Souly: PIR, mnogo glup sistem
- April 13, 2018
- 0 comments
- Duško Miletković Souly
- Posted in BLOG: SOULY
Negdje tamo na prelomu osamdesetih i devedesetih minulog veka, kad su zapadni igrači kapitalističkog usmerenja i na crno bacajuće tradicije, naumili da razore jednu tvorevinu koja gajila je najbolju košarku Evrope; pritom mislim i na onu klupsku i na onu reprezentativnu – baš tad kad krenuli su ti zlosretnici da kuju planove kako da ponište i to malo čemera – tad je koeficijent učestvovanja u Evroligi (sa današnjim standardom od 16 timova) bio otprilike ovakav – 5 mjesta u Euroligi uzima Jugoslavija, 2 mjesta bivši Sovjetski Savez, 2 mjesta Španija, 2 mjesta Italija, po jedan tim iz Francuske, Njemačke,Grčke, Turske i izraelski Maccabi Tel Aviv. A vidi nas sad…
Jedna od maltene neprimjetnih sitnica koja poslužila je za tako profani naum razdora, bez ikakvih teorija zavjere, čista logika i dokazni materijal – bilo je uvođenje novih statističkih izmjera u košarci, odnosno uvođenje Performance Index Ratinga (popularni Index ili u daljnjem tekstu samo PIR). Taj je debitirao u košarci, vidi još jedne u nizu slučajnosti, baš one zlosretne 1991. godine, premijerno u ACB ligi. Koja je, vidi jope najslučajnijeg od sviju slučaja, preuzela evropski primat YU-prvenstvu, danas zadovoljno trljajući ruke – u džepu, kako drugačije, inače suze sućuti za jugo-javnost – nad konstatacijom da je ABA liga danas deveta najjača liga Evrope, a da je nekad Druga liga te bivše tvorevine bila Top 5 kontinenta, možda samo malo slabija od Frankove najbolje lige. Zatim se taj PIR uvalio svuda pomalo, a prava afirmacija ovog, danas opšteprihvaćenog načina sabijanja statistike u jedan jedini broj, dovršena je pojavom ULEB organizacije i ove njezine inačice Evrolige.
PIR se lako izačuna, zbroje se osnovnih 6 statistika pozitive (poeni, skokovi, asistencije, osvojene lopte, blokade, iznuđeni faulovi) pa se od te sume oduzme zbroj negativne statistike (promašeni šutovi iz polja i sa linije penala, izgubljene lopte, primljene blokade i lične greške). Konačni rezultat = PIR. Ne samo uprošćen, već i mnogo glup sistem, reći ću vam braćo. Iz više razloga. Jedan od njih je činjenica da neki od napravljenih faulova zasigurno nisu minus – kad je protivnički tim u kontri, a vi niste u bonusu, faul na pola terena jest dobar faul, a ne negativan element statistike. Ili sljedeći slučaj – pravite namjeran faul na ziceru ili u bonusu nad dominantnom protivničkom bukvom u reketu; faul koji je sviran kao u žaru borbe normalan, znajući da će ovaj drveni brat da počasti pola grada ćevapima ako pogodi i jedno od slobodnih bacanja.
Mogu odma stotku razloga da napišem kontra postojećeg sistema, ali najveća zamjerka na račun PIR mjerenja vrijednosti jest izjednačavanje svih statistika na predefiniranu vrijednost 1. Ko je imao matematiku – kapira.
Da pojasnim – asistenciju, poen i skok ne možemo sve zajednički vrednovati kao 1. Zašto? Poen svakako vredi kao 1, ali asistencija i skok ne vrijede kao 1. Ako se asistencija već upiše, onda je postignut koš koji vredi barem 2 poena, a u današnje vrime često i 3, pa je realna vrijednost asistencije neđe malko manje od 2.5 ako poen jest 1.
Skok… Skok može da bude onaj nakon kojeg napadački prikucate loptu za dva, ili još jedna vrst ofanzivnog skoka nakon kojeg bacite pas u ćošak odakle neki statista pogodi trojku koja vredi za 3 ili za čistu nulu kad je promaši. Obrambeni skokovi imaju sličnu vrijednost. Ja bi reka da, ako 1 poen vredi jedan, a asistencija vredi 2.5, onda skok vridi otprilike 1.5 na nekoj imaginarnoj skali.
Naravno, složio sam najmoderniji sistem računanja statistike, u kojem, kad protivnika bacite cimkom na parket – to automatski vredi 1 poen (njezino veličanstvo finta), ili kad bacite nekome fenomenalan pas kroz cilu protivničku petorku, a taj moron maši najlakši zicer, svejedno vam se piše 1 bod za kreativu. Razradio sam futuristički način računanja statistike koji će, kako mi personalni astrolog veli, doći na naplatu neđe oko 2036. godine, ko živ ko mrtav, pošto za to već i danas postoje tehničke mogućnosti, te samo čekam da mi se neko javi – ABA, FIBA il’ ULEB, svejedno mi je, najpovoljnija ponuda pobjeđuje.
Jer – kontam da nas, između ostalih novovalnih podmetanja i pojava, gazi i taj PIR koji se doima ka da ga je složio Juan Antonio Samaranch u trenucima zahvalnosti dok je u poklon primao umjetnine autora naivaca netragom nestalih u magnovenju devedesetih, u času inauguracije samog PIR-a.
Svi mi pomalo patimo od pojave zvane PIR. I ja prilkom vrednovanja proizvoda u supermarketu, ali i mnogi respektabilni evropski košarkaški stručnjaci. Evo, npr. umalo pa moj imenjak… Kad sam prvi put spazio Dušana Alimpijevića, pomislio sam gejački – Jao kakav hipsterčić, samo mi je on još falija u svezi s vestima o košarci regiona, kojićega on u zanatu? U međuvremenu sam se korigirao i poraslo mi mišljenje o dotičnome kouču, drugu po ljubavi spram košarkaštva, jer, premda mlađahan, savladao je ono što mnogi treneri i košarkaški radnici do smrti nisu. Savladao je diplomaciju.
Naime, svjestan je mnogo dobro i ne propusti da ponovi to da 40% u Evroligi jeste strašan rezultat. U okolnostima današnjim. U pravu je gotovo potpunom (36.7 % iz ove sezone je neka normala od Partizanove titule iz ’92), meni jedino Žalgiris (60%) nekako tu sliku kvari. Budžet, budžet, nećemo o budžetu kojim se svi (ne)rado prsimo. Nećemo ni o budžetu Bosne i Jugoplastike u odnosu na evroligaške sile svog vremena jer ne bi bilo fer s moje strane, stariji sam od Alimpijevića stodvaest milenija, a jedno tristo kategorija manje diplomatičan. Tek, živimo u drugom vremenu i danas budžet je važan.
Njegove šeme takve su kakve su, ali Alimpijević je već sad jedan od boljih domaćih stručnjaka i samo struka, te doajeni ka Duda i Žoc mogu da ga kritikuju. Ja tome nisam dorastao jer sam niskokapacitetan i ne kapiram napredne statistike i novovalne aksiome po kojima prosjek praćenja suparnika oko bloka u jednoj obrambenoj akciji može (ili mora) da bude viši od prosjeka poena postignutih u celoj utakmici za određenog košarkaša. WTF?
A da ne mislite da mi se ništa ne sviđa u Evroligi, posebice u Crvenoj zvezdi, reći ću vam nešto mnogo intimno. Sviđa mi se Davidovac. Pod jedan – zato što je momak OK. Čim je primio loptu u ruke, vidio sam da ima ono nešto. Nevjerojatno, ali istinito – novajlija u Euroligi ima najbolji PIR (7.5) od domaćih, mislim srpskih košarkaša Crvene zvezde. Nju standardno predvode stranci – Rochestie (14.4), Lessort (10.7), Omić (10.7), , Feldeine (9.7), Bjelica (8.8), a Davidovac je šesti igrač tima po toj statističkoj valorizaciji. Ima u njem zercu Bodiroge za sirotinju – i ne sputavati ga dogodine suvišnim zadacima. Ne sputavati jer ti putovi košarkaški mnogo su nepredvidivi; jedan dan haklate u opskurnosti seoske pozornice regionalnog prvenstva protiv nekog anonimusa, a za par godina dotičnoga gledate na TV kako rastura u dresu Spursa.
ABA liga prva i druga također podložne su pojavi nazvanoj PIR. Vidim na njihovom sajtu da je Luka Žorić čovik s najboljim prosečnim PIR izračunom, pa je i MVP Jadranske lige, osnosno njezinog regularnog dijela. Pohvale veteranu, ali koja je ono Cibona završila na tabeli? Nisko, mnogo nisko…
I sjeta me lupi. U trenu. Mislim si – eeee, Mikane moj Grušanoviću, legendo osebujna, sećaš li se one banane na nakom bratskom turniru neđe oko Požarevca pre tridesetak godina i one moje banijske šljive posli tekme – ja se one tvoje verzije dobro sićan i, majke mi, krenule mi suze i cure, pola čuke sedim pred tastaturom i slinim… Mikane, kume, da si ti ima PIR u vrime svoje šabačko, neki tamo Paspalji i Kukoči možda nikad ne bi bili najkorisnijim košarkašima bivše države, a ti bi se probio do dresa nekog tamo Reala. Quién sabe…
A vi braćo i sami vidite – lagali su nas žešće onomad, istorija bila bi skroz drugačija da imamo ovu vrst slobode i taj PIR naš današnji. Živjela sloboda!
Photo: Printscreen