Rođendan FIBA – 88.
- July 18, 2020
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in ISTORIJA
Bez obzira šta ko mislio o današnjoj FIBA, nema sumnje da je međunarodna košarkaška federacija odigrala veoma značajnu ulogu u razvoju basketa, pre svega kroz organizaciju takmičenja, prvo na nivou reprezentacija a kasnije i klubova.
Zanimljivo je da je FIBA 18. jula 1932. formirana kao sekcija u okviru Medjunarodne rukometne federacija koja je imala sedište u Minnhenu. Košarkaši će steći „nezavisnost“ koju im je dodelio Međunarodni olimpijski komitet tek uoči Olimpijskih igara u Berlinu 1936. Nacionalne federacije takodje nisu u početku imale samostalnost. Recimo, francuska je bila pod atletskom federacijom a italijanska pod-gimnastičkom. Košarke u tim prvim godinama imala neku vrstu „tutora“, staratelja koji je naravno više brinuo o svom matičnom sportu nego o novoj igri koja je sporo počela da se širi Evropom posle Prvog svetskog rata.
Rađanje evropskog prvenstva
Godinu dana posle osnivanja FIBA, 27. oktobra 1933, u ženevskom hotelu „Chambecy“ sastali su se Vilijam Džons, prvi generalni sekretar FIBA, i njegovi bliski saradnici, članovi prvog rukovodstva organizacije, Leon Bufard i Đorđo Asinari di San Marzano. Prvi je bio Švajcarac, direktor fakulteta za fizičko vaspitanje u Ženevi, drugi je bio Italijan sa titulom grofa. Bufard je bio prvi predsednik FIBA i, prema knjizi španskog novinara Karlosa Himeneza, on je tvorac ideje o održavanju šampionata Evrope. Ostaloj dvojici ideja se dopala, ali postojao je jedan ne mali problem: u kasi FIBA u tom trenutku bilo je… 100 dolara! Rešenje je nađeno u nekoj vrsti testiranja među federacijama i kada je stiglo više pozitivnih nego negativnih reakcija za 1935. bio je sazvan prvi šampionat kontinenta. Federacije su prihvatile da snose troškove puta a FIBA se obavezala da pokrije smeštaj i ishranu.
Prvo Evropsko prvenstvo igrano je do 2. do 4. maja 1935. u Ženevi. Igralo se u „Palais de expositions“ (Izložbena dvorana) , na parketu, uz relativno zadovoljavajući broj gledalaca i solidnu pokrivenost u lokalnim medijima. Prvi meč, 2.maja u 16,00, odigrali su Španija i Belgija (25-17). Nema podatka ko je bio prvi strelac u istoriji evropskih prvenstava. FIBA ne poseduje zapisnike sa tri predratna šampionata tako da su jedini izvor novine iz tog doba, ali često sa nekompletnim izveštajima. U španskoj štampi moguće je naći strelce za Španiju: P. Alonso 8, E. Alonso 6, Ruano 4, Martin 6, Maunier 1. Za Belgijance ni toliko.
Zbog broja od 10 učesnika nije bilo jednostavno osmisliti sistem takmičenja. Prvo je odigrano pet eliminacionih utakmica, onda neka vrsta plej-ofa izmedju Švajcarske i Italije (27-17), kvalifikacioni dueli Bugarska-Madjarska (22-19) i Francuskia-Rumunija (66-23), dok su u polufinalu Španci pobedili Čehoslovačku (21-17) a Letonija – Švajcarsku (28-19).
Finale je igrano 4. maja 1935. u 22,30. Letonija je pobedila Španiju 24-18, sudio je Švajcarac Anri Luciri, a za istoriju su ostala zapisana imena i poeni prvih finalista:
Letonija: Andersons 2, Anufrijevs 2, Grundmanis 4, Gubinš 1, Jurcinš 11, Lidmanis 2, Melderis-. Selektor: Valdemars Baumanis.
Španija: P. Alonso 4, E. Alonso 4, Ortega, Ruano 2, Martin 6, Maunier 2, Muskat, Martinez. Selektor: Marijano Manent.
Uhapšeni finalisti
Finalu je prethodio mali skandal. Posle pobede nad Čehoslovačkom, Španci su otišli da proslave pobedu. Vraćajući se u hotel, u dobrom raspoloženju, glasno su zapevali. Dovoljno da neki “uznemireni gradjanin” pozove policiju koja je odmah stigla i privela Špance u policijsku stanicu! Rečeno im je da će sudija „sutra odlučiti o kazni“. Kada je video da nema igrača, selektor Manent alarmirao je sve živo i uz pomoć ljudi iz FIBA duboko iza pola noći izvadio “iz apse” svoje igrače. Španska federacija čuva uspomenu na svoju prvu medalju, slike koje objavljumemo su iz fundusa FEB.
Prvi strelac turnira bio je Italijan Livio Frančeskini koji je na 4 meča dao 66 poena, prosek 16,5. Bugarima je dao 32 i to je prvo veliko individualno dostignuće na evropskim šampionatima. Drugi strelac bio je Letonac Rudolfs Jurcinš sa 15,0.
Švajcarska je imala dvojicu nacionalizovanih Amerikanaca, a Španija 4 igrača formirana daleko od kuće. Braća Pedro i Emilio Alonso naučili su košarku na Kubi, Rafael Ruano u Kostariki a Rafael Martin u El Salvadoru.
Za kraj, još jedan detalj: nije bilo medalja. Taj običaj dodele trofeja uveden je dve godine kasnije u Rigi.
Sa izuzetkom ratnih godina i dva uzastopna šampionata posle Drugog svetskog rata (1946. u Ženevi i 1947. u Pragu), evropski šampionati igrali su se na svake dve godine, ali je taj ritam prekinut posle 2017. kada se, odlukom FIBA, prešlo na četvorogodišnji ciklus. U poslednjim izdanjima novost je igranje u više zemalja.
FIBA je, sa 213 članica, danas jedna od najbrojnih međunarodnih sportskih organizacija. Sa ponosom ističemo ogroman doprinos koji je organizaciji dao Borislav-Bora Stanković, dugogodišnji generalni sekretar i do smrti ove godine sa počasnom titulom doživotnog generalnog sekretara. Danas u FIBA rade Zoran Radović i Predrag Bogosavljev, bivši igrači Crvene zvezde i OKK Beograda, nekadašnji reprezentativci.
Photo: FEB