U18: A sad za medalju…
- August 3, 2018
- 0 comments
- Vladimir Stanković
- Posted in EVROPA/SVET
Očekivanja su ispunjena, opravdana je uloga favorita: Srbija je u polufinalu Prvenstva Evrope za igrače do 18 godina. U četvrtfinalu je, posle mnogo muka, pobeđena Nemačka 92-86, a protivnik u borbi za finale biće Francuska (subota, 4. avgust, 20,45) koja je posle produžetka pobedila Crnu Goru 76-74.
Ispašću još i dobar prognozer jer sam u prvom pregledu, posle poraza od Litvanije, rekao da verujem u ovaj tim koji vodi Aleksandar Bućan, ali priznajem da nisam očekivao ovako tešku utakmicu protiv Nemaca. Samo je sjajnih 10 poslednjih minuta, koje su naši momci dobili 26-16, sprečilo poraz. Nemci su ubitačno oružje imali u šutu za tri poena, pogodili su 13 iz 24 pokušaja (sjajnih 54,2%). Protiv dobrog šuta gotovo da nema odbrane. Agresivnost se ne isplati jer protivnik dobija slobodna bacanja, tvoj tim brzo izađe iz bonusa a igrači se pune penalima sa pretnjom da ih ne bude na terenu u finišu…
Protiv šutetrski tako raspoloženog rivala Bućan je naš tim držao u igri koristeći individualne kvalitete nekoliko naših igrača, kao i visok moral. Svaka čast momcima, nisu se predavali ni kad su dva puta gubili sa po 7 razlike. Po indkesu vrednosti (29) naš prvi igrač bio je Filip Petrušev, autor 23 poena i 10 skokova. Dabl-dabl učinak imao je i Marko Pecarski, 20 poena i 10 skokova, ali za mene je čovek utakmice bio Zoran Paunović. Rekao bih da Crvena zvezda u njemu dobija ozbiljno pojačanje spoljne linije. U ovom meču dao je 25 poena, uhvatio 8 lopti i podelio 3 asistencije. U finišu meča pobedu su doneli Petrušev i Pecarski, ali u meču nas je više od 30 minuta držao Paunović. Ima šut, skok, lako probija „jedan na jedan“, može da povede napad kad treba, solidan je i u asistencijama. „Dvojka“ koja obećava.
Zoran Paunović
Posle izjednačene prve četvrtine (27-26 za Srbiju) , naš tim je u drugoj četvrtini nekoliko puta imao po 6 poena prednosti ali su Nemci sa 4 uzastopne trojke 34-40 pretvorili u 43-40. Nekako smo se do poluvremena dovukli do 46-46, pre svega zahvaljujući Paunoviću koji je sa 18 poena i 6 skokova bio naš daleko najbolji igrač. Izjednačeno je bilo sve do poslednja dva minuta treće četvrtine (63-62 za Srbiju) a onda 8-0 za Nemce, 63-70 i ne baš sjajna perspektiva. Pecarski je sa 2+1 razliku do odlaska na mali odmor sveo na -4 (66-70) a Lakić je na početku poslednje deonice poravnao (70-70).. Avaj, u 33. minutu bilo je 77-70, Lamiler je pogodio 12. trojku za svoj tim, Drešer dodao 4 poena…
Ništa od polufinala ? Naši momci nisu bili saglasni sa onima koji su tako (po)mislili. Za tili čas su anulirali prednost rivala i posle trojke Arijana Lakića poveli 81-79 a kada je Bogdan Nedeljković povisio na 83-79 polufinale je bilo na domak. Drešer je novom trojkom produžio neizvesnost (82-83), ali je Petrušev sa 4 poena, dva sa penala i dva iz igre, 1,35 pre kraja doneo velikih 5 poena viška, 87-82. Pripretili su Nemci (86-88), Nedeljković je pri tom rezultatu promašio oba slobodna bacanja na 22 sekunde, ali su pogrešili i Nemci. Jonas Matišek se zabio pod naš koš, lopta mu je ispala, Lamiler je faulirao Pecarskog a ovaj hladnokrvno pogodio oba bacanja (90-86). Novi promašaj Nemaca rezultirao je novim faulom a Petrušev je sa linije penala postavio konačnih 92-86. Skok je bio moćno oružje našeg tima, 46-23!
Bravo momci. Za pobedu, za moral, za polufinale, za medalju od koje vas deli jedna utakmica. Možete vi do nje.
Rival je Francuska a malo je nedostajalo da to bude Crna Gora. Crnogorci su kod 64-64 imali poslednji napad ali je Igor Drobnjak promašio pobedu. Nije to bio njegov dan, to mu je bio peti promašaj iz petog pokušaja. U produžetku je ukrao loptu za 72-70, ali je potom promašio trojku. Francuzi nisu, Joan Ćupas je pogodio (73-72) a Crnogorci su preko Tomaševića poveli 74-73 na nekih 40 sekundi pre kraja. Žoel Ajaji je uzvratio trojkom (76-74) a malerozni Drobnjak je izgubio loptu. Keni Baptist je promašio takozvani „zicer“ što je 7,5 sekundi pre kraja dalo šansu Crnogorcima. Nisam najbolje video, čini mi se da je trojkom pobedu tražio Bojan Tomašević ali nije bio precizan…
Ne bih da baksuziram, ali stvarno bih bio iznenađen da Francuska u polufinalu pobedi Srbiju! Naš tim je bolji u svim statističkim elementima, ne samo od Francuske nego i od svih ostalih ekipa. Pred polufinale statistika je pokazivala da je Srbija najefikasniji tim (prosek 99,8 poena po meču), da najbolje skače (46,2 uhvaćene lope po utakmici), da najbolje asistira (25,8 dodavanja po meču), da ima najbolji procenat šuta (54,5%), da je najpreciznija u šutu za 3 poena (42,3%) i da je najbolja takođe sa linije penala (72,1). U pojedinačnoj konkurenciji Marko Pecarski je prvi strelac sa prosekom 22,4 a tek za nijansu je slabiji Filip Petrušev (22,2). Pecarski najbolje skače (10,6), Petrušev je treći sa 8,8. Njih dvojica su najbolji i po indeksu vrednosti, Pecarski ima prosek 27,6, Petrušev 27, 4. Ako Srbija bude prvak Evrope jedan od njih dvojice, prognoziram, biće MVP.
Treći polufinalist postala je, ipak očekivano, Letonija kojoj je Velika Britanija pružila solidan otpor. Bilo je 76-51 posle dve prve relativno izjednačene četvrtine (14-13, 19-17). Odluka je pala u trećoj deonici (26-13). Rival će joj, pomalo neočekivano, biti Rusija, bolja od Litvanije 79-77. Iznenađenje je relativno, videlo se tokom turnira da Rusi (najzad) imaju solidnu mladu generaciju dok Litvanci, posle dužeg vremena, nemaju izrazite talente. Rusi su vodili tokom celog meča ali su na 2 minuta pre kraja Litvanci trojkom Klaidasa Metrikisa poveli 72-71. Nikita Mihailovski , autor 33 poena, je sa 2 od tri sloiodna bacanja vratio prednost svom timu (73-72) a onda je, posle proćerdanog napada Litvanaca, rešio meč neverovatnom trojkom sa najmanje 10 metara. Šutirao je iz očaja, u poslenjoj sekundi napada, tek da pokuša i-pogodio! Bilo je još malo drame, ali Litvanci su na 8,8 sekundi imali napad za izjednačenje ili pobedu ali su loptu iz auta uveli u igru tako što su je bacili u aut…
Foto FIBA