Bio sam dječak te 1989. godine kada sam prvi put u dupke punom tuzlanskom “Mejdanu” uživo gledao Raziju Mujanović. Čuo sam za nju mnogo prije, radovao se srebru iz Seula kao malo ko, ali sam Raziju na parketu prvi put svojim očima vidio na utakmici sa slavnim italijanskim Primigijem.

Raza je, razumljivo, nosila dres Jedinstva Aide, nakon što su je samo nekoliko godina prije otkrili Mihajlo Miki Vuković i novinar Ekrem Avdić u životopisnom mjestu Ratković kod Čelića ili, ako hoćete preciznije, negdje na pola puta između Tuzle i Brčkog.

Utakmica u kojoj sam prvi put gledao Razu bila je neslavna za nju. Ne njenom krivicom, već tendencioznim odlukama sudija, koje su se isključile tokom prvog poluvremena. Ipak, do kraja te utakmice djevojke Mikija Vukovića su nadmašile same sebe. Pobjedile su favorizirani Primigi i nagovjestile osvajanje titulu prvaka Evrope.

Osveta se servira hladna, a Raza je svoju osvetu Primigiju servirala koji mjesec kasnije kada su tuzlanske djevojke u epopejnom finalu u Firenci po drugi put savladale Primigi i osvojile titulu prvakinja Evrope.

Bila je to njena prva evropska titula, ujedno i najdraža…

Prošle subote Razija Mujanović je ušla u FIBA Kuću slavnih. Iako je uslove za prijem u najslavnije košarkaško društvo stekla još 2013, Raza je do 2017. čekala da se nađe tamo gdje joj je odavno mjesto. Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da KS BiH nije htio ili želio uputiti FIBA nominaciju za Raziju Mujanović?!

Još bolnije zvuči podatak da niko iz KS BiH, nakon Razinog ulaska u Kuću slavnih, nije uputio ni jednu jedinu čestitku. Čak su i pojedini mediji sa sjedištem u Sarajevu ignorisali ovu, po mnogima, vijest godine, jer se Bosna i Hercegovina od sticanja nezavisnosti ne može pohvaliti velikim sportskim rezultatima. O uspjesima koje je ostvarila Razija Mujanović u Bosni i Hercegovini se može samo sanjati.

No, na svečanosti u Ženevi Razija Mujanović je još jednom pokazala svu raskoš svog ljudskog i sportskog bića. Ni jednom riječju nije okaljala obraz države u kojoj je rođena. A mogla je poslije svih nepravdi koje su joj nanesene, i koje se još uvijek nanose. Ona se i prije ulaska u Kuću slavnih izborila za svoju besmrtnost. U subotu je samo udarila pečat na svoju karijeru koja ni za vjeke vjekova u Bosni i Hercegovini neće biti nadmašena.

Razija Mujanović je tog 30. septembra 2017. godine u svom obraćanju rekla:

“Vaše ekselencije iz diplomatskog kora, dragi novinari, sve vas pozdravljam, poštujem i volim!

Rođena sam u sjeverno-istočnom dijelu Bosne i Hercegovine, u jednom malom mjestu koje se zove Ratkovići, smještenom između gradova Tuzle i Brčkog. To je zaista malo mjesto da bi sanjali velike snove. Odrasla sam u kući zajedno sa svoje tri sestre i dva brata, na prvi pogled kao jedan mali košarkaški tim. I baš tu, pod tim krovom, zahvaljujući svojim roditeljima, braći i sestrama sam naučila najvažniju lekciju, da jedino ako funkcionišete kao tim možete napraviti velike i pozitivne priče. Zato sam njima posebno zahvalna i sa njima dijelim ovo priznanje! Danas je najvažniji dan u mom životu jer mi je višemilionska košarkaška porodica svijeta otvorila vrata za ulazak u Kuću slavnih! Danas se ostvario moj san jer sam dobila priznanje za sve osvojene titule nacionalnih prvenstava, za osvojene klupske titule, za medalje na evropskim prvenstvima i Olimpijskim igrama!

Za moj ulazak u Kuću slavnih zaslužne su sve moje suigračice iz mog matičnog kluba Jedinstva Aida u mojoj Bosni i Hercegovini, kao i suigračice iz Italije, Španije, Brazila, Amerike, Mađarske i Hrvatske i suigračice iz nacionalnog tima bivše Jugoslavije i BiH! Zaslužni su svi moji treneri od kojih izdvajam Mikija Vukovića! Košarka je moj život, najsrećnije i najtužnije trenutke sam proživjela upravo sa košarkom, 27 godina sam živjela pod koševima! Iskreno, fali mi košarka. Želim da svoje zanje i iskustvo koje posjedujem, a ovo je sigurno najbolja potvrda toga, prenesem na mlade, kako u mojoj Bosni i Hercegovini, tako i u svijetu. Jer znanje je jedina stvar koja se dijeljenjem umnožava!

Pozivam vas, velikane košarke, da posjetite moju divnu Bosnu i Hercegovinu, da upoznate djevojčice i dječake čiji ste vi ideali i date im dodatni vjetar u leđa na njihovom putu ka uspjehu. Jer vi i ja znamo kakav je taj put!

Košarci, mojoj prvoj ljubavi dala sam mnogo, a košarka je meni dala još više i uvela me u Kuću slavnih! Hvala košarci, hvala vama!”.

Zar ovo nije dovoljno “glavešinama” iz KS BiH da se naklone i izuste: “Razo, hvala ti”.

(Izvor: bhbasket.ba)

Foto: FIBA