Početna BLOGSvet košarke: Perspektive

Svet košarke: Perspektive

od Tibor Sekulić
11 pregleda

Svijet kakvog znamo, planetu Zemlju, razdvajamo na kontinente. U ovom tekstu i ja ću se pozabaviti tim našim svijetom i tom našom planetom, ali u malom košarkaškom mikrokozmosu, na kontinentima, kako ih znamo, pokušati ću raščlaniti kako funkcioniraju stvari u svijetu košarke danas, s perspektivom ka najelitnijem košarkaškom natjecanju danas, Olimpijadi 2020 godine.

Azija

Azija je najveći kontinent, no samo geografski, ne i košarkaški, u basketu nemaju velikog imena od vremena Yao Minga, tako da su američki marketinški stručnjaci dobrano iskoristili situaciju od prije nekoliko godina, kada je, spletom okolnosti, u sferu najviše košarke uletio Jeremy Lin, čovjek žute rase, američkog državljanstva, obrazovani antijunak, idealan za te iste marketinške stručnjake da ga od trenutka kratke, ali eksplozivne renesanse u New York Knicksima, pretvore u superzvijezdu i mašinu za štancanje novca na najvećem tržištu svijeta, azijskom, koje gine i pogiba za takve, američki servirane junake.

Mimo te lažne, ali unatoč tome, simpatične priče, kontinent Azije ni neslužbeno, kamo li službeno, nema igrača koji bi najprostranijem kontinentu mogao donijeti sreću i šansu na Olimpijadi 2020 godine. A da Lin kojim slučajem igra za Kinu, što kao Amerikanac najvjerojatnije neće, previše je izrauban ozljedama, od onog trenutka svoje ekspanzije, slave i visokih dosega, di s njim stalno imaš osjećaj, koji vjerojatno i on sam ima, da stalno počinje ispočetka. Tako da, Azija ni blizu nema zvijezdu za 2020, hoće li se pojaviti i kakva će biti, to tek treba vidjeti.

Afrika

Knjiga spada na jedno ime:Joel Embiid, Kamerunac, igrač Philadelphia 76ersa, centar, izmučen ozljedama, kao i gore spomenuti Lin, uspoređivan s velikim The Dreamom, možemo se samo nadati da će biti zdrav na Olimpijadi 2020 godine da gledamo njegovu gracioznost, preciznost, širinu igre, taktičku zrelost i atleticizam.

Južna Amerika

Ne nudi puno u perspektivi do 2020 godine, gomilu starih, isluženih velikana: Ginobili, Nocioni, Prigoni, Barbosa, Varejao, Nene… S malim, moje predviđanje, vrlo malim šansama za neki ozbiljniji rezultat, od koje god reprezentacije s tog kontinenta na toj Olimpijadi.

Sjeverna Amerika

To je kontinent koji udara tempo, ne Kanada, ni blizu, niti zemlje južnije od SAD-a, ni otočke, već, naravno, SAD, i tko god bude izbornik na toj Olimpijadi imati će slatke brige koga pozvati. Moj izbor bi bio ovih 12 igrača: Curry, Westbrook, Durant, James, Davis, Irving, Harden, Thompson, Leonard, Cousins, Dr. Green i Roberson. Rađen je po uzoru na Dream Team, da sad ne detaljiziram, o tim velikanima može se pisati satima.

Europa

Ona je zadužena za srebro, po meni, drugu violinu će izbaciti jedna od ovih reprezentacija:

Srbija, ako tamo budu Jokić, Teodosić, Marjanović, Bogdanović i Raduljica;

Hrvatska ima šanse s ovih 12 igrača: Mavra, Hezonja, Bogdanović, Šarić, Zubac, Bender, Žižić, Slavica, Mazalin, Arapović, Bilan i Pilepić;

Grčku će nositi Giannis Antetokunmpo, bila bi šteta da on ne bude zdrav;

Litva uvijek ima svoju školu, s izdancima, kao što su Valanciunas i Sabonis.

Drugi, po meni, nemaju iz Europe ozbiljnije šanse, u padu su, ili će izgoriti do 2020. no možda se grdno varam.

Australija

Ima jako dobru reprezentaciju, ako budu zdravi Simmons, Dellavedova i ako se Bogut ne umirovi, biti će to moćna ekipa.

Na Antarktiku još ozbiljno ne računamo, zemlje drugih kontinenata se bore za njezino tlo, biti će tu još posla to da se sredi, kamo li košarkaši s tog kontinenta da se stvore.

Za kraj ću složiti petorku od igrača sa svih kontinenata, za Olimpijadu 2020. godine: Lin (recimo da uzme državljanstvo Kine), Embiid, Varejao, Curry i Antetokunmpo (a Simmons može biti najbolji šesti igrač).

No dosta o nabrijavanju za Olimpijadu 2020 godine, toliko sam vrsnih igrača spomenuo da su mi počele curiti sline, sada sam naglo ogladnio, moram nešto pojesti, pod hitno ću se natrpati s nekoliko NBA utakmica, zaslađenih s cimetom, za desert, nakon ovoliko ogromnih, finih, košarkaških odrezaka, koje sam malo sjeckao u ovom tekstu za najbolje jelo 2020. godine. A do tada, bit će novih glavnih jela i slastica nakon njih, nek nam radi apetit i neka punimo želuce u toj, kako kaže Slavko, radosti loptanja pod obručima.

Photo: Printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar