Posle punih 55 godina ponovo je ispisana jedna od najsjajnijih stranica istorije NBA lige. Decenijama se prepričavao podvig nenadmašnog Oskara Robertsona, magičnog Big O, koji je 1962. u dresu Sinsinati Rojalsa završio sezonu sa tripl-dabl učinkom: na 79 utakmica imao je prosečno 30,8 poena, 12,5 skokova i 11,4 asistencije. A 8. aprila 2017. taj njegov podvig ponovio je fenomenalni Rasel Vestbruk. On je u porazu svoje Oklahoma Siti od Finiksa (99-120) imao 23 poena, 12 skokova i 8 asistencija. Sasvim dovoljno da posle 78 utakmica, tri meča pre kraja NBA šampionata, osigura prosečan tripl-dabl. Trenutno je na ovim ciframa: 31,8 poena, 10,7 skokova i 10,4 asistencije. Vestbruk je u sezoni imao 41 meč na kome je ostvario tripl-dabl!
Naravno, košarkaš kao Rasel Vestbruk sigurno bi postao mega zvezda u bilo kom timu da igra, ali vredi napomenuti da mu je u Oklahomi pomoćni trener Darko Rajaković. Trenersku karijeru počeo je u čačanskom Borcu, gde je radio sa mlađim kategorijama. Potom je isti posao nastavio u beogradskoj Crvenoj zvezdi, pa se preselio u Madrid, gde je preuzeo treniranje trećeligaša Torelodonesa. Za vreme leta je bio na usavršavanju u Teksasu, tu je na punih sedam letnjih liga pekao zanat učeći od slavnog Grega Popovića i njegovih pomoćnika u San Antoniju. Pre Oklahome bio je na klupi NBDL ligaša Tulsa 66. Rajaković, naravno, mnogo radi sa Raselom Vestbrukom, najviše na tome da košarkaš koji piše i jede desnom rukom nepogrešivo pogađa koš levicom.
Rasel se rodio 12. novembra 1988. u Long Biču, u Kaliforniji. Prve košarkaške korake učio je od oca Rasela Seniora, koji je bio lokalna basketaška zvezda. Sa 14 godina upisao je srednju školu Lojcinger, u kalifornijskom gradiću Laundejlu, ali taj period pamti po jednom tragičnom događaju. Njegov najbolji drug Kelsi Bars posle jednog treninga dobio je srčani udar i preminuo je. Od tada Rasel nosi oznaku “KB3” na svojim znojnicama i patikama.
Rasel je nastavio da radi ono što najviše voli – da igra košarku, i sa 18 godina je prvi put zakucao, i imao prosek 25 poena u srednjoškolskom takmičenju. Zapao je za oko skautima Univerziteta UCLA, koji su lako prepoznali njegovu atletiku i eksplozivnost. Dve godine je studirao i obe te godine je predvodio UCLA do Fajnal four turnira u okviru “martovskog ludila”, usput je i izabran za koledž-defanzivca 2008. Te iste godine ga je sa 4. pozicije drafta uzeo Sijetl, a samo par dana potom ovaj tim je promenio sedište i ime, i postao Oklahoma Siti Tander.
Već u prvoj NBA sezoni zabeležio je jedan tripl-dabl, što će mu vremenom postati uža specijalnost. Postao je tek treći ruki u istoriji Sijetla (Oklahome) kome je to pošlo za rukom, posle Arta Harisa i Gerija Pejtona. U toj prvoj sezoni beležio je u proseku 15,3 poena, 5,3 asistencije i 4,9 skokova, što mu je bilo dovoljno da bude rangiran tek kao četvrti najbolji debitant godine – posle Derika Rouza (Čikago) i O. Džej Meja (Memfis) i Bruka Lopeza (Nju Džersi). Ko se još seća ove dvojice?
U Oklahomi su Vestbruka uparili sa sjajnim Kevinom Durantom, što i nije bilo preterano teško jer su se ova dvojica od početka sjajno “kapirali”, i dobijen je jedan od najubojitijih tandema u celokupnoj NBA istoriji. Vestbrukovi brojevi poena su iz sezone u sezonu rasli, uprkos tome što je pored sebe imao takvog potrošača lopti kao što je Durant.
Vestbruk je bio član američke reprezentacije na Svetskom prvenstvu u Turskoj 2010. To je onaj šampionat koji je ostao upamćen po sudijskom previdu posle koga je Turska u polufinalu savladala Srbiju. Da je bilo pravde, u finalu bi se našla naša reprezentacija nasuprot američkoj, i ko zna šta bi se desilo. U finalu su zgromili Tursku (81-64).
Dve godine kasnije Vestrbuk se okitio još jednom zlatnom medaljom. Ovaj put je u pitanju mnogo cenjenije odličje, sa Olimpijskih igara 2012. u Londonu.
Tokom 2013. i 2014. kuburio je sa meniskusom, i čak triput je operisao koleno. Vraćao se uvek još bolji. Košarkaški stručnjaci ga ovako opisuju: sa visinom 191 centimetar igra beka-šutera koji u sebi objedinjuje atletske sposobnosti kakve su retko viđene u celokupnoj NBA istoriji. Napada koš direktno, najčešće ide na polaganje, ili proigrava saigrače. Završava napade i skok-šutem sa poludistance, jedina mana su mu trojke. Sa 29 godina tek je na pragu zenita karijere. Amerikanci umeju za nekog takvog da kažu “nebo je granica” (Sky is the limit). U Vestbrukovom slučaju to je sigurno tačno.
Photo: NBA