U današnjoj „istorijskoj čitanci“ pozabavićemo se prvom finalnom utakmicom u nekadašnjem Kupu šampiona, preteči današnje Evrolige. Davnog 6. jula 1958. odigrali su je ASK Riga, prvak tadašnjeg SSSR, i Akademik iz Sofije, šampion Bugarske. Danas je nezamislivo da se klupska sezona završi u julu, ali s obzirom da je Kup šampiona rođen u decembru 1957. a krenuo u februaru 1958. (pisali smo o prvoj utakmici Rojal IV-Etcela Luksemburg, 82-43 igranoj 22. februara 1958.) nije bilo nelogično da se takmičenje okonča u julu.
FIBA je na Kongresu u Gautingu (SR Nemačka) 13. i 14. decembra 1957. donela odluku o osnivanju Kupa šampiona. O tome se već razgovaralo na Stalnoj konferenciji FIBA maja te godine u Budimpešti. Vilijam Džons, generalni sekretar, formirao je “paritetnu” komisiju. Kao rođeni diplomata vodio je računa o zastupljenosti istoka i zapada. U komisiju su ušli Miroslav Križ (Čehoslovačka), Nikolaj Semaško (SSSR), Rober Bisnel (Francuska) i Rajmundo Saporta (Španija), dok je “neutrralac” bio Borislav-Bora Stanković iz Jugoslavije. Predsednik komisije bio je Saporta, koji je imao značajnu ulogu i u pokretanju fudbalskog Kupa šampiona 1955. Uspeh fudbalera inspirisao je i košarkaše da naprave isto takmičenje. Redakcija pariskog “L’ekipa” darovala je, kao i za fudbal, lep pehar.
Posle sondiranja terena FIBA je “raspisala konkurs” za učešće u prvom Kupu šampiona, i na svoje veliko zadovoljstvo konstatovala da su se prijavila 23 tima, iako su takmičenje počela 22 jer je Bejrut odustao (severna Afrika je pripadala evropskoj zoni FIBA). Bilo je nekih klubova čija imena i danas znače u evropskoj košarci (Real Madrid, Fenerbahče, Makabi, Vilerban, Olimpija Milano…) ali se favoriti nisu znali pošto se nije znala snaga klubova. Jedini kriterijum bile su nacionalne reprezentacije, odnosno evropska prvenstva.
Tu je tih godina, sa izuzetkom trijumfa Mađara 1955. u Budimpešti, neprikosnoven bio SSSR. Najveći broj reprezentativaca bio je okupljen u ASK Riga, klubu na čijem je čelu bio tada mladi stručnjak, budući čuveni pukovnik Aleksandar Gomeljski. ASK Riga je na startu kvalifikacija u takozvanoj severnoj grupi dva puta preslišala Vizenšaft GU iz Nemačke DR, bilo je 85-56 u Rigi i 91-56 u Berlinu. U četvrtfinalu ASK je nadigrao Legiju iz Varšave 93-59 i 63-61, a u polufinalu se odmarao jer Frankov režim nije dozvolio nadmetanje Real Madrida i prvaka iz komunistčke zemlje. Bilo je dva puta 2-0 za tim iz Rige koji je tako postao prvi finalist.
Rival je bio bugarski Akademik, koji je prvo eliminisao Alep iz Sirije 84-58 i 73-43. a potom i prvaka Jugoslavije, ljubljansku Olimpiju, sa 81-80 i 80-64. U četvrtfinalu bugarski šampion bio je bolji od rumunskog Bukurešta 73-64 i 78-77. Rival u polufinalu bio je Honved iz Budimpešte, Bugari su opet dobili oba meča. U Budimpešti je bilo 89-87, a u Sofiji 76-64.
FIBA je od starta predvidela dve finalne utakmice. Prva je bila zakazana za 6. jul u 19,00 na otvorenom stadionu u Rigi. Pred 17.000 gledalaca sudili su Viktor Kasatikov (SSSR) i Jirži Doskočil (Čehoslovačka). Protogonosti su bili:
ASK Riga-Akademik 86-81 (52-36)
ASK Riga:Vladis Muižnieks 24, Maigonis Valdmanis 12, Olgerts Hehts 2, Leons Jankovkis 8, Janis Kruminš 32, Alvars Leoniks 2, Ivars Veritis 6, Gunars Silninš, Gundars Muižnieks, Janis Davids i Alvis Gulbis. Trener: Aleksandar Gomeljski.
Akademik: Mihail Semov 3, Viktor Radev 29, Konstantin Stojmenov 10, Petko Lazarov 6, Atanas Atanasov 2, Georgi Panov 5, Nikola Ilov 22, Ljubomir Panov 4, Ivan Emanuilov, Nejčo Nejčev, Aleksandar Blagoev, Ljubomir Dardov. Trener: Božidar Takev.
Zapisnik sa prve utakmice finala KŠ
Igralo se na drvenom podu koji je bio instaliran na dan utakmice, tako da su i jedni i drugi imali problem sa adaptacijom na teren i „tvrde“ obruče. Domaći tim je, pre svega zahvaljujući dominaciji centra Janisa Kruminša (220 cm) stekao veliku prednost u prvom poluvremenu (37-17). U drugom poluvremenu bugarski tim je presingom uspeo da preokrene tok meča, čak je u jednom trenutku i poveo, ali je ASK na kraju slavio sa 5 poena razlike.
Revanš je igran 13 dana kasnije, 19. jula 1958. u Sofiji, takođe na fudbalskom stadionu („Vasil Levski“). Bilo je 17.300 gledalaca, a sudili su Miodrag-Mija Stefanović (Jugoslavija) i Konstantin Aramesku (Rumunija). ASK je pobedio mnogo ubedljivije nego u Rigi, bilo je 84-71 (39-31) čime je sovjetski tim iz Letonije postao prvi klupski prvak Evrope.
Photo: Privatna arhiva
