Grčka: Oli, Pao i 12 patuljaka
- October 5, 2016
- 0 comments
- Zvonimir Šimunec
- Posted in EVROPA/SVET
Ništa pod milim bogom nije više isto u Grčkoj.
Sve teče, sve se menja, osim akropoljskog kamenja. Mada, kad baš navale Japanci ili Korejci, onako hiper-radno izbaždareni na dril, pa krišom napune ručne torbice „autentičnim antičkim kamenjem“, mora da se interveniše kamionima sa brda Pendeli. Dakle, i kamenje se povremeno apdejtuje!
Smenjuju se premijeri, predsednici, poslanici, politički, društveni, naročito ekonomski ambijent, teška recesija nasledi dve decenije razularenog izobilja… Bahata galama se povukla pred gromoglasnom tišinom dužnika.
Nepromenjiva jedino ostaje tiranija košarkaških kiklopa Olimpijakosa i Panatinaikosa.
Prihvaćena kao redovno stanje, dominacija crvenih i zelenih je prosto u korenu sasekla svaku ambiciju preostalog košarkaškog društva, pa je ovdašnje košarkaško prvenstvo ko zna koja po redu repriza u kojoj je sve poznato osim imena prvaka. A, to se, po istoj šemi, uglavnom sazna u petoj uakmici finala plejofa.
Sitna boranija, u različitim dresovima preostalih ligaša, bije bitku za treće mesto i pokušava da preživi od preostalih marketinških mrvica i „podrške“ lokalne zajednice. Samo je još tu ostao tračak ljubavi, ponosa i želje da voljeni klubovi održe glavu iznad vode u moru dugova i uvek prisutne opasnosti da se načisto propadne.
Šta je na meniju u sezoni 2016/17 koja počinje 9. oktobra?
Nikad jači PAO, dovoljno jaki OLIMPIJAKOS, konsolidovani AEK, neutemeljeno ambiociozni ARIS.
Bez prevelikih pretenzija, čisto novinarskim okom posmatrano, ponudiću neke argumente.
U Panatinaikosu još lutaju posle 13-godišnje vladavine Žoca od Čačka! U Marusiju pare nikada nisu bile problem, Pavlos i Tanasis Janakopulos su uvek bili raspoloženi da zahvate u farmaceutski bunar, nepristojno pun za grčke uslove, ali su za te pare redovno dobijali adekvatno jare! Mladi naslednik na klupskom tronu, Dimitris Janakopulos promptno je najavio da će se „plaćati samo oni koji donose titule“.
Za četiri godine, od kada je penzionisao tatu i striku, potrošio je mnogo miliona, nešto manje izvikanih i odokativno selektiranih igrača, pet trenera i gotovo sav pobednički imidž nastao početkom milenijuma.
Ništa nije osvojio van granica Grčke, mada je to naveo kao glavni cilj. Doduše, nametnuo se čelnicima Evrolige kao „čovek sa kojim se nikad ne zna“, spreman na svaku vrstu iznenađenja. Posete sudijskim svlačionicama u OAKI su mu postale deo protokola, a tamo se baš nije šaputalo i komplimentisalo. Naplaćao se penala, ali barem je rekao šta mu je na duši!
Ovo će, posle mnogo sezona, biti godina bez Dimitrisa Dijamantidisa. „Dijamant iz Kastorije“ je otišao u penziju, a u kolektivnom sećanju Grka ostaće zapamćen kao „najbolje dete grčkog sporta“!
Za ovu sezonu PAO je pazario kompletnu evroligašku petorku – Burusis, K.C. Rivers, Nikols, Singlton, Džejms. Kad se zna da su tu Gist, Nik Kalatis, Fotsis, Papas, još nešto najtalentovanijih mladih Grka, sve ispod same završnice Evrolige biće ocenjeno kao „džaba krečenje“.
Neko ko nije dovoljno korektan, u stvari meša se u klupske stvari ničim izazvan, mogao bi da postavi pitanje predsedniku – šta će svi ti vrhunski solisti, ako treba da diriguje Argiris Pedulakis? Vrh njegovog trenerskog potencijala je mogao da se dosegne sa mnogo manjim budžetom. Problema sa parama svakako neće biti, jer je farmaceutski gigant VIANEX, kojim takođe upravlja Dimitris, potpisao ekskluzivni ugovor sa Kinezima da snabdeva to „skromno“ tržište sa nekoliko antibiotika.
Ono što bi moglo da zaboli, u slučaju još jednog promašaja, je definitvna potvrda da naslednik Janakopulos nije dorastao ulozi vođe najtrofejnijeg košarkaškog kluba u novom milenijumu.
Dimitris Janakopulos
U koloritnom Pireju, gde, (pazi,opet) Kinezi polako preuzimaju sve poslove oko najveće grčke luke, vlasnike Olimpijakosa, braću Panajotisa i Jorgosa Angelopulosa izgleda napušta investicioni entuzijazam.Uzeli su dve evropske titule sa Ivkovićem i Barcokasom, u Evroligi rutinski stižu negde do pred sam kraj, ali im je jasno da za šlag, a naročito onu trešnjicu na samom vrhu, treba mnogo dublje zavući ruku u džep.
Ni ove godine se nisu pretrgli od želje da uđu u licitaciju sa prekoegejskim komšijama, mahom lociranim na Bosforu. Kupili su ono što je trebalo popuniti posle nekoliko odlazaka, pa je centarska linija Birč, Jang, Milutinov, može urgentno da uskoči i „četvorka“ Printezis, verovatno na nivou prošlogodišnje. Solidne su i ostale pozicije u timu jer su zdravi i orni Heket, Grin, Lodžeski, Mandzaris, Papanikolau…
Da se crveno-bela priča kompletira ostala su još dva faktora – Sferopulos i Spanulis. Trener Janis Sferopulos je pristojan čovek koji je dobro ispekao zanat pored Kazlauskasa, Geršona, Joanidisa, Janakisa.. Ali, imao je peh da sa ovim majstorima uči kako se igra košarka, a ne kako se pobeđuje!
Ko za đavola, bio je nekoliko puta asistent gore pomenutih kada su gubili utakmice koje teško izlaze iz srca, ali nikako iz glave. Recimo u Istanbulu je 2012. bio pomoćnik Kazlauskasu kada je prokockao onu silnu razliku i na kraju izgubio Evropu baš od Olimpijakosa i Dude. Teške su to traume.
Spanulis će odigrati i ovu sezonu. Još uvek je igrač koji pravi razliku i može praktično sam da donosi titule. Još su sveža sećanja na poslednje tri utakmice prolećnog plejofa kada je uništio PAO sam, samcit.
Nije izgubio glad za pobedama, a priča se da je u pripremnom periodu bio motivisan kao nikada ranije. Moguće da su ga pogodili novinska podsećanja da je vreme za penziju. Ako bude na nivou, kadrovski asortiman Panatinaikosa ne bi morao da bude presudan u borbi za titulu u Grčkoj.
Braća Angelopulos
Vredni pomena u takmičarskom smislu su još samo AEK i ARIS.
Sanjaju treće mesto i finale Kupa. Žreb je hteo da se u projektovanom polufinalu sastanu velikani, a na drugoj strani baš AEK i ARIS. Jedini solunski klub koji održava kakav-takav rejting, računa da je sa ono malo raspoloživih para uspeo da kompenzuje odlazak prošlosezonskog MVP Okaro Vajta. Treneru Dimitrisu Priftisu (više puta bio pomoćnik u nacionalnom timu) na raspolaganju je solidna ligaška postava – Sanikidze, Bukner, Dženkins, Kamings, Marbl, Kavadas, Simčak… Taman po meri budžeta i ambicija.
AEK je sinuo prošle sezone.Posle bankrota i ponižavajućeg povratka kroz sito nižih klategorija, pojavio se predsednik Makis Angelopulos sa dovoljno volje i novca da košarkašku sekciju slavnog kluba vrati gde mu joj mesto. Stručni deo posla obavio je Dragan Šakota, a na terenu su Mavrokefalidis u startu, a Dušan Šakota u samom finišu, doneli ono čemu se težilo – poziciju br. 3! U međuvremenu se Šakota senior povukao sa klupe na mesto generalnog direktora kluba. Razlozi su prozaični, ali do te mere spadaju u specijalitete grčke navijačko-kvazinovinarske, frustracijama začinjene, kuhinje da je arčenje tastature uzaludan posao.
Stigao je Jurij Zdovc! Stariji ga pamte kao “čoveka odbrane i zadatka” u slavnim jugoslovenskim postavama. Neopterećen viškom kreacije, naučen na metod koji ga je učinio cenjenim igračem, drži se svoje košarkaške filozofije. Da ne bi razmišljao o tome da li je malo mnogo, ili mnogo malo, sve postavlja u okvire njemu bliske i poznate. Za nekoga je to tipičan primer “uprosečivanja” mogućnosti individualaca i tima u celini, ali šema prolazi. Roster je siromašniji za najboljeg strelca i najkorisnijeg igrača Lukasa Mavrokefalidisa, ali je svlačionica dobila mnogo na homogenosti i jedinstvu. Lukasa baš ne bije glas da je najbolji drug, a za timove poput AEK-a to nije zanemarljiv momenat.
Stiglo je nekoliko novih igrača – bek-šuter Majkl Dikson, plejmejkeri Nikola Ivanović i Roko Leni Ukić, veteran Vasilijadis iz Paoka, krilo Vilijams, i nekoliko mlađih Grka.
Ostali su Minja Milošević i kapiten i najbolji u pripremnom periodu Dušan Šakota.
Dobar sastav koji će uz domaće prvenstvo pokušati da što dalje stigne i u Ligi šampiona FIBA.
OLA INE ETIMA.PAME ELINES! (Sve je spremno.Idemo Grci!)
Photo: YouTube