Poslednjih dana najčešće pominjana osoba za naslednika selektora Saše Đorđevića, naš cenjeni trener Saša Obradović, nije razumljivo želeo da govori na ovu temu. Ostala je ona njegova ranije data izjava: “Nikad nisam krio, to je i moj san. Ali, prvo je potrebno analizirati Mundobasket, reći kakav je program i cilj za naredni period, pa tek potom odrediti selektora”. Zato smo sa njim upravo analizirali Mundobasket.
– Španija je i pre Prvenstva bila u najužem krugu favorita za osvajanje trofeja, ali Argentina to nije bila. Niko nije očekivao da će se trojici fenomenalnih plejmejkera koje imaju priključiti i Skola, sa skoro 40 godina. Niko nije očekivao da on može da igra na ovako visokom nivou i da bude praktično ključni igrač tima – kaže Obradović, koga smo zatekli u Monaku, gde priprema istoimeni tim za početak francuskog prvenstva..
Koliko su našoj reprezentaciji nedostajali Teodosić, Milosavljević i Mačvan?
– Nedostajali su, kao što su drugim reprezentacijama nedostajali njihovi igrači. Sa njima bi sigurno bili jači, ali na to se ne treba previše fokusirati. Najvažnije je uvek da sa onim što imaš izvučeš maksimum. Mnogo faktora i sitnih detalja odlučuje o konačnoj sudbini, ali sigurno je da bi nam pomogli ovi igrači. Ipak, možda smo i bez njih mogli to da odradimo malo bolje.
Jokić – četvorka ili petica?
– To je, normalno, stvar ukusa. On je dečko polivalentan, i može da igra obe pozicije. Stvar je opredeljenja kako želiš da ga koristiš, i gde ga vidiš u nekoj svojoj filozofiji. Ako bi mene neko pitao, ja bih ga koristio kao peticu.
Šta je to vaše trenersko oko novo videlo na ovom Svetskom prvenstvu – osim što su Amerikanci u nekim trenucima igrali zonu, a Argentinci sa čovekom od 39 godina presing?
– Ništa posebno novo. Možda u nekim izmenama odbrana, ili nepredvidljivosti. Najviše toga je moglo da se vidi u igri Španaca, koji su izmenama odbrane pravili razliku. Izmneđu ostalog i protiv nas. Radio je to Skariolo i ranije, igrao je boks i jedan – četiri igrača igraju zonu a jedan presing. To je bilo malo atipično u odnosu na neke druge reprezentacije koje nisu mnogo “filozofirale”. Ali, s druge strane, Španija je ekipa koja se lako prilagođava. Imali su različite vrste odbrana od pikenrola, Njima je to bilo lako jer su dugo godina zajedno, i sve su to iskusni igrači. Oni mogu da promene odbranu posle jednog dana pripreme, ne treba da im prođe celo leto da je uvežbavaju. Oni su bili pripremljeni na sve, i svojim raznovrsnim odbranama su zbunjivali protivnike. To je na kraju i donelo rezultat. Na čelni aut, ili na loptu sa strane svi su znali da igraju zonsku odbranu. Španija je ekipa na kojoj se mogu analizirati neke specifične stvari koje se tiču trenerskih zamisli.
Da li ova koncepcija FIBA sa 32 tima ima budućnost, ili je ovo u Kini bio neuspeli eksperiment?
– Ja mislim da sve što je u interesu košarke, ili dobre zabave ili dobre ispraćenosti, treba što više da se forsira. Međutim, mislim da je previše ekipa na Svetskom prvenstvu, a i suđenje je bilo prilično problematično tokom celog Mundijala. Najviše je oštećena Litvanija, još u grupnoj fazi. Uz sve to, bilo je mnogo utakmica koje su bile rezultatski interesantne i neizvesne, ali ne i kvalitetne. Nadam se da će na sledećem velikom takmičenju sve reprezentacije biti u mogućnosti da koriste svoje najbolje igrače, To bi donelo viši kvalitet, a ne kao u Kini gde smo čekali četvrtfinale, ili polufinale, da bi videli interesantne utakmice.
Photo: Printscreen