Početna NBAŠampionsko slavlje u Gardenu pokvareno od strane Siksersa

Šampionsko slavlje u Gardenu pokvareno od strane Siksersa

od Darko Dželetović
166 pregleda

Bila je to jedna od onih vedrih njujorških noći u kojima čovjek osjeti da prisustvuje nečemu bitnom. Dok je sunce zalazilo iza nebodera Hadson Jardsa, a nebo sa zapadne a vrh Empajer Stejt Bildinga s istočne strane sijali u plavo-narandžastim bojama Niksa, Medison Skver Garden se punio sat vremena ranije nego obično zbog ceremonije za njujorške košarkaške šampione koju je ovaj grad čekao 53 godine.

Brunsonu je šampionski prsten uručio Walt Frazier

Šampionski prstenovi, podizanje zastave pod svod Gardena (u rano popodne bez pompe postavljena je i zastava osvojenog NBA kupa ‘25) je prošla uz zaglušujuću buku. Hukporti je prsten primio uz pomoć skutera jer je operisao Ahilovu tetivu, Bridžis uz skandiranje “Fu*k them picks”, a Aununobija ljudi u Gardenu prosto vole, čak i da nije ubacio onaj odlučujući koš u 4.utakmici finalne serije bez kojeg možda i ne bi bilo titule, i to mu pokazuju. Čak i meni, koji ne navijam za Nikse, huk publike je probudio neka pozitivna osjećanja samim poznavanjem starijih ljudi koji navijaju za Nikse, a znam nekoliko njih koji su sezonci u životnom dobu od debelo preko 60 ljeta. Njima se desilo oslobađanje energije nakon decenija čekanja, razočaranja za razočarenjem, ali i konačno ostvarene želje da su ponovo konačno dočekali slavljeničko veče. A u “Meki košarke” to je tako à propos.

Ovacije koje su dočekale Bransona nisam mogao da ne snimim telefonom, jer je prsten primio od Klajda Frajžera, takođe beka, koji mi je pred početak primopredaje prstenova rekao da ne pomišlja ni ove sezone nakon osvojene titule da za stalno ode u penziju. Ni da konačno zaboravi na mikrofon, i odleti na sunčani Sent Barts na kojem provodi većinu vremena, mada će reče mi znatno smanjiti broj prenosa koje će raditi ove sezone.

Čim je lopta podbačena na centru, slavlje u dvorani je moralo da ustupi mjesto košarci, a tu stvari nisu išle baš onako kako su navijači Nikerbokersa priželjkivali. Oba tima, a posebno Niksi, čitavu utakmicu su se mučili u šutu, promašivali i one pokušaje koje inače rutinski pretvaraju u poene. Lopta jednostavno, pogotovo nakon šuteva Niksa, nije nalazila put kroz obruč, kao podsjećanje da u noćima kad se slavi šampionska titula energija neminovno opadne. Sjetih se utakmice na Džajants stadionu na kojoj sam bio par dana nakon što su fudbaleri Bajerna osvojili Ligu šampiona prije 25 godina, pa došli na prethodno utanačenu prijateljsku utakmicu protiv Metrostarsa (današnjih NY RedBullsa), i glatko je izgubili. Možda i zbog pijančenja u danima prije utakmice.

Posebno je sinoć u Gardenu bilo neobično gledati kako Andre Dramond, bivša rezerva Embidu u Filadelfiji, a sada rezerva Taunsu, najveći dio prvog poluvremena drži status vodećeg strijelca Niksa, sve do minut pred kraj prvog poluvremena i trenutaka kada je Branson nekoliko puta poentirao pred sami odlazak na veliki odmor. A u poluvremenu novinari pokraj mene, ovog puta pod samim svodom Gardena, izvadiše podatak da je Dramond postigao brži dabl-dabl nego bilo ko u Niksima još od sezone 1996/97. Svaka njemu čast, ali imati Dramonda kao ofanzivnog lidera 20 i kusur minuta u prvom poluvrenenu nije bio baš scenario kakav bi trenerski staff domaćina zamislio za bilo koje veče, a pogotovo ne ovo u kojem slavi titulu.

U poluvremenu je svoje odrepovao Method Man, a onda su Siksersi, koji su i pored mučenja Niksa u napadu u poluvrenenu zaostajali, počeli igrati veoma čvrstu odbranu u trećoj četvrtini, i zadržali Nikse do kraja utakmice na svega 37 odsto uspješnosti u šutu iz igre. I u napadu su Siksersi pokazali koliko im je važna nesebična igra, sa 28 asistencija u 37 pogođenih šuteva, što je primjetio i njihov šuter s klupe Enfrni Sajmons nakon utakmice, koji je svojim baražem u 3.četvrtini dosta pomagao da Siksersi rezultatski ne zaostanu previše.

Pored zvučnih imena u Siksersima, uz Sajmonsa još jedan igrač koji nije u prvom planu dao je značajan doprinos – Kentavijus Kaldvel-Poup. I on je, kao i Sajmons, završio utakmicu sa dvocifrenim brojem poena, borben je bio i Adem Bona u odsustvu Dina Vejda i Dominika Barloua, pa su rezervisti Siksersa potvrdili da ova novostvorena ekipa bez uspostavljene hemije može da računa na širi krug igrača.

Na nešto više od tri minuta do kraja Džejlen Braun je odigrao sjajnu individualnu odbranu nad Bransonom koji je promašio u izolaciji, Embid je u narednom napadu pogodio za prednost Siksersa od 3 poena, i kao da je ugasio energiju Gardena. Nakon toga u posljednjih par minuta Niksi se nisu vraćali u egal.

Do prvog trijumfa sezone, u ovoj utakmici sa dosta čarki, Siksersi su stigli zahvaljujući borbenosti, čvrstini i timskom duhu u drugom poluvremenu, a pogotovo pred sami kraj utakmice, iako igrači još nisu imali mnogo prilike da se uigraju. Sa druge strane, Niksi su ekipa koja ima već ustaljene rotacije od prošle sezone – sa izuzetkom Dramonda koji je umetnut kao zamjena za Miča Robinsona – uz kontinuitet i šampionsku uspješnost, što ovaj učinak Siksersa, uz to da su igrali u prilično neprijateljskom ozračju, čini još značajnijim. Sve u svemu, Filadelfija je prikazala mnogo pozitivnih stvari, a njeni bekovi su energijom potpomagali, a njom i punili, baterije tri starija superstara.

Odluka Nika Nursa da LeBron u odbrani preuzme Taunsa kao da je oduzela vjetar iz Bransonovih pick’n’roll jedara kojim se galvanizuje snaga Nikerbokersa u napadu, a Edžkomb igra adekvatnu ulogu “malog od palube” i nema problem da svojski riba u odbrani.

Meksi, koji bi mogao stvarno biti najbolji igrač ove kao šipak pune Filadelfije, ali i LeBron, Embid i Braun, uskratili su tako navijačima Niksa privilegiju da završe slavlje pred u utakmici sa trijumfom u njoj, pa da pozitivne vibracije i optimizam kao prošle sezone, kad su Niksi sjajno izašli iz startnih blokova u prvih nekoliko utakmica, upotpune ovo nezaboravno veče.

I dok su svjetla Gardena još bila upaljena, odoh natrag iz prostorije za pres-konferencije u dvoranu da uslikam šampionsku zastavu netom nakon što je ubačena pokraj one dvije iz ‘70 i ‘73. 

I bilo mi je u tom trenutku potpuno jasno da postoje večeri sa utakmicama koje se pamte po rezultatu i one koje se pamte po tome što si bio tu. 

Ovo je, bez ikakve sumnje, bila jedna od ovih drugih.

Ispod svih tih zastava

Photo: DarkoBasketball, @nyknicks

Možda će vas interesovati

Ostavite komentar