Prele: Pick and roll
- July 3, 2019
- 0 comments
- Zoran Prelevic Prele
- Posted in Blog
Pick and roll, ili screen and roll, u danasnjoj košarci je glavni elemenat napada. Nekada smo to zvali igra dva na dva. Tako igraju danas svi timovi, čak i u juniorskoj konkurenciji. Na taj način što bi rekli,”ubijaju u pojam” mlade visoke igrače, koji kasnije kada dodju u prvi tim ne znaju da šutnu, niti da prodru do koša, a da driblaju ni slučajno.
Možemo videti bezbroj niskih igrača koji drndaju loptu oko blokova, tako da ko iole poznaje i voli košarku dodje u iskušenje da kaže – dodaj tu loptu, nije ti je tata kupio, ili – uzmi tu loptu i nosi je kući.
Igra dva na dva se igrala i u vreme Radmila Mišovića, Josipa Djerdje , Moke Slavnića…. Stariji ljubitelji košarke pamte da su Dragiša Vučinić, centar Crvene zvezde i plej Moka Slavnić igrali veoma uspešno dva na dva sa protivničkim igračima. Bilo je jako teško odbraniti se od njih dvojice. I onda je genijalni trener Piva Ivković (trener Radničkog) stavio da Damnjanović (202 cm) igra odbranu na Moki Slavniću (181 cm), a Milun Marović (206 cm) na Dragiši Vučiniću (205 cm). Igrači Radničkog su preuzimali u odbrani tako da je na Moki ostajao da igra Milun, a na Vučiniću Damnjanović. Kada Vučinić, posle bloka, rola prema košu, na njemu ostaje visok igrač, a spolja na Moki Slavniću visok, pametan i brz – Marović. Radnički je pobedio Zvezdu i postao prvak države. Tu genijalnu minijaturu Pive Ivkovića je iskoristio Dušan Ivković, selektor Jugoslavije na Evropskom šampionatu 1989. godine, na finalnoj utakmici protiv Grčke, kada je odredio da Nikosa Galisa (183 cm) čuva Žarko Paspalj (207 cm). Jugoslavije je lako pobedila rezultatom 98–77.
Kasnije je reprezentacija Jugoslavije na utakmicama protiv Litvanije, kada je trebalo izvuči daleko od koša Sabonisa, dosta koristila pick and roll. Jednostavno, igrač na kome igra odbranu Sabonis pravi blok i ostalo sve zavisi od talenta i tehnike beka koji igra sa centrom pick and roll. To je jako lepo radio Sale Djordjević. Najefikasniji i najlepši pick and roll je igrao Stive Neš sa Amareom Studemajerom u Finiks Sansima.
Nažalost, mnogi treneri misle da je pick and roll početak i kraj taktike u košarci. Zanemarili su sve ono što je činilo košarku divnom i brzom igrom za pametne ljude. Ima mnogo stvari koje mogu da se nauče od američkih trenera sa koledža i ne baš poznatih trenera. Davne neke godine su Piva Ivković i Ivan Jeremić (sadašnji predsednik UKTS) nabavili VHS traku “SOS Defense” od Boba Klopenburga. Preveli su je i podelili trenerima. Od tada je bilo moguće kod nas učiti odbranu zamenjivanjem. Ko želi da istrazuje i da se obrazuje može da pronadje recimo “Side Line Fast Break”, “Match up Zone 1-1-3”, “Scramble defense”, “Full Court Zone Press” i još mnogo toga što je moguće naći poslednjih 25 godina.
Zapravo taktika koju će tim da sprovodi u igri zavisi od sastava tima. Ako u timu postoji izrazito dobar playmaker sa odličnim šutom i rešenjima, i prosečan centar koji čak i ne treba da bude preterano visok, onda je veoma korisno igrati pick and roll.
Pre dvadeset godina sam bio trener u jednom timu u Emiratima. U timu sam imao genijalnog playmakera Hamdana Saida (visok 177 cm), koji je niz godina bio jedan od najboljih playmakera Azije. Tada je imao 27 godina. Da sam ga upoznao kada je imao 20 godina doveo bih ga da igra u nekom evropskom timu. Hamdan je levoruk, sa izvanrednim skok šutom, pregledom igre, besprekornom tehnikom i izuzetnom brzinom. Hrabar čovek, pravi lider i pobednik.
Kada neko čita ovaj tekst pomisliće – šta ovaj priča. Hamdan šutira skok šut tako što skoči pola metra u vis, napravi zadršku i šutne, i sve to na osam metara od koša. Treba videti kako dribla i brzinu kojom to radi. Kako pravi asistencije. Naš tim je igrao “Flex napad” i Hamdan je izlazio iz bloka i brzo kao Bili Beron šutirao skok šut. Pre mesec dana sam gledao Argentinca Fakunda Kampaca (181 cm) koji igra za Real Madrid. Kada bi trebalo da biram izmedju Kampaca i Hamdana, odabrao bih Hamdana. Sa druge strane, trebalo se “boriti” sa takvim genijalnim igračem. Imao je on svoje mane, ali izvan terena. Ponekad sam ga noću tražio po disko klubovima i vodio kući da se odmori za utakmicu. Kada mu je trebala novčana inekcija tražio bih od menadžera da mu je da. Funkcionisali smo dobro. Menadžer je bio pametan čovek, koji je razumevao košarku i život. Bili smo prvaci države i pobednici kupa. Po završetku sezone menadžer mi je saopštio da naredne godine mora više da se posveti svome poslu i porodici, i da neće više biti menadžer. Umesto njega je došao drugi, i odmah organizovao sastanak sa timom i sa mnom. Rekao je: ”Od danas svi ćete imati isti iznos plata. Ne kao pre, da neki od vas dobijaju tajno nekakve pare.”
Posle sastanka, Hamdan mi je rekao da zbog toga što će svi imati isto, neće više da igra. Pozdravio se sa mnom i nije više dolazio.
Te godine smo bez Hamdana bili četvrti, i ja sam dobio otkaz.
Poenta priče je da pravi igrači donose pobede i prave trenere. Pametni treneri prilagodjavaju taktiku genijalcima, ako ih imaju u timu. Ako ih nemaju, onda udri, otkidaj, ostavi srce na terenu, a mozga nigde. Pritisak na sudije, vredjanje igrača i trenera, neki put čak i incidenti. Takva košarka nije baš lepa za gledanje.
Photo: Privatni album