Ne pamtim u protekla pola veka i kusur zanimljiviju i napetiju sezonu pod koševima. Da se odmah ispravim, taj izraz “pod koševima” nije najprecizniji pošto se, u stvari, uglavnom radi o raznoraznim muljanjima iza kulisa, ali kad se sve sabere i oduzme, ipak je reč o nasušnim koševima koji život znače.
Kako osnovni red nalaže, zbivanja na parketu zaslužuju prednost u odnosu na rat između FIBA i Evrolige koji je prevazišao moja najcrnja očekivanja, sudeći barem po obilju niskih udaraca i siledžijstvu Kuće košarke iz Ženeve. Zbog toga se valja prvo osvrnuti na lepšu stranu medalje.
Srpski klubovi su prevazišli moja najsmelija očekivanja plasmanom u ABA ligi. Istina, odavno sam isticao, tokom cele lige, bez obzira na neočekivano brojne neuspehe, da je Crvena zvezda apsolutni favorit za titulu šampiona. Ali, zato je plasman u finale Mege pravo čudo s obzirom na mladost i neiskustvo ekipe. U svakom slučaju, dvostruki uspeh srpskih klubova dođe nam kao spasonosni melem u ova sušna (mada je kiše napretek) vremena.
Zvezda je najzad jednu ozbiljnu utakmicu odigrala bez suviše stresnih scena. Igrala je mnogo bolje nego prošle sedmice u Beogradu, kad se na volšeban način dovukla do važne pobede. Prvi put posle dužeg vremena junak pobede bio je jedan Srbin. Najzad je i Vladimir Štimac dobio punu šansu, i potpuno je iskoristio. Tako su crveno-beli konačno opravdali epitet apsolutnog favorita jer, kako sam stalno tvrdio, bila bi bruka i sramota da ne osvoje titulu.
Naravno, ne pada mi na pamet da na bilo koji način potcenjujem kvalitet Mege, ali njen eventualni uspeh u finalu Jadrana bio bi za mene najveće čudo u istoriji srpske košarke! Uostalom, videćemo. U zemlji Srbiji, u stvari, i nema čuda, sve je moguće!
Najzad dočekasmo gromoglasno najavljeno predstavljanje klupskih takmičenja pod okriljem FIBA. I odmah puče bruka u Parizu! Osim batine koju drže obične siledžije, ispostavilo se da FIBA nema baš nijedan adut u borbi protiv Evrolige. Ispade da je nagradni fond višestruko manji nego što je najavljeno, a konkurencija dostojna, bez mnogo preterivanja, nekad popularnog takmičenja na ovim prostorima “Tim moje ulice”!?
Najavljeno je učešće šampiona svetskih velesila Belgije, Češke, Letonije, Poljske… Navodno, tu su i predstavnici stvarnih velesila – Španije, Francuske, Italije, Nemačke, Grčke, Turske, Litvanije – ali mudri Bauman ne reče koji su to timovi! Kako bi i rekao kad su najbolje ekipe iz ovih zemalja (istovremeno i najbolje ekipe Evrope) odavno najavile vernost Evroligi! Znači, stvarno “Tim moje ulice”!
Ispostavilo se, dakle, u gradu svetlosti da je FIBA poodavno digla ruke od kobajagi Lige šampiona, i da je u pitanju samo Evrokup. E, tu je došlo vreme za dizanje batine jer je Bauman sa svojom bulumentom drumskih razbojnika najavio izbacivanje nepoćudnih zemalja iz najvećih svetskih takmičenja. Zamislite, kakve li hipokrizije, a sve u ime roditeljske brige o čuvanju kvaliteta nacionalne košarke širom Evrope!
Takve odurne parole ističe organizacija koja istovremeno, odlukom o uvođenju famoznih “prozorčića” u kalendar takmičenja sprečava stotine velikih majstora basketa da igraju za svoje reprezentacije!!!??? Alal vera na majčinoj brizi!
U takvoj situaciji naš savez igra na tankoj žici, od nemila do nedraga. Mora da sluša brižne roditelje (FIBA), ali je i opozicija izuzetno jaka. Neka im je Bog u pomoći. Ja sedim u udobnoj loži i gledam sa strane, zdušno pratim sva zbivanja i navijam samo da pobedi volja klubova, da epilog bude po njihovoj želji, jer je to ipak najvažnije. Zbog njih se, valjda, prvenstveno i igra ovaj sport?
Nekako, ipak, ne mogu da se otmem utisku da su Srbi najzad okupirali celu Evropu, što im je sigurno i bila viševekovna želja. Naime, kao u da svim ovim mogućim i nemogućim forumima sede sve sami Srbi, pa nikako da se dogovore, što bi bio i jedini pametan izlaz. Uostalom, zar nam SLOGA odvajkada nije bila preferirajuća nacionalna osobina?
Photo: ABA, FIBA