, i kako se malo ljudi potrese zbog toga, a ima i onih koji seire. Pa bih ja samo da malo podsetim momke u upravi Partizana, i ako me čuju – čuju, ako ne onda ništa.
Photo: MN press
Clanak za alauz,cestitam Ostojicu,ovo je skracena verzija stanja kluba .
Dragan Todoric kancer Partizana!
Dragi Aleksandre, posle tvoje solidne analize stanja u KK Partizan u poslednjih godinu-dve, s posebnim akcentom na tromesečni takmičarski ciklus u ABA ligi, nameće se logično pitanje: šta je budućnost kluba?
Pobeđivanje lako postaje navika kad iza sebe imaš ozbiljan budžet za balkanske uslove. Sport podrazumeva i poraze. Oni služe za jačanje karaktera i traženje novih puteva. A Partizanov put je stvaranje igrača, ono čime se nije bavio poslednjih 15-ak godina, koje se, gle čuda, poklapaju s vremenom najvećih uspeha. Ako se izuzmu Krstić, Bogdanović, Milutinov i donekle Veličković, Partizan u tom periodu nije stvorio igrače za srpsku reprezentaciju. Za neke druje jeste.
Ova sezona će, kako stvari stoje danas, biti nesupešna u rezultatskom pogledu. A može biti katastrofalna ako mali Marinković ne postane igrač za velika dela i ako mali Aranitović, zbog alibi pristupa kluba, trenera, navijača, ne uzme minute koji mu već sada pripadaju.
Zato Partizanovih šest pobeda ne smeju (ne bi trebalo) meriti s učinkom iz prethodnih sezona. One nisu bili realni pokazatelj uspeha, kao što ni “samo” šest pobeda nisu realni pokazatelj neuspeha.
Odlicna analiza! Kao neko ko je bio milion puta i na stadionu i u hali znam vrlo dobro sta se desava u vezi s’ nasim Partizanom, samim tim reci cu samo ovo: Bravo Aleksandre!