Crvena zvezda: Rekorder Dejan Radonjić
- January 11, 2017
- 2 comments
- Žarko Dabčević-Daba
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Dejan Radonjić, trener Crvene zvezde, nastavlja da stvara čuda sa svojim timom ali i da obara brojne rekorde. Na red je došao i jedan star 20 godina koji je držao pokojni Ranko Žeravica -broj utakmica na klupi Crvene zvezde. Legendarni Ranko vodio je “crveno-bele” na 275 utakmica a Dejan Radonjić ga je protiv Mege u 17. kolu Jadranske lige prestigao i došao do 276 utakmica na klupi Crvene zvezde.
Da se prvo malo podsetimo ko je Dejan Radonjić i kako su tekle njegova igračka i trenerska karijera. Rodjen je 02.02.1970 godine u Podgorici. Sa 13 godina počeo je da trenira u Budućnosti koja je, kao i u fudbalu, i u košarci imala svoju ekspozituru u OKK Titogradu gde je Branislav Vukićević sakupljao mlade talente, pokazivao im prve korake i usadjivao im ljubav prema košarci. Medju njima je bio i Dejan Radonjić kome je Branislav, videvši njegov izrraziti talenat, posvetio punu pažnju i od tih ranih dana usadio ambiciju i pobednički mentalitet.
U prvoligaškoj konkurenciji debitovao je sa 17 godina u sezoni 1987/88, tačno 25.09.1987. u prvom kolu kada je Budućnost gostovala Borcu iz Čačka. Budućnost je dobila taj meč sa rezultatom 76-63, bez Dejanovih koševa. Svoje prve poene u seniorskoj konkurenciji upisao je u 4. kolu kada je Budućnost u Podgorici dočekala ekipu Zadra. Radonjić je dao 9 poena ali to nije bilo dovoljno da njegov tim izbegne poraz (89-114). Budućnost te sezone ispala iz prve lige a Dejan Radonjić odlazi na odsluženje vojnog roka. Nakon povratka klub mu je saopštio da je najbolje da pronadje novu sredinu… Odlazi u Lovćen sa Cetinja gde upoznaje svoju buduću suprugu Milicu, takodje košarkašicu.
Nakon dobrih partija u dresu Lovćena vraća se u matični klub Budućnost. Posle dve dobre sezone dobio je poziv gospodina Uzelca, vlasnika KK Profikolor, i rešio da ga prihvati. Tamo je proveo dve naredne godine (1991-1993) a nakon te epizode vratio se na Cetinje gde je odigrao dve naredne sezone. Saradnju ssa Nebojšom Čovićem počeo je 1997. kada je prešao u FMP. Sa timom iz Železnika te sezone došao je do finala plejofa i izgubio od Crvene zvezde, ali je pre toga zajedno sa saigračima napravio veliko iznenadjenje izbacivši Partizan u polufinalu.
Odlične partije u FMP-u ponovo su ga preporučile čelnicima matičnog kluba pa je 1998. opet obukao dres Budućnosti sa kojom piše zlatnim slovima istoriju kluba. U periodu od 1998 -2002, koliko je Radonjić proveo u Podgorici, osvojio je tri titule prvaka države- 1999, 2000 i 2001- kao i kup 2001 godine.
Dva puta je proglašavan za najboljeg sportistu Crne Gore, a po sopstvenom priznanju najbolje partije u igračkoj karijeri pružio je protiv Rabotničkog u sezoni 1991/92 (Rabotnički te sezone bio treći u šampionatu) i protiv Olimpijakosa u Evroligi kada je Budućnost pobedila ovaj slavni klub iz Pireja. Igračku karijeru završio je u Vojvodini iz Novog Sada za koju je igrao u periodu 2002-2004.
Nakon završetka igračke karijere vraća se u Podgoricu, u svoju Budućnost gde je u početku bio pomoćni trener da bi 13.06.2005 godine bio zvanično promovisan u prvog trenera.
U sezoni 2005/06 Budućnost je-zbog slabijeg rezultata prethodne sezone- igrala samo domaću Prvu ligu a trenerski debi Radonjić je imao 16. oktobra 2005.u prvom kolu kada je Budućnost dočekala ekipu kraljevačke Sloge i pobedila 67-57.
Vodio je Budućnost u narednih osam godina i to sa velikim uspehom. U Crnoj Gori pod njegovom dirigentskom palicom u periodu od 2006 do 2012. Budućnost je osvojila 6 duplih kruna (prvenstvo i kup), dva puta bila učesnik F4 ABA lige i dva puta medju četvrtfinalistima Evro-kupa.
U aprilu 2013. godine, tačnije 15.04. uoči 6. kola Super-lige, dolazi ne mesto trenera Crvene zvezde. Debitovao je odmah, u tom 6. kolu u Valjevu protiv Metalca i to porazom jer je Crvena zvezda izgubila sa 77-82. Dokaz više da je svaki početak težak. U klubu su ubrzo bili sasvim sigurni da su doveli pravog stručnjaka jer je Radonjić apsolutno posvećen košarci. Nije obećavao brze rezultate i titule, ali je naporno radio u tišini. Išao je korak po korak strpljivo gradeći sistem uz pomoć saradnika i uprave kluba na čelu sa Nebojšom Čovićem. Ta kombinacija rada na terenu i kancleraji počela je da daje rezultat, Zvezda je posle dugih godina sportske i ekonomske krize počela da staje na noge i vraća se na mesto kojoj u srpskoj košarci pripada.
Kako je rasla Zvezda tako je i Dejan rastao sa njom kao trener. Pravio je, kao i svi, i greške ali i učio iz njih .Verovao je u svoje momke baš kao što je predsednik Čović verovao u njega i nije ni pomišljao da menja trenera kada je bilo nekih neočekivanih poraza. Proces nije bio ni lak ni kratak, ali Zvezda je od tima kome su zbog dugova plenili koševe na Malom Kalemegdanu postala dominantna ekipa u regionu pred kojim drhti pola Evrope kada pođu u Beograd. Zvezdine utakmice u hali “Aleksandar Nikolić” ili “Areni” postale su društveni događaj, nešto što se sa nestrpljenjem čeka i o čemu se priča danima posle događaja.
Radonjić je dva puta proglašavan za najboljeg trenera u ABA lige a kako stvari stoje na putu je da osvoji to priznanje i u ovoj sezoni. Dobitnik je specijalnog priznanja SD Crvena zvezda, kao i priznanja za najboljeg trenera sportskog društva.
Od 2013 godine kada je preuzeo kormilo košarkaškog kluba Crvena zvezda osvojio je sa njom 6 trofeja: 2 Kupa Koraća, dva prvenstva Srbije i dve ABA lige. Zvezda je prvi put u istoriji osvojila triplu krunu u sezoni 2014/15, prošle sezone duplu krunu, a ove ponovo juriša na sva tri trofeja i igra fantastično u Evroligi.
Doveo je Crvenu zvezdu do polufinala Euro-kupa a prošle sezone je u Evroligi stigao i medju osam najboljih ekipa starog kontinenta gde su “crveno-beli” poraženi od budućeg prvaka Evrope CSKA iz Moskve. U ovoj sezoni u ABA ligi Zvezda je bez poraza, protivnike u proseku pobedjuje sa po 20-tak poena razlike. U Evroligi kod kuće su pobedjeni su Barcelona, Real Madrid, Makabi, Armani, CSKA-sve sami bivši evropski prvaci- a na strani Bamberg , Galatasaraj i Žalgiris dok su se provukli Darušafaka (u Beogradu) i Uniks (u Kazanju).
Prošlih sezona Dejan Radonjić je obarao mnoge rekorde, izmedju ostalog i po broju pobeda na klupi Crvene zvezde (196 trijumfa do sada) a ove sezone je oborio još neke i pomerio granice. Tako je i u ABA ligi postao dvostruki rekorder, po broju vodjenih utakmica (Budućnost – Crvena zvezda 298 utakmica) kao i po broju pobeda u ABA ligi (206 pobeda). Dosadašnji rekorder u oba slučaja bio je Duško Vujošević sa 264 utakmice i 198 pobeda u ABA ligi. Jedini je trener koji u medjusobnim susretima, kada je Crvena zvezda u pitanju, ima pozitivan skor sa Duškom Vujoševićem.
Radonjić je tek treći trener Crvene zvezde koji je izbacio ekipu Partizana iz plej-ofa od kada je taj sistem uveden davne 1981 godine. Pre nejga to je za rukom pošlo samo Ranku Žeravici i Vladislavu-Laletu Lučiću.
Radonjić je trener pod čijim vodjstvom je po prvi put odbranjen Kup Radivoja Koraća, a vratio je titulu na Mali Kalemegdan posle 17 godina i svrgnuo sa trona godinama neprikosnoveni Partizan. Klubu je vrato trofeje a navijačima dostojanstvo i poljuljano poverenje.
Otkako je preuzeo kormilo Crvene zvezde u domaćem prvenstvu i ABA ligi ne postoji rival koga Dejanovi puleni nisu pobedili makar jednom. U evropskim takmičenjima četri kluba su za sada neporažena Fenerbahče, Olimpijakos, Darušafaka i Nižnji Novgorod. Vodio je Crvenu zvezdu protiv 55 rivala.
Dejan Radonjić obara rekorde i postavlja nove koji će biti teško dostižni kada ga jednoga dana neko bude nasledio.Ostaje još jedan za koji se iskreno nadam da će takođe pasti- deset trenerskih trofeja Nebojše Popovića. Dejo je na dobrom putu. Ne priča mnogo ali radi mnogo, ne obećava nego ispunjava, Zvezda igra maestralnu odbranu a Dejo je znao da svakom igraču odredi ne samo mesto već i ulogu. Zahvaljujući njemu igrači koje trenira pobeđuju kao tim. Na svakoj utakmici heroj je neko drugi, uz pomoć saigrača koji igraju za tim a ne ličnu statistiku. Nebojša Čović je od kada je predsednik Crvene zvezde povukao mnogo dobrih poteza i doveo mnogo dobrih igrača, ali jedan od najboljih mu je, svakako, izbor Dejana Radonjića, tihog čoveka čiji su rezultati u raskoraku sa njegovom skromnošću.
Nebojša Čović, Dejan Radonjić i Žarko Dapčević Daba
Sebe je već upisao u istoriju Crvene zvezde. Nama koji volimo Crvenu zvezdu ostaje nada da će još dugo ostati sa nama, da ćemo još uživati u njegovim dostignućima, da ćemo i dalje gledati i uživati kako pred “crveno-belima” padaju velikani evropske košarke.
Foto: MN Press
Svaka cast za tekst gospodine Dabcevicu. Obozavam kada neko iznese niz interesantnih statistickih podataka i cinjenica. Zivim u Americi pa nisam u prilici da procitam vasu knjigu ali prilikom prvog dolaska kuci cu je kupiti. Veliki pozdrav
Pljuvao si i pisao sve najgore o Covicu mesecima na FB92. Postoji arhiva, a sada ne prestajes da se slihtas.
Toliko lazi i falsifikata. Nije ga Covic ni doveo ni drzao u Zvezdi, vec Andrej Vucic koji ga je dva puta spasao otkaza.
Ovaj sajt je postao gori od RSB. Posebno od kada ga uredjuje ovaj kome se i Daba ulizuje. Steta, a obecavali ste.