Posle dve utakmice koje sam otpratio uživo u Dalasu i Oklahomi vreme je da sumiram utiske, iako najviše uzbuđenja tek sledi. Au. Utisaka ima puno, a u prvom javljanju odlučio sam da ih posvetim trenerima koji su naše gore listovi. Igoru Kokoškovu iz Finiksa i Gregu Popoviću kome majka po mojim saznanjima potiče sa Brača, a očevi koreni su iz Crne Gore.
Inače sam mišljenja, da je NBA, što se tiče trenera, hermetički zatvorena i puno slabija od Evrolige. Kako mogu franšize poput Lejkersa (Volton) ili Minesote (Soundres) voditi mladići bez ikakvih prijašnji iskustava i samo na osnovu prezimena? U pravu je Svetislav Kari Pešić kad kritikuje tu ligu i utjecaj trenera tamo, a i Željko Žoc Obradović kad kaže da gleda NBA tek od plejofa.
Ali pustimo sad to. Ipak je NBA šou u kojem ima između ostalog i dosta odlične košarke. Pa i trenera, među kojima je alfa i omega Greg Popović iz San Antonio Sparsa, koji ima za pomoćnika Etorea Mesinu. Posle poraza u Oklahoma Sitiju od 122:112 Pop naravno nije bio zadovoljan, a kada gubi novinarima iz San Antonija koji prate tim, ali i drugima, bolje je ne pitati ga previše. Naročito ako niste spremili pitanje. Jedan se ipak usudio i pitao ga – da li je bio zadovoljniji pobedom posle dva produžetka protiv istog tima pre nekoliko sati u SA, kojom se upisao u istoriju. Trijumf San Antonija nad Oklahomom posle dva produžetka (154:147) naime svrstala ga je na treće mesto po broju pobeda među trenerima u NBA ligi.
– Ne, nisam zadovoljan! Jeste li celu noč smišljali to pitanje? – u svom je stilu odgovorio rekorder po broju trijumfa s jednim klubom, kao i među trenerima koji su uzastopce sa svojim timom u plejofu (21 sezona).
Jedan je od samo petorice koji su osvojili pet šampionskih prstenova, te jedan od devet trenera sa hiljadu i više pobeda u najjačoj košarkaškoj ligi na svetu.
Kada je San Antonio krajem prošle godine savladao Finiks Sanse Igora Kokoškova rezultatom 111:86, onom je pobjedom trener preskočio Peta Rajlija i došao na četvrto mjesto vječne liste zabilježivši 1.211. pobjedu u karijeri, a ispred njega su ostali Sloun, Vilkins i Nelson. Popović je trener San Antonija od 1996, a za kouča godine je izabran tri puta. On, inače, ima običaj da se posle utakmica pred pojavljivanje pred novinarima istušira i preobuče. U Oklahomi je došao pred tekmu u patikama, a posle u cipelama uredan kao uvek. Naravno da posle druge tekme sa Oklahomom u 48 sati nije bio razpoložen kao posle prve kući, pa za njega ni nije bilo pitanja, a i gledao je američki fudbal (Kauboje iz Dalasa koji su izgubili od Remsa u ElEju) u kancelariji kada je dobacio prisutnima: “Pa i vas zanima to. E, ja mogu to da gledam sad ovde, a vi ne možete (smeh).”
I inače uvek je duhovit, pa je tako Kokoškov pre neki dan u intervjuju za srpske novine rekao da mu je Pop prišao pre nove godine i čestitao, te poželio sve naj za Božić. “Ali ne ovaj, već naš Božić!”
Posle utakmice Dalasa sa Finiksom sa slovenačkim novinarima Tilenom Jamnikom i Igorom Đurovićem postavili smo Kokoškovu nekoliko pitanja oko Luke Dončića, Finiksa, reprezentacije…
Ovaj 47-godišnji godišnji Srbin, koji se rodio u Banatskom Brestovcu, postao je prvi neamerićki trener u NBA ekipi kao pomočnik u timu Majamija 1999. Posle je bio redovno – prvi.
Postao je prvi neamerički trener koji je osvojio NBA kao pomočnik (Detroit), prvi neamerićki trener koji je nastupio na ol-staru, te prvi ne-Amerikanac trener jednog NBA tima. Osvojio je prvo zlato sa Slovenijom na EP 2017. O kometi Luki Dončiću, na pitanje da li mu je žao što ga nije uzeo na draftu njegov klub, rekao je: “Luka napreduje i igra fenomenalno. Mi smo morali uzeti Diandrea Ejtona, a slično i Sakramento koji je draftovao Marvina Bigleja sa druge pozicije. Sva trojica su dobri igrači i mogu reći samo da verujem da ćemo se sresti za 15 godina, te da ćemo se tada o tome složiti”.
Na pitanje šta je rekao Luki kada mu je za vreme tekme Slovenac prišao: ” Rekao sam mu nek’ ne šutira toliko i neka doda neku. (smeh).”
Sa rezultatima njegove ekipe posle polovine takmičenja u regularnom delu nije zadovoljan, ali ima argumente: “Istina je, nismo najbolje počeli, a stanje je takvo kakvo je. Moja ekipa je mešavina mladih igrača koji moraju tek da sazriju, i među njima su tri rukija. Trenutačno nismo ni blizu toga što smo očekivali, ali doći će vreme puno boljih rezultata. Igramo stalno i ritam je ubitačan, pa i nemamo vremena razmišljati o tome šta je bilo. Samo razmišljamo o tome šta će biti…”.
Rekao nam je da je priču sa Slovenijom završio, pa čak i da Slovenci dobiju organizaciju kvalifikacijskog turnira za OI da je praktično nemoguće da ga ubede da se vrate na kormilu repke koju je poveo do ostvarenja snova u Turskoj.
Photo: NBA