Odmah da kažem – ništa se nisam dogovarao sa Miškom Ražnatovićem, osim što sam mu, kako je i naveo, odavno ponudio da se povremeno nekim autorskim tekstom javi na našem portalu. Kada sam dobio njegov mail sa tekstom i porukom „ako misliš da treba, objavi“, dvostruko sam se obradovao. Prvo što se javio i, drugo, što se uglavnom slažem sa njegovim tezama. Ideja o ABA B ligi nije nova, ali je u Miškovom tekstu dobro razrađena i obrazložena. Nadam se da neće ostati mrtvo slovo na papiru.
Pošto se Miško i ja, a verujem i mnogi drugi, slažemo da bi KLS sa Zvezdom, Partizanom i Megom bila dosadna za gledanje, sa velikim procentom utakmica sa enormno velikom razlikom što pobedniku ne donosi ništa a poraženog destimuliše, izneću neka moja razmišljanja na temu kako podići srpsku košarku.
Muka mi je od dežurnih kritičara i košarkaških kvazi-patriota koji sve slabosti našeg basketa vide u Jadranskoj ligi. To je lažna teza, bez i jednog zdravog argumenta. Ti koji na taj način brinu o srpskoj košarci misle da bi se nekadašnji srpski košarkaški centri digli sami od sebe, nekim dekretom, samo činjenicom da će Zvezda i Partizan jednom godišnje igrati u Pirotu, Leskovcu, Čačku, Užicu, Zrenjaninu, Subotici, pobediti sa 20-30 razlike bez da se igrači ozbiljno oznoje… Meni je jasno da neće, ali mnogima nije.
Po mom mišljenju, košarka u srpskoj provinciji može da oživi samo ako se napravi dugoročni strateški plan koji bi trebalo da osmisli, usvoji i sa puno strpljenja sprovede KS Srbije u saradnji sa klubovima i svim pojedincima kojima je košarka pri srcu. Taj plan bi mogao da ima neke od sledećih mera:
*Zapošljavanje instruktora koji bi, kao nekad, krstarili Srbijom držali seminare i kurseve i istovremeno otrkivali talente u mlađim kategorijama;
*Angažovanje trenutno slobodnih trenera sa iskustvom za držanje predavanja mladim trenerima i pokaznih treninga;
*Dogovor sa lokalnim samoupravama o stabilnom finansiranju klubova. Savez, ako ne može novčano, možda može da pomogne oko nabavke opreme i tehničke organizacije utakmica, kampova, turnira, naročito u mlađim kategorijama;
*Obavezno igranje Kupa Srbije po turnirskom sistemu, na početku sezone, u unutrašnjosti Srbije. Recimo, 16 ekipa, uključujući i ABA ligaše, naravno razdvojene kao nosioce, na četiri turnira u, recimo, Zrenjaninu, Kragujevcu, Čačku i Leskovcu. Ili osam turnira sa po četiri tima a pobednici na F8, obavezno van Beograda;
*Dogovor sa ABA ligašima da makar jednu utakmicu regularne sezone igraju u unutrašnjosti. Zašto Zezda ne bi dočekala, recimo, Zadar u Zrenjaninu, a Partizan Krku u Smederevu ili Pančevu ? Mega već igra u Sremskoj Mitrovici i nije joj loše. Naprotiv;
*Dogovor sa vodećim klubovima o pozajmici mladih, talentovanih igrača, na sezonu ili dve, klubovima u unutrašnjosti;
*Ustanovljavanje neke vrste košarkaškog karavana koji bi povremeno obilazio Srbiju. Jedan bivši as, jedan trener, jedan funkcioner, jedan sudija, jedan novinar… uvek bi imali šta da kažu ljudima u Vlasotincu, Knjaževcu, Boru, Paraćinu, Požarevcu, Novom Pazaru, Bečeju, Somboru…
*U karavanu bi, kao poklon, mogle da budu velike utakmice naše reprezentacije u DVD formatu, posteri asova, slike, deo opreme, lopte…
*Možda bi se, u saradnji sa nekom već postojećom medijskom kućom, pre svega RTS koji sigurno ima najbogatiji arhiv, moglo razmišljati o osnivanju TV Košarka na kojoj bi se vrtele istorijske utakmice reprezentacije i klubova, i na kojoj bi se razgovaralo o košarci.
Možda grešim, ali budući igrači ne stvaraju se samo na parketu, u klubovima ili školama košarke. Nešto treba da ih privuče ovom sportu. Uvek su najbolji i najveći motiv bili rezultati reprezentacije i klubova, dočeci na balkonu Skupštine grada, ali u međuvremenu treba raditi na propagiranju košarke i njenom omasovljenju jer samo iz masovnosti proizilazi kvalitet.
Postojanje kadetske i juniorske lige je odlična stvar, ali treba negovati i takmičenjima mlađih kategorija na nižim nivoima, u opštinskim i regionalnim ligama. Sa specijalizovanim sportskim listovima moglo bi se dogovoriti da jednom nedeljno imaju dodatak posvećen mlađim kategorijama u obe konkurencije.
Ideja, sigurno, ima još. Ove su moje, ako se jave i drugi sa svojim možda sa udruženom pameti možemo da ostvarimo cilj – da oživimo centre po Srbiji i dobijemo kvalitetniju nacionalnu ligu. Do tada – ne rušimo Jadransku, ne zbog prolaza ka Evroligi već zato što je kvalitetnija od bilo koje nacionalne lige u regionu.
Photo: KSS
Slazem se sa vecinom stavova gospodina Stankovica. Zaista nam je potrebna liga klubova bivse drzave (SFRJ) kako bi kvalitet kosarke mogao da se dize na prostoru regiona kako glasi moderan naziv za ex Jugoslaviju. Treba samo pronaci dobar princip na kojem bi funkcionisala ta liga, ili lige. Verujem da uz malo truda i dobre volje Prva B ABA liga mogla bi brzo zaziveti. Mislim kako timovi koji bi ucestvovali u ligama ne bi uopste trebali igrati nacionalne lige kako je to nekada i bilo u Jugoslaviji, vec bi samo poslednjeplasirani srpski tim u B ligi igrao sa prvakom KLS a pobednik bi oduce sezone nastupao u ABA B ligi dok bi porazeni isao u KLS. Princip popune A i B lige bio bi po principu koji je vec predlozen.