Sergej Bjelov bio je ravan tadašnjim NBA braničima – ocjena je analitičara basket zbivanja u Rusiji. Koliko je bio velik dokazuje i činjenica da je prvi košarkaš iz Europe koji je ušao u Hall of Fame u Springfildu. Rođen je 1944. u Sibiru, no brzo se preselio u Moskvu. Cijelu karijeru proveo je u vojničkom CSKA. Sa svojih 190 cm bio je sjajan i kao playmaker ali i kao bek-šuter. Mogao je zabiti kad god je to htio.
„Prije Sergeja europska košarka bazirala se na snazi, bez previše tehnike, vještine, promišljanja u igri. Donio je novu interpretaciju košarke i pokazao kako bi trebalo igrati da to gledatelji zavole“, nahvalio je Bjelova Borislav Stanković, dugogodišnji tajnik FIBA.
U prvenstvu SSSR-a CSKA je bio gotovo pa nedodirljiv. U 15 sezona Sergej je čak 11 puta s klubom završavao kao prvak. Ipak, najpoznatiji je po svojim reprezentativnim izvedbama. Na velikim pozornicama rijetko je zakazao. Četiri puta je nastupio na olimpijskim igrama, i isto toliko svjetskih prvenstava, te na sedam europskih šampionata. Debitirao je na EP 1967. u Finskoj. Sljedeće godine u Meksiku, na OI bio je uz Paulauskasa i Andrejeva najbolji igrač SSSR. Na kraju su osvojili broncu, nakon poraza od Jugoslavije u polufinalu. Uslijedilo je Europsko prvenstvo u Caserti, na kojemu briljira. U Finalu SSSR vraća revanš za Meksiko, dobiva Jugoslaviju 81-72.
A onda se dogodio Minhen, Olimpijske igre i najpolemičnija utakmica svih vremena zbog čuvene ponovljene tri sekunde na kraju, mitsko finale SSSR i SAD. Sergej je bio na vrhuncu, zajedno s prezimenjakom Aleksandrom, autorom pobedničkog koša (51-50), vodio je svoju vrstu do zlata. SSSR je bio prvi sastav koji je dobio Amerikance na OI. Bjelov je bio najefikasniji igrač finala s 20 koševa.
„Bio je to najveći i najveseliji trenutak moje karijere, koji je za tadašnju državu bio poput dobivenog rata“, puno godina poslije govorio je Bjelov. Nakon toga, 1973. na EP u Španjolskoj, Jugoslaviji je prekinula sovjetsku dominaciju. Bjelov je ponovno bio odličan u Montrealu 1976, ali u polufinalu opet je bila uspješnija Jugoslavija. Dio duga je naplaćen 1979. na europskoj smotri, kada su Sovjeti prekinuli crni niz od 11 uzastopnih poraza od Jugoslavena, da bi u finalu bili uvjerljivi protiv Izraela. Od reprezentacije se oprostio 1980. u Moskvi na Olimpijskim igrama i to kada je već zašao u 36. godinu života. Pripala mu je velika čast da kao prvi košarkaš u povijesti zapali olimpijsku baklju na stadionu Lužnjiki. Ali, osvojio je samo broncu, nakon što su Sovjeti u polufinalu zaustavljeni od Jugoslavije. U susretu za 3. mjesto, ujedno i svojem oproštaju od reprezentacije, postigao je 29 koševa protiv Španjolaca.
Bjelov je oduvijek bio momčadski igrač. Bio je košarkaš ispred svoga vremena, isto kao kod nas Krešo Ćosić. Zvali su ga ruski Jerry West, ili Amerikanac među Rusima. Poslije okončanja fenomenalne igračke karijere prebacio se u trenerske vode. Vodio je CSKA od 1993. do 1999, bio je i izbornik Rusije, ali bez konkretnijeg dosega. Pet godina sjedio je i na klupi Urala iz Perma, osvojivši dva naslova prvaka. Zanimljivo je da je krajem 80-ih godina bio u najozbiljnijim kombinacijama za trenera Cibone, ali na kraju ipak nije sjeo na klupu kluba iz Savske.
Sve u svemu, Sergej Bjelov je za života postao legenda, a smrću je prerastao i u mit. U svim anketama jednoglasno je proglašen najboljim ruskim košarkašem svih vremena a to je u tako velikoj i po talentima brojnoj zemlji ogroman doseg, teško ostvariv za moguće nasljednike. Umro je 3. oktobra 2013. u Permu u 69. godini.
Photo: Printscreen