Nisam baš religiozan, ali mi dođe da zavapim u onom našem dobro poznatom stilu: “Bože, oprosti im, ne znaju šta rade”! Naravno, to se odnosi na košarku širom starog kontinenta, na svim nivoima, pa i unutar ove naše malene, ali itekako napaćene zemlje u svim sferama života, naravno i u sportu. Ono što je trenutno zavladalo u doskoro uzornom sportu širom Evrope, može se komotno opisati samo sa tri slova – JLZ!?
Nema potrebe da vas ponovo davim opštepoznatim konstatacijama o besmislenom ratu neke od raznoraznih Fiba i Evrolige. Spor je eskalirao čak do redovnih sudova, sudeći po trenutnoj situaciji nema tračka nade za dogovor. Tako je to kad neko ščepa batinu, a trunke pameti nema! Naravno, mislim na FIBA Evropu koja pošto-poto želi da uništi košarku sprečavajući, svojim novotarijama, brojne košarkaše visoke klase da igraju za nacionalne timove!
Zahvaljujući tom besmislenom ratu mi smo dospeli u bezizlaznu situaciju da pojma nemamo u kojim bi to internacionalnim takmičenjima mogli da zaigraju naši malobrojni klubovi koje još nije minula želja da se takmiče u Evropi. Jedino se plašim da, po prastarom običaju, u ratu velikih sila kolateralna šteta ne ispadnu oni najmanji, a od nas većih siromaha svakako nema!
Da bi se preživeo ovakav galimatijas potrebno je mnogo diplomatskog takta, a to je osobina koja nama baš najviše nedostaje. To mi govori i činjenica da je ovu gungulu, po mom viđenju, rešio da iskoristi i predsednik KSS Dragan Đilas za konačan obračun sa ABA ligom! Posle finalnog turnira Kupa Koraća u Nišu, ispalio je salve panegirika u slavu naše osiromašene lige i jasno se priklonio na stranu FIBA u ratu sa najjačim evropskim klubovima.
Jednom, ne tako davno, na samom kraju prošlog veka, mi smo se u ovakvom ratu stavili pod zastavu FIBA i, dobro je poznato, obrali sav bostan! Nekako nam je u genima da odaberemo pogrešnu stranu u najbesmislenijim sporovima.! Bar tako je u poslednje vreme.
Elem, nije mi jasno o kakvom to kvalitetu naše košarke priča Đilas kad nam naša Prva liga nikad nije bila jadnija. Imamo samo tri kluba koja nešto malo vrede, a mene ni ta tri nisu baš oduševila! Jesu Crvena zvezda, Partizan i Mega za dve klase bolji od svih ostalih, ali o kakvom to njihovom značaju prvi čovek naše košarke govori kad su u Zvezdi najbolji Miler, Cirbes i Kinsi, vidite – “pravi Srbi”. Ili u Partizanu Murić i trojica sasvim prosečnih Amerikanaca, a u slavodobitniku Kupa tandem Crnogoraca i dvojica tamnoputih francuskih dečaka. Tako nam je dobar kvalitet, da Saša Đorđević ne bi imao koga da stavi u reprezentaciju da nemamo još ponekog pečalbara koji nešto vredi!
Zbog svega ovog usudio bih se da predsedniku Đilasu toplo preporučim da se ne pača u tuđa posla i ne dira ABA ligu. Da nije nje, mi ovde, u ovoj jadnoj zemlji, ne bismo imali šta da vidimo od košarke, naravno klupske, osim nekoliko međusobnih okršaja tri gorepomenute ekipe.
Šta je dobro za našu klupsku košarku neka odluče sami klubovi, bez sugerisanja sa strane. Čini mi se da je i njima jasno da bi, u trenutnoj konstelaciji snaga, stavljanje pod zastavu FIBA bilo mirenje sa večitom sudbinom drugorazrednog kvaliteta, što nikad, ni u kom slučaju, nije bila naša nacionalna osobina. Barem ne u košarci.
Photo: KSS