Najmanje 10 klubova ACB lige već je promenilo trenera, ali to nije današnja tema. Naprotiv, priča je o stabilnosti, kontinuitetu sa istim trenerom i istom bazom igrača. O(p)stanak trenera u jednom klubu zavisi, naravno, od rezultata ali njih, rezultate, ponekad treba čekati. Primer Pabla Lasa i Real Madrida pokazuje da se strpljenje isplati. Naravno, na stabilnost kluba kakav je Real Madrid utiče još mnogo faktora, od tradicije do budžeta, ali nekoliko podataka pokazuje da je Laso i stvaralac, a ne samo taktičar koji ume da izvuče maksimum iz ekipe.
*Laso je 7 godina na klupi Reala koji je za to vreme igrao 21 finale, od 29 mogućih.
* Tokom tih 7 godina Real je dva puta bio prvak Evrope, isto koliko i u prethodne 32 godine (1980-2011).
* U istom periodu osvojio je 4 lige ACB, isto koliko i tokom 18 prethodnih godina (1994-2011).
* Tokom tih 7 sezona Kup kralja osvojen je 5 puta, isto koliko i u periodu 1977-2011.
* Osim dve titule prvaka Evrope, Real Madrid je u poslednjih 7 godina igrao još tri puta na F4 Evrolige.
* U eri Pabla Lasa debitovalo je 11 igrača iz mlađih kategorija, od Danika Dijeza, preko Luke Dončića do Marija Nakića.
* Tokom svih Lasovih 7 sezona u timu su bili Felipe Rejes, Džejsi Kerol, Serhio Ljulj i Rudi Fernandez, iako je ovaj poslednji imao pauzu zbog povratka iz NBA i povrede leđa.
* Laso je ukupno koristio 47 igrača, neke od njih u simboličnoj formi jer su Mario Nakić i Tijago Samba odigrali po jednu utakmicu, Danijel de Rua 2, Džonatan Bareiro i Melvin Pancar po 4, Ognjen Kuzmić (zbog povrede) 7, Alberto Martin 9.
Igrač sa najviše odigranih utakmica (509) je Džejsi Kerol. Dao je 5.385 poena sa prosekom 10,7 po čemu je drugi strelac ekipe u eri Lasa. Najviše poena, 5.676, dao je Ljulj (prosek 12,9), a jedina još dva igrača sa prosekom višim od 10 poena su Nikola Mirotić (216 utakmica, 2.476 poena, prosek 11,4) i Rudi Fernandez (409 – 4.335 – 10,6). Zanimljivo je da je Luka Dončić odigrao isti broj utakmica kao Nikola Mirotić – 216, ali je dao manje poena (1.922) i imao prosek od 8,9.
Među 40-ak igrača koje je Laso koristio u osvajanju svojih 15 titula bilo je i nekoliko naših, ili sa prostora bivše Jugoslavije. Dvojica su već spomenuta, Mirotić i Dončić, a posle njih slede Mirza Begić sa 138 utakmica, 722 poena (5,2), Novica Veličković (41 – 253 – 6,1), Dino Radončić (38 – 82 – 2,1), Ognjen Kuzmić (7 – 32 – 4,5) i Mario Nakić (1 – 2 – 2). Da li će Mario, sin Ive Nakića, poći stopama Mirotića i Dončića i ostaviti dubok trag u „kraljevskom klubu“ ?
Real Madrid, tradicionalno, ima igrače (i trenere) sa prostora bivše Jugoslavije. Na klupi su bili Željko Obradović i Boža Maljković, a u dresu – uz pomenute i uz rizik da nekoga zaboravim -Mirza Delibašić, Dražen Dalipagić, Dražen Petrović, Dejan Bodiroga, Zoran Savić, Nikola Lončar, Dragan Tarlać, Dušan Vukčević, Žan Tabak, Marko Milić, Saša Đorđević, Damir Mulaomerović, Ratko Varda, Mario Stojić, Igor Rakočević, Blagota Sekulić, Marko Tomas, Bojan Bogdanović, Ante Tomić…
Najveći Realov rival, Barselona, imala je svoj period stabilnosti u periodu 2008-2016 sa tandemom Ćavi Paskval na klupi – Đoan Kreus kao sportski direktor. Manje sreće bilo je sa tandemom Rodrigo de la Fuente (direktor) – Jorgos Barcokas (trener), kao i sa kombinacijom Naćo Rodrigez (direktor) – Sito Alonso (trener). Bolje je bilo kada je u februaru ove godine došao Svetislav Pešić, a kako će biti naredne sezone ostaje da se vidi, ali klub prvo treba i formalno da objavi nastavak saradnje što se smatra gotovom stvari, ali nije (još) ozvaničeno.
Photo: ACB