Nije baš da je jadranski šampion doživeo golgotu u „Svetoj zemlji“, ali je većim delom utakmice protiv Makabija ličio na obližnje Mrtvo more. Čak je poraz u Tel Avivu (89-75) umeren i mogao je biti teži, ali bilo je očigledno da ni domaćin ne forsira posle povratka iz Atine, gde su igrali 48 sati ranije.
Najteže je bilo mladom Zvezdinom treneru Dušanu Alimpijeviću. Ima tim koji prosto vapi za treningom, a termina za to jednostavno nema. Ima tri igrača koja su najskuplje plaćena, objektivno su najbolji, a dvojica (Antić i Feldin) se povrede. Ima nekoliko talentovanih mladih igrača, a najistaknutiji među njima – Dobrić – izlazi iz povrede. Pa kako onda biti pametan, i kako postaviti igru i motivisati ono igrača što ima na raspolaganju da izvojuju pobedu na gostovanju? Objektivno – nikako. Probao je Alimpijević sve, ali kao što ne možeš pomeriti Mrtvo more i premestiti ga na neku drugu lokaciju, tako nije bilo moguće ni od ove i ovakve Zvezde napraviti pobednika. Nemoguća misija.
Meč je odlučen već u prvih 20 minuta, kad je Crvena zvezda postigla svega 29 poena. Sa takvim učinkom u Evroligi se ne može očekivati ništa dobro, to su shvatili i igrači našeg šampiona na poluvremenu, pa su u drugih 20 minuta zaigrali bolje. Uspeli su da priprete, da spuste razliku na minus 7 (59-52), ali kompletan preokret je sprečio Amerikanac Pjer Džekson. Momak koji je ostao u itekako lošem sećanju navijačima Partizana posle utakmice sa Cedevitom, kad je postizao nemoguće koševe i doneo pobedu svom timu. Koliko se sećam, igralo se u nekadašnjoj Hali sportova na Novom Beogradu. Isti taj Džekson, koji je kasnije svoju zagrebačku adresu menjao za teksašku, i igrao za Dalas Meverikse, nanizao je desetak poena u svojim neuhvatljivim prodorima i začas podigao razliku Makabija na plus 16. Eto, Zvezda je imala taj maler da u samo dva dana igra protiv dva prava košarkaška mađioničara: Šveda u Beogradu, i Džeksona u Tel Avivu. Ostaje otvoreno pitanje koliko bi se ovi majstori proslavili protiv onog prošlogodišnjeg Zvezdinog tima, to je već domen pretpostavki, ali činjenica je da za njih nije postojala odbrana.
U situaciji u kojoj se našao, Alimpijević je bio prinuđen da neprestano meša karte, pa nijedan igrač nije bio na parketu duže od 27 minuta. Postigli su 6 trojki iz 18 pokušaja, a procenat 33 odsto bio bi svakako viši da Lazić nije promašio svih pet šuteva sa perimetra. Interesantno je da je Makabi „škrtario“ sa šutiranjem trojki. Takođe su postigli 6, ali iz svega 13 pokušaja. Zato su domaćini izveli bezbroj alej-upova kojima su potpuno razbijali Zvezdinu odbranu. Kad im nije prolazio alej-up, išlo se na zakucavanje (Tajus). U odbrani je Makabi lupio pet „banana“, što nije nikakva sramota za protivnika, jer su u tom segmentu najbolji u Evroligi, sa preko 4 blokade po utakmici.
Posle povratka iz Izraela, i dan-dva treninga (mislim da se pre radi o oporavku i osveženju), Zvezdi predstoji put u Skoplje na megdan ABA lige, pa utakmica sa Olimpijakosom u Beogradu. Taj Olimpijakos je postao čudan tim, pre dva dana je isprašio ovaj isti Makabi u Atini sa 30 razlike, a onda je izgubio skoro identičnom razlikom od Zvezdinog prethodnog protivnika Himkija. Tako da se ne bih usudio da tvrdim da grčki tim dolazi u Beograd kao apsolutni favorit, pre će to biti utakmica u kojoj će biti sve moguće.
Photo: Euroleague