Početna AnalizaPovratak ŽOC-a u “ludu kuću”

Povratak ŽOC-a u “ludu kuću”

od Darko Dželetović
201 pregleda

Potpis na najbogatiji trenerski ugovor u istoriji evropske košarke i povratak Željka Obradovića u Panatinaikos otvara pitanje da li bi se Obradovićeva briljantna karijera mogla završiti nepotrebnom mrljom u klubu u kojem se posljednjih desetak godina treneri smjenjuju kao na traci. Da bi se razumjelo zašto bi odnos između Željka Obradovića i vlasnika Dimitrisa Janakopulosa mogao biti napet, dovoljno je pogledati kako su prethodni treneri odlazili, uz obrazac bezobraznog ponašanja 51-godišnjeg vlasnika Panatinaikosa. U javnosti, ne samo grčkoj, Obradović se i dalje doživljava kao legenda i prije svega gospodin, čovjek koji je klubu kao što je Panatenaikos dao identitet, dok se Janakopulos često ne samo opisuje kao impulsivan, sirov i temperamentan, nego je i jasno da sin-jedinac pokojnog farmaceutskog tajkuna Pavlosa Janakopulosa prosto “ima šifru” koja utiče na to se ponaša više kao uličar nego kao vlasnik nekog velikog kluba. Upravo zbog ovaj odnos vrlo teško da će funkcionisati glatko, bez obzira na početni entuzijazam.

Panathinaikos je od 2012. do danas promijenio više od deset trenera, a gotovo svaki odlazak imao je zajedničku stvar pred sami odlazak trenera, čak i par godina kad Dimitris nominalno nije bio glavni u klubu u vrijeme pandemije. Impuslivni Janakopulos, koji svake godine gubi pare svojim ulaganjem u rupu bez dna, gubio je strpljenje, često javno, i burno. Argiris Pedulakis, koji je preuzeo tim odmah nakon što je Obradović otišao, izdržao je samo nekoliko mjeseci u prvom mandatu. Iako je osvojio Kup Grčke. Janakopulos je smatrao da igra nije dovoljno atraktivna i da tim ne napreduje i Pedulakis je otišao nakon niza javnih istupa vlasnika koji su jasno pokazivali da je povjerenje nestalo. Duško Ivanović, a ni Saša Đorđević kojem Janakopulos nije isplatio 350 hiljada Eura duga sve do sudske presude, nisu izdržali predugo, i nikad više nisu ni pomislili da se jednog dana vrate u PAO.

Ćavi Paskval, trener s titulom Evrolige i reputacijom sistemskog stručnjaka, došao je kao dugoročno rješenje 2016 godine. Ipak, čim su rezultati bili ispod Janakopulosovog kriterija, Dimitris je počeo javno kritikovati igrače, a indirektno time i trenera. Paskval je smijenjen usred sezone 2018, iako je imao pozitivan skor u Evroligi. Njegov odlazak bio je klasičan primjer impulsivne promjene, odlukom donesenom bez dugoročne vizije.

Rik Pitino je možda najbolji primjer koliko je odnos s Janakopulosom nepredvidiv. A on je stari lisac koji je iskusio pritisak i 80-ih godina od tadašnjeg gazde Niksa Stena Džefija i njegovog piona Ala Bjankija, još dok je bio trener u Nikerbokersima, zbog kojeg je i zbrisao u manje impulsivnu koledž košarku, a i u trofejnim Seltiksima u kojima je imao veliki pritisak od strane Dona Gastona kad ništa nije išlo kako treba. U svom prvom mandatu 2018.godine Pitino je u Panatinaikosu slavljen, vraćao je energiju i obradovićevski identitet klubu, ali je i on osjetio koliko je teško raditi u okruženju gdje vlasnik ulazi u svlačionicu, komentariše suđenje, proziva igrače i vodi ratove na društvenim mrežama. Dok je prvi put Pitino otišao uz diplomatsko objašnjenje da želi biti bliže porodici, grčki novinari su otvoreno pisali da je pravi razlog nemogućnost dugoročne suradnje s ludim Dimitrisom, ali se Pitino opet vratio kad je promoviran u selektora, da bi tek na Sejnt Džonu u par navrata kad bi se mikrofoni isključili, rekao da je iskusio i rad uz najluđeg košarkaškog vlasnika, ne spominjući ime Janakopulosa, i da ga ništa u košarci ne može iznenaditi.

Dejan Radonjić je doživio možda najneugodniji tretman. Nakon nekoliko loših utakmica, Janakopulos je preko društvenih mreža praktično najavio njegovu smjenu, a zatim je uslijedio niz medijskih istupa u kojima se govorilo o “nedostatku karaktera” i “pogrešnim izborima”. Radonjić je otišao uz minimalnu komunikaciju, a atmosfera je bila toliko toksična da su čak i igrači javno komentarisali pritisak.

U svim tim slučajevima ponavlja se isti obrazac u kojem Dimitris reaguje emotivno i prečesto javno, i bez ikakvog filtera. Kada rezultati padnu, trener postane prva meta. Ono što je ranije ublažavalo situaciju bilo je prisustvo Pavlosa Janakopulosa, patrijarha familije, a i njegovog dvije godine mlađeg brata Tanasisa, koji su imali autoritet nad Dimitrisom. I dosta davno, kad je Dino Rađa udario tada mladog Dimitrisa zbog uvreda upućenih Subotiću, ili kada je Dimitris uletio u svlačionicu vrišteći i želeći smrt Spanulisovom sinu, stari Janakopulos je znao obuzdati kočopernog sina. Sada to više nažalost nije moguće.

Ergin Ataman je posebna priča jer je i sam poznat kao žestok provokator, trener koji ulazi u verbalne duele, šalje poruke rivalima i uživa u medijskoj vatri. Po temperamentu je mnogo bliži Janakopulosu nego Obradoviću, što je stvaralo eksplozivnu kombinaciju. Njih dvojica su se sukobljavali oko pojačanja, budžeta i uloge pojedinih igrača. Janakopulos je, kao i mnogo puta ranije, koristio društvene mreže da pošalje poruke koje su bile sve osim suptilne, i Ataman je otišao uz obostrano nezadovoljstvo čim nije osvojio jednu od titula, šokantnim ispadanjem od Valensije u Euroligi, pa gubitkom titule u Grčkoj od strane “krvnog neprijatelja”.

Stoga je teško ne oteti se utisku da je ovo prevelik rizik za čovjeka koji je već ostvario sve što se u trenerskom poslu u Evropi može ostvariti. I što se sa 66 godina upušta u avanturu koja nosi više emocionalnog i profesionalnog stresa nego što bi iko na njegovom nivou morao prihvatiti. Kad dođe do prve krize, Panatinaikos će se ponovo naći u poznatom scenariju. Razlika je što ovaj put trener nije bilo ko, nego čovjek koji je stvorio moderni identitet kluba. Upravo zato će svaki eventualni sukob biti veći, glasniji i opasniji nego u svim prethodnim slučajevima.

Željko Obradović je čovjek koji je već odavno ispisao sve stranice koje jedan trener može ispisati. Njegovo ime je ubjedljivo najveće u istoriji evropske košarke sa mitskim statusom, uz moje lično žaljenje da se nikad nije oprobao u NBA, nego se sa 66 godina vraća u okruženje koje je sve osim stabilno, umjesto da uživa u miru zasluženog ugleda.

Photo: dpg7000 Instagram printscreen

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar