Neke prilično čudne stvari vezuju se uz ime Vilijama Džonsa. Pre svega, Vilijam mu je srednje ime, a prvo je Renato – prilično netipično za jednog Engleza. Drugo, igrao je košarku, bio košarkaški trener, decenijama sinonim za basket – što je još manje tipično za jednog Engleza. Eto, takav je “Englez” bio Renato Vilijam Džons, čovek čiji je lik u kultnom domaćem filmu “Bićemo prvaci sveta” tumačio slavni holivudski glumac Džon Sevidž.
Vilijam Džons (tako se svima predstavljao,izgleda da mu se ime Renato nije baš mnogo dopadalo) rođen je u – italijanskoj prestonici Rimu 5. oktobra 1906. Petnaest godina posle “rođenja” košarke, sporta koji je izumeo Džejms Nejsmit u američkom gradu Springfildu. Džonsov otac bio je Englez a majka Italijanka, i to je razlog što je rođen u Rimu. U tom gradu je završio osnovnu školu. A onda ga roditelji šalju na koledž u Ameriku, u grad – Springfild.
Naravno, tu se kao tinejdžer zaljubio u novi sport, u košarku. Kad je završio gimnaziju u Springfildu odlazi na studije prava, najpre u Dansku a potom u Nemačku i Švajcarsku. U ovoj poslednjoj državi je 1929. predstavio košarku Švajcarcima koji nikad nisu čuli za taj sport. A onda je, uz pomoć drugara, doktora Elmera Berija, 1932. ispisao istoriju, a da u tom njih dvojica nisu bili svesni da to čine. Osnovali su Međunarodnu amatersku košarkašku federaciju, skraćeno FIBA. Prvi generalni sekretar te novoosnovane federacije bio je, ko bi drugi do R. Vilijam Džons. Ostao je na tom mestu pune 44 godine, do 1976. kad je mesto generalnog sekretara FIBA prepustio nasledniku koga je lično izabrao – našem Bori Stankoviću.
Džons je najzaslužniji što je košarka postala olimpijski sport. Promociju je imala na Igrama 1936. u Berlinu. Lično je organizovao olimpijski turnir i vodio računa o svemu dok je trajala Olimpijada u nemačkoj prestonici.
Ipak, u istoriju je ušao posle jednog drugog olimpijskog turnira, ponovo na tlu Nemačke. Onog u Minhenu 1972. i čuvenog kontraverznog finala SSSR-SAD.
U minhenskoj areni “Rudi Sedlmajer” igrano je dramatično finale košarkaškog turnira. SSSR je bio moćan, predvođen Sergejem Belovim, dok su Amerikanci poslali tim sastavljen od najboljih univerzitetskih igrača, jer profesionalci još nisu imali pravo nastupa na olimpijadama. Sovjeti su sve vreme vodili, Amerikanci pokušavali da ih stignu, i u tome konačno uspeli tri sekunde pre kraja utakmice. Tada su poveli sa 50-49, a sledile su “tri sekunde koje su potresle košarkaški svet”.
Posle koša Amerikanaca Sovjeti su uveli loptu u igru ali je vreme počelo da teče pre nego što igrač primio loptu. Usledio je kraj, Amerikanci su se radovali i slavili zlato, ali oko zapisničkog stola je bila gužva, nastalo je ubeđivanje da utakmica nije završena. Sudije ne znaju šta da rade, a posle nekoliko minuta konfuziju rešava lično Vilijam Džons koji je sedeo na tribinama. Sišao je na teren i podigao ruku sa tri prsta. On je presudio da se moraju odigrati još tri sekunde, koje su Sovjeti iskoristili tako što je Ivan Jedeško poslao pas preko celog terena do Aleksandru Belovu, koji postiže koš za pobedu i zlatnu medalju.
U opštoj konfuziji oko zapisničkog stola Džons (sasvim levo) pokazuje prstima da se moraju igrati još tri sekunde
Amerikanci su se žalili, nisu hteli da prime srebrne medalje, a 30 godina kasnije, 2002. godine, TV kanal HBO snimio je dokumentarac pod naslovom “03 from gold”, u kojem je ovu utakmicu nazvao “najvećom ikada učinjenom perverzijom nad sportskim fer-plejom” i osudio pritisak na sudije. Po mišljenju autora ovog filma, generalni sekretar FIBA Vilijam Džons nije imao pravo da se umeša u igru.
Sa druge strane, u Rusiji je 2017. snimljen film “Dveznie verkh” (Uspon) o istom događaju koji je tokom 2018. potukao sve rekorde u gledanosti (12,5 miliona) i ostvario fantastičan prihod od skoro 53 miliona dolara (podatak sa početka oktobra 2018.
Bilo kako bilo, tek doktor Džons (počasni košarkaški doktorat dobio je u Springfildu) bio je prvi ne-Amerikanac koji je primljen u tamošnju “Kuću slavnih”. Bilo je to 1964, dakle 12 godina pre događaja na Olimpijskim igrama u Minhenu.
Četiri godine posle Minhena Džons svoje mesto prepušta novoj zvezdi svetske košarkaške federacije – Bori Stankoviću. Pet godina kasnije Vilijam Džons umire – u Minhenu. U tom gradu bilo je i sedište FIBA. Sve do smrti bio je predsednik Engleske košarkaške federacije. Ostao je upamćen kao “otac” FIBA, u njegovu čast od 1977. održava se Kup Vilijama Džonsa, pozivno takmičenje koje se igra na Tajvanu. Dosad je održano 40 ovih kupova.
Bora Stanković i Vilijam Džons
Vilijam Džons je bio veliki poštovalac jugoslovenske košarke, i često je boravio u našoj zemlji. Iz njegovih ruku je 24. maja 1970. u Ljubljani kapiten reprezentacije Ivo Daneu primio pehar namenjen prvacima sveta. Košarkašima beogradskog Partizana uručio je 1978. i 1979. pehar za osvajanje Kupa Radivoja Koraća.
Photo: Wikipedia commons


1 komentar
Vala nema veće krađe od one nad Čavićem o strane tih istih amerikanaca Felpsa……