Saga o košarkaškoj dinastiji Dabović
- June 3, 2016
- 0 comments
- Vlastimir Ignjatović
- Posted in DOMAĆA KOŠARKA
Kada je Milan Dabović pre oko tri decenije doneo iz Beograda u Herceg Novi profesorsku diplomu Fakulteta za fizičko vaspitanje odmah je zasukao rukave i krenuo u kreiranje sportskog uspeha u “gradu mimoze”. Okupio je mlade – vaterpoliste PVK Jadrana na popularnom plivalištu Škver. I – ubrzo je osvojio šampionat Jugoslavije u juniorskoj kategoriji!
Imao je smele ambicije da sa istom selekcijom dosegne uspehe slavne generacije hercegnovskog vaterpola iz 1959. koju je predvodio legendarni Božidar Stanišić Cikota, i na jadransku obalu donese prvu titulu, ispred zagrebačke Mladosti, dubrovačkog Juga, Partizana, Crvene zvezde…
Ali, temperamentnog i ambicioznog profu sa Savine, atraktivnog dela grada, nije zadovoljavala, relativno, statična igra između golova na vodi.
Dok je u pauzama, izmedju časova fizičkog vaspitanja, maštovito driblao rivale u fudbalu na male goliće, uz gromke aplauze svojih đaka sa prozora učionica iznad sportskog terena, sinula mu je ideja – košarka! Oformiti ženski klub, kakvog inače nije bilo u Herceg Novom niti u vasceloj Boki Kotorskoj!
Sa ideje prešlo se na delo: počeo je da okuplja talentovane učenice i da ih obučava košarkaškim veštinama u skromnoj školskoj sali, gde je uveče gorela svaka druga sijalica. A onda, onda je došao veliki trenutak: 1987. osnovan je prvi ženski košarkaški klub u gradu – ŽKK Herceg Novi. Dabović je bio i prvi predsednik kluba i prvi trener, ukratko, sve i svja, angažujući stručne saradnike: Gorana Jovićevića (pomoćni trener), Sašu Kekovića (kondicioni), Nedeljka Konjevića (lekar) i Stevana Perovića (administrativni direktor).
Stručno oko trenera izvrsno je procenilo mogućnosti svojih izabranica: počeli su redovni treninzi, superiorna dominacija u Crnoj Gori I – prva titula sa prvenstva Jugoslavije za kadetkinje doneta je iz Slovenije u Herceg Novi!
Prva violina Dabovićevih “žutih” devojaka bila je Jelica, njegova najstarija kćerka, nenadmašan organizator igre i još bolji strelac, koja je umešno predvodila “dečji vrtić” trasirajući put u Prvu saveznu ligu kao najmladji kolektiv u društvu najboljih jugoslovemskih klubova!
Dok je Jelica, sa drugaricama ratovala pod obručim, srednja kćerka Milica imala je šest godina. Kraj aut linije igrališta netremice je pratila sestrine akcije i ručicama aplaudirala za svaku loptu koju bi je ova proturila kroz obruč. A kad je Milica krenula da trenira, pa zaigrala za ŽKK Herceg Novi započela je i košarkaška dominacija dinastije Dabović. Sa 16 godina Milica je već bila vedeta tima, potom bila glavna poluga Crvene zvezde sa kojom je osvajala prvenstvo Srbije i Kup, a slične uspehe je imala i u dresu Partizana.
Milica Dabović (34) je na visokoj ceni u Evropi, bez obzira da li je igrala u beogradskom Beopetrolu, ruskom Jekaterinburgu, moskovskom Spartaku, turskom Bešiktašu, Novom Zagrebu ili sada, drugu godinu u francuskom Lionu. Sa ogromnim iskustvom, stečenim u raznim sredinama širom Evrope Dabovićeva ima veliko poverenje reprezentativne selektorke Marine Maljković, i s ponosom nosi kapitensku traku nacionalnog tima.
Sedam godina mlađa Miličina sestra Ana (27), pokazalo se, najtalentovanija je u porodici Dabović, gde ravnotežu pod obručima remeti jedino Milanova supruga Nevenka, rođena Simonović, svojevremeno vrsna – rukometašica!
Ana je meteorskom brzinom krenula u osvajanje slave, “nomadskom” stazom, poput Milice: Grčka, Rusija, Albanija, Turska, da bi sa moskovskim Dinamom osvojila Evrokup pre tri godine.
Najveći uspeh, sa reprezentacijom Srbije, doživela je 2015. igrajući sa sestrom Milicom, kada je osvojena zlatna medalja na Evropskom šampionatu u Mađarskoj, što je i prvo najsjajnije kontinentalno odličje naše ženske košarke – uključujući i raniju Jugoslaviju!
Na pobedničkom postolju u Budimpešti Ana je proglašena za MVP, a sa Sonjom Petrović izabrana u idealnu petorku Šampionata. Finalim trijumfom u Mađarskoj nad Francuskom (76:63) viziran je i olimpijski pasoš za avgustovske Igre u Rio de Žaneiru.
I ne samo zlato iz Budimpešte, već i velika evropska klupska reputacija širom su otvorili vrata Ani za put preko Atlantika, gde je prošle godine u Americi potpisala prvi profesionalni ugovor sa Los Anđeles Sparksom, u okviru WNBA letnje lige, i postala deseta Srpkinja koja je zaigrala u toj Ženskoj nacionalnoj košarkaškoj asocijaciji SAD. Bila je standardni član prve petorke, što je retkost kada su u pitanju stranci.
A ponosni tata Milan, koji se takođe seljaka od kluba do kluba i bere titule i unapređuje žensku košarku: Partizan, Smederevska Palanka, Vojvodina… Da pukne od sreće!
Milan junior, jedini sin u porodici Dabović i najmlađi, već je igrao u Albaniji i Turskoj, pomagao ocu u Vojvodini, sada uzgaja sina Vuka i, možda, očekuje da njegovo dete nasledi košarkaške gene ili od oca, ili dede Milana, i tako nastavi košarkašku dominaciju dinastije Dabović.
U svakom slučaju, dinastija Dabović vlada srpskom košarkom, očekujući medalju iz Brazila krajem avgusta, za čiju se promociju ambiciozno sprema uspešna selektorka Marina Maljković, zajedno sa svojim izabranicama.
LJUBAVNA IDILA
Ana Dabović i sestra joj Milica ljubimice su medija. Gotovo da nema dana da se jedna od njih ne nađe na stranicama dnevne štampe ili revijalnih magazina.
Milica voli da pozira i golišava, dok Ani više pristaju košarkaške, sportske, fotografije. Ipak, žuta štampa je uspela preko paparaca da snimi najmlađu Dabovićku u idiličnoj šetnji moskovskim Crvenim trgom ruku pod ruku sa – Draganom Đilasom, 22 godine starijim, bivšim gradonačelnikom Beograda i aktuelnim predsednikom Košarkaškog saveza Srbije, a koji iza sebe već ima dva braka i tri kćerke.
AMERIKANKA PEVALA SRPSKU HIMNU
Na pobedničkom postolju u Budimpešti, posle dodele zlatnih medalja osvojenih na Evropskom šampionatu dizala se naša nacionalna zastava. Dvanaest devojaka, sa trenerom, pevale su himnu, a među njima jedna od najglasnijih bila je – Amerikanka Danijel Nikol Pejdž (28).
Danijel je došla iz Liona, gde je igrala sa Milicom Dabović u timu koji vodi Marina Maljković, a posle završenog Univerziteta u Nebraski i članstva u istoimenom timu, i potom u dresovima bugarskog Dunava, izraelskog Jerusalima i mađarskog Zalaegeršega. Izrazila je žarku želju da dobije srpski pasoš i učestvuje na EŠ, gde se srčano borila od kvalifikacija do poslednje sekunde u finalu kada je nadigrana Francuska.
Photo: MN press i Vlastimir Ignjatovic