Dmitrij Domani: Od postolja do optuženičke klupe
- October 31, 2018
- 0 comments
- Bojan Šoć
- Posted in EVROPA/SVET
Za samo nekoliko godina Dmitrij Domani je prešao put od vrhunskog sportiste, reprezentativca, dvostrukog vicešampiona svijeta, košarkaškog funkcionera, do optuženika koji će uskoro izaći pred lice pravde. Na osnovu Interpolove potjernice crnogorske vlasti su ga u subotu izručile Rusiji gdje se tereti za prevaru.
Prema optužnici, Domani je u saučesništvu s grupom lica materijalno oštetio Košarkaški savez Rusije (RFB) potpisivanjem fiktivnih ugovora dok je obavljao funkciju izvršnog direktora RFB (istovremeno je bio i generalni menadžer reprezentacije). Za krivično djelo koje mu se inkriminiše predviđena je kazna do pet godina zatvora. Ako završi iza rešetaka, biće to ružna mrlja u jednoj lijepoj sportskoj biografiji momka koji je već u devetnaestoj okačio o vrat svoju prvu medalju na svjetskim prvenstvima.
U razdoblju 2013-2015 Domani je bio dio rukovodeće garniture Saveza na čijem je čelu tada stajala Julija Anikejeva, bivša predsjednica koja je novom šefu saveza Andreju Kirilenku “u amanet” ostavila samo velike dugove. Nakon dolaska Kirilenka na čelo ruske kuće košarke urađena je revizija poslovanja prethodne uprave, a njeni rezultati nisu bili nimalo pohvalni po „staru gardu“ – prema riječima novog čelnika, otkriven je čitav niz sumnjivih ugovora čija je “realizacija” olakšala kasu Saveza za 127 miliona rubalja.
Fiktivni ugovori su sklapani s firmama bliskim Anikejevoj i predviđali pružanje određenih usluga (na primjer, montažu i demontažu reklamnih panoa na utakmici Rusija-Ukrajina, organizaciju banketa, proslave rođendanâ zaposlenih u Savezu, snimanje dokumentarnih filmova o trojici ruskih trenera). U toku istrage dokazano je da usluge nikada nisu bile pružene. Savez je, međutim, uredno prebacivao novac na račune izvođača (ukupan iznos materijalne štete je na kraju istrage spušten na 44 miliona rubalja), a potonji ga pretvarali u gotovinu i vraćali u džepove Anikejeve i njenih saradnika. Naravno, svako je u toj šemi izvukao određenu finansijsku korist.
Prema pisanju moskovskog dnevnika „Sport Ekspres“, krivični postupak je bio pokrenut protiv Anikejeve, bivšeg šefa računovodstva Saveza Mihaila Kočarjana, preduzimača Jelene Siline i izvršnog direktora Dmitrija Domanija. Krajem 2016. godine Kočarjan je umro nakon teške bolesti. Silina, koja je kao angažovani računovođa bila spona između saveza i „izvođača“ fiktivnih ugovora, u toku istrage je sklopila sporazum s tužilaštvom, priznala krivicu i u junu ove godine bila osuđena na 3,5 godine kazneno-popravne kolonije. Prema očekivanjima, najtežu kaznu – 4,5 godine kolonije – sud je odredio Anikejevoj, ali je bivša čelnica RFB uoči izricanja presude krajem oktobra prošle godine misteriozno nestala, mada se do tada nalazila u kućnom pritvoru. Svoj nestanak objasnila je u pismu koje je medijima predao njen advokat. Negirajući sve optužbe, dodala je da joj je unaprijed „montirana“ nezakonita i nepravedna presuda, a kao naručioca istrage označila čelnika CSKA Andreja Vatutina.
U svoj toj priči potpisi na fiktivnim ugovorima skupo su koštali i Domanija, nekadašnju zvijezdu ruske košarke. Na optužbe da je bio jedan od saučesnika u malverzacijama, u decembru 2016. odgovorio je preko novina otvorenim pismom, koje je uputio šefu ruskog tužilaštva Juriju Čajki.
„Sumnjam u objektivnost istrage, brinem za svoju sudbinu i sudbinu svoje porodice, i prinuđen sam da budem van granica Rusije. Nije mi cilj da se krijem od istrage i da ostanem u inostranstvu. Ja sam ruski državljanin i patriota svoje zemlje, mnogo puta sam branio boje njene zastave“, izjavio je u pismu Domani.
Prema pisanju ruskih medija, po odlasku iz zemlje bivši košarkaš i funkcioner se privremeno nastanio u SAD. U martu ove godine uhapšen je u Herceg Novom, a neposredno poslije hapšenja odlukom Višeg suda u Podgorici određen mu je ekstradicioni pritvor.
Dmitrij Domani je rođen 27. septembra 1974. u Moskvi. Njegov otac Vjačeslav je bio odbojkaš, reprezentativac Sovjetskog Saveza, evropski šampion i osvajač bronzane olimpijske medalje. Nakon košarkaških početaka u domovini Dmitrij je nastavio karijeru na koledžu Sent Džozefs u Filadelfiji. U Rusiju se vratio 1997. i potpisao za moskovski CSKA s kojim je u narednih pet godina osvojio tri titule prvaka Rusije, a jedno vrijeme nosio i kapitensku traku. Najveći dio igračke karijere, čak devet sezona (2002-2011), proveo je u moskovskom Dinamu, bio kapiten ekipe i jedan od tvoraca epohalnog uspjeha Moskovljana u sezoni 2005/06 kada su pod dirigentskom palicom Dušana Ivkovića osvojili ULEB Kup, porazivši u finalu solunski Aris. Klupsku karijeru završio je u dresu ekipe Krila Sovjetov iz Samare 2012. godine. Svoje najveće uspjehe na parketu zabilježio je kao član reprezentacije Rusije s kojom je dva puta zaredom osvajao srebrna odličja na svjetskim prvenstvima, 1994. u Torontu i 1998. u Atini. U junu 2017. godine nagrađen je medaljom ordena za zasluge za otadžbinu drugog stepena.